Nedjelja - 1. prosinca
S ljevičarskim reakcijama na rezultate referenduma o braku vratili smo se u komunizam kojemu većina nikad nije značila ništa ni za izbor političkih vodstava, ni za zakone i ustave, ni za medije. Vratili smo se u vrijeme kad su ljudima otimani i životi, i sloboda, i imovina, i pravo na glas i glasovanje, kao što im se danas otima volja izražena u demokratskom izjašnjavanju. Vesna Pusić otišla je najdalje, kaže kako bi mnogi koji su zaokružili “za”, da su “jasno pitani”, zaokružili “protiv”. Ta bi staljinistica ideološki obrađivala birače dok ne prihvate njezinu “jasnoću”, mijenjala bi mozak naroda kao što se na najokrutnije načine činilo u najcrnjim vremenima svih totalitarizama. Još davno sam napisao kako će se Milanović i Josipović služiti svim sredstvima, i demokratskim i nedemokratskim, da se što dulje (najbolje - zauvijek) održe na vlasti, a sad su to potvrdili nijekanjem volje većine. Baš u vrijeme kad se najviše protive većini namećući ćirilicu u Vukovaru i demonizirajući referendum i njegove rezultate, i kada je zemlja u najgorem gospodarskom stanju od osamostaljenja, Milanović izjavljuje da Kukuriku koalicija nema alternative. A po njihovim medijskim prišipetljama i nije riječ o većini. Slavili su rezultate referenduma o ulasku u EU, hvaleći volju i zrelost građana, od kojih je manje od trećine glasovalo za EU. Sad im je “za” otprilike istog broja glasača argument protiv referenduma! Ponavlja se staro pravilo: komunisti i njihovi nasljednici uvijek su u pravu, njihovi protivnici nikad. Partizanski zločini učinjeni su za ideale, ustaške su učinili fašistički krvoloci. Slavljenje jednog od najvećih zločinaca 20. stoljeća, Tita, i Josipovićevi hvalospjevi partizanskoj kapi pod kojom su napravljena nezapamćena divljaštva nisu kažnjivi, ali je zato kažnjiv poklič “Za dom spremni”, koji izaziva “opće zgražanje” i “ruši ugled Hrvatske u svijetu”. Donosi se lex Perković cijeloj Europskoj uniji unatoč, a fašistoidnim i neeuropskim se proglašava referendum kojim se traži ono što mnoge članice EU imaju! S istim brojem glasova “za” referendum je jednom trijumf, drugi je put nelegitiman! Taj ideološki rasizam, ti kriteriji po kojima je, ako ljevičarima tako odgovara, neko zlo dobro a neko dobro zlo, po kojima je demokracija demokratska samo kad pobjeđuju oni ili njihovi naumi, a kad gube, pobijedile su “nedemokratske snage” – jedini je način njihova održanja na vlasti. Održanja na samim proturječnostima. Ne znaju upravljati zemljom, ali im je to jedini cilj. Sve što rade – rade protiv naroda, ali hoće njegov glas na izborima. Programski su za radništvo, ali ni pod kojom vlašću radnicima nije bilo tako nepodnošljivo. Svuda u Hrvatskoj vide crnokošuljaše, ali zato nikad nisu dignuli glas protiv rehabilitacije četništva i Draže Mihailovića u Srbiji, gdje se grle s četničkim vojvodom Nikolićem, i tako dalje. Silom ili milom, pred svakim, pa i pred homoseksualcima, skidaju gaće, ali samo golemoj većini građana pokazuju batinu.
Subota - 30. Studenog
Raos suzavcem po bivšim članovima anđeoskog SK
Predrag Raos je uporabom suzavca na presici vodstava dviju udruga pisaca, HDP-a i PEN-a, pretjerao, premda je to nasilje više simbolično nego opasno. Ali nije pretjerao u nastojanju da ih onemogući u obraćanju javnosti u ime cijeloga članstva, koje se ipak dogodilo i bilo je kopija prigodnih napada na “neprijatelje socijalizma” u bivšoj državi. Neki dužnosnici tih udruga, koje sad ustaju “protiv ograničenja tuđih prava”, bili su intelektualni alibi totalitarnoga sustava i članovi anđeoskog Saveza komunista koji je svemu drukčijem, svim nacionalistima, kontrarevolucionarima, zavjerenicima protiv radničke klase..., pa i homoseksualcima ograničavao prava, progonio ih, zatvarao i ubijao. Danas, kad su se nasljednici te slobodarske Partije slizali s krupnim kapitalom, kad se radnici uništavanjem proizvodnje i ovrhama masovno izbacuju na ulicu, kad zemlja tone u dužničku i demografsku katastrofu a Kukuriku koalicija rasprodaje sve što u zemlji još vrijedi, lijevoj su vlasti jedini argumenti gejevi i ćirilica. A s Matvejevićem, Viskovićem, Zuppom, Čačinovićkom... društvo ujedinjenih stražnjica dobiva i estetsku dimenziju.
Ponedjeljak - 2. prosinca
Goldstein opet Hrvatskoj proriče zlo – koje joj želi
Opet je Slavko Goldstein, “ugledni intelektualac” sa srednjom školom, sebe postavio na vrh svjetske slave a Hrvatsku na dno pakla. Njegovu knjigu “1941 – godina koja se vraća” hvale i predstavljaju u New Yorku (slučajno je u tome glavni jedan Srbin!), pa premda obuzet i zauzet svojom planetarnom promocijom, stiže pratiti i komentirati stanje u Hrvatskoj. Koje je katastrofalno: referendum protiv ljudskih prava, desnica divlja, skandira se “Za dom spremni”, u Vukovaru se izvodi državni udar... Nastavi li se tako, bit ćemo, kaže, izbačeni iz EU. Od davnih godina kad je izražavao sumnju da će Hrvatska kao država uopće opstati do sada kad nas izbacuje iz EU Goldstein je nebrojeno puta bio zloguki prorok, navjestitelj hrvatske kataklizme, glumeći da je informiran kao da je u neprekidnim kontaktima s Obamom, Putinom, Barrosom, Cameronom, Angelom Merkel... Ali kao što je neuvjerljiv u toj glumi, proziran je i u “zabrinutosti” za Hrvatsku, kojoj uvijek proriče – zlo koje joj želi. Boljeg savjetnika Milanović nije mogao naći.
utorak - 3. prosinca
Kapa dolje sucu koji je oslobodio Mamića
“Pogledajte se u ogledalo i pljunite u to što vidite”, poručio je svojedobno ministar Jovanović Zdravku Mamiću i pokojnom Vlatku Markoviću. Ako je ta najbesramnija uvreda izrečena u samostalnoj Hrvatskoj ostala bez sankcija, može li se sankcionirati osoba koja je nešto rekla o Jovanoviću, što god to bilo? Jer te riječi su smicateljske, rasističke, one pozivaju na ubojstvo na kakvo su pozivali najbešćutniji Staljinovi tužitelji prisiljavajući ljude na samoponižavanje prije egzekucije. Takvu narav svoga ministra premijer ne samo da nije osudio nego je i sam ima i njeguje. Stoga kapa dolje sucu koji je od optužbe za “govor mržnje” o Jovanoviću oslobodio Mamića. Neka sad Milanović i Jovanović pljunu u ono što vide kad su pred ogledalom!
srijeda - 4. prosinca
Ukrajina je sladak zalogaj i istoku i zapadu Europe
Zauzimajući se za približavanje Ukrajine Europskoj uniji i odbijajući trojno dogovaranje u kojem bi sudjelovala i Rusija, predsjednik Europske komisije Barroso rekao je kako su “vremena ograničenog suvereniteta u Europi završila”. Baš bajno! – mogli bi na to reći oni euroskeptici koji Europsku uniju, u kojoj se, kako kaže Klaus, važne odluke ne donose u zemljama kojih se tiču, vide upravo kao negdašnji Sovjetski Savez. Ako se Ukrajina otme Rusiji, svoj će suverenitet predati EU, pa bi se moglo dogoditi da za neko vrijeme opet gledamo žestoke prosvjede u Kijevu kojima ga Ukrajinci žele vratiti. I na istoku i na zapadu Europa je interesna i osvajačka, a Ukrajina je velik i sladak zalogaj.
četvrtak - 5. prosinca
Fabriciranjem ugroženosti manjina opet u 90-ima
Hrvatska se vraća u devedesete, denuncira Pupovac u Beogradu. Dok je to za njega opasno, svaki bi čestiti Hrvat rado osjetio nacionalni zanos i ponos iz tih godina, pobjednički duh, jedinstvo i solidarnost nacije. Istina, iz toga vremena ostale su i sramotne uspomene, kao što je izmišljanje razloga za pobunu Srba u Hrvatskoj i agresiju. Tako je u veljači 1992. godine Pupovac optužio Katoličku crkvu da je u Hrvatskoj pokrstila 11.000 srpske djece. Nijednoga takva slučaja nije bilo, ustvrdio je tada Živko Kustić. A ako se Hrvatska čime vraća u devedesete, vraća se novim fabriciranjem ugroženosti manjina i ljudskih prava, s tim što optužbu za “pokrštavanje” s Pupovcem sada sriču i Milanović i Josipović, nesposobni za bilo što drugo.
Petak - 6. prosinca
Narod žudi da potpiše ambicije popa otpadnika
Temperamentan kao glista, dinamičan kao kornjača, odan kao Juda, s prezirom prema narodu, koji, kako je rekao nakon teškog poraza na proteklim lokalnim izborima, “još nije sazreo za korjenite promjene” – don Ivan Grubišić sigurno će uspjeti u skupljanju potpisa za referendum kojim bi se vjeronauk iz škola vratio u crkve. Nezreli narod i stotine tisuća Hrvata vjernih Crkvi po kojoj Grubišić ustrajno pljuje jedva čekaju da stanu u red i potpišu bijedne ambicije jednog popa otpadnika. Na satove vjeronauka u školama mogli bi početi ići i oni malobrojni učenici koji to dosad nisu činili čim don Grubišić krene sa skupljanjem potpisa. Jer kad ga čovjek vidi i čuje, poplaši se da bi mu mogao sličiti.
Bravo ivkošiću