Nakon što euro postane službena hrvatska valuta, mirovinski će fondovi dobiti više šanse da štednju građana ulože u, uvjetno rečeno, stranu imovinu, ali isto tako i strani će fondovi ulagati kod nas.
Postojeći propisi obvezuju domaće obavezne mirovinske fondove da određeni udio njihovih ulaganja mora biti u valuti u kojoj isplaćuju mirovine. Ta granica je 40 posto za fond A potkategorije gdje štede najmlađi, 60 posto za najčešću B potkategoriju ili 90 posto za C kategoriju u kojoj se nalaze osobe pred mirovinom.
U najzastupljenijem B fondu trenutačno je 83 posto uložene imovine u kunama, a 17 posto u stranoj valuti, no s eurom ti će limiti dobiti druge obrise. Velimir Šonje, vlasnik Arhivanalitike, kazao je da će kapital ići u oba smjera, stoga je važno da se kod nas nađu nove prilike.
- Ne budu li domaći mirovinski fondovi imali u što ulagati kod kuće, ići će van - kazao je Šonje na okruglom stolu udruženja mirovinskih fondova. Vrijednost štednje u drugom stupu je 113 milijardi kuna.
- Do kraja ove godine imovina mirovinskih fondova mogla bi doseći do 35% udjela u BDP-u, što je ogromna vrijednost za domaće tržište - kazao je Šonje i poručio da se razmisli o modelu privatizacije državnih sustava.
- Za privatizaciju trebate kritičnu veličinu javne potpore. Bude li se privatiziralo jedno po jedno poduzeće, uvijek će biti interesnih skupina koje će se tome suprotstaviti. Mogla bi se sva poduzeća staviti pod jednu kapu, u neki zatvoreni fond, i određeni udio ponuditi na prodaju. Upravljanje tim fondom treba prepustiti profesionalcima, a država bi svoj interes štitila preko nadzornih odbora - kazao je Šonje. Nešto slično učinila je Rumunjska.
- Važno je da se otvori rasprava hoće li biti pojedinačne prodaje ili upravljanje preko jednog fonda. Pogodan politički ambijent za razgovor mogao bi nastupiti nakon lokalnih izbora - kazao je Šonje.