21.10.2020. u 18:12

Depolitizacija policije i tužiteljstva i nulta tolerancija na pokušaje opravdavanja politički motiviranog nasilja trebali bi biti standardi koje smo već dosegnuli, i koje trebamo samo još više jačati, a ne slabiti

U moru besmislenih izjava, predsjednik Zoran Milanović ovih dana dao je i dvije izjave koje možda nisu potpuno smislene, ali koje, za razliku od svega onoga potpuno besmislenog što svakodnevno izgovara i piše na Facebooku, zahtijevaju dužnu pozornost i racionalno razlaganje.

Prvo, predsjednik Republike tvrdi da za premijera “vrijedi presumpcija povjerenja” i da se zakonska “odredba o tajnosti” (istražiteljskih izvida) na premijera ne primjenjuje. Profesor Pravnog fakulteta u Osijeku Mato Palić dao je dobru opasku: “On je živi dokaz kako netko može završiti fakultet i nemati pojma o pravu”. Ali treba se vratiti malo u prošlost, u 2012., kad je Milanović još bio mladi premijer s namjerom da mijenja Zakon o policiji. U nacrtu tih izmjena zakona bio je i jedan članak koji je zvučao kao da želi uvesti izravnu političku kontrolu nad radom policije: “Ministar policiji daje naputke za rad te joj može narediti da u granicama svoje nadležnosti obavi određene poslove, poduzme određene mjere i o njima ga izvijesti. Ministar može zahtijevati izvješća, podatke i dokumentaciju o obavljanju policijskih poslova”…

Nije čudno da Milanović danas živi u uvjerenju da premijer treba od svog ministra saznavati detalje iz tajnih, politički neovisnih izvida jer njegova je Vlada, dakle, pokušala staviti policiju pod političku kontrolu, i to manje od godinu dana nakon što je depolitizacija policije provedena kao važan uvjet za zatvaranje pregovora o članstvu u EU. Taj je nesretni Nacrt izmjena Zakona o policiji 2012. zaustavila Europska komisija. Ali poanta je da je depolitizacija policije i tužiteljstva bila i ostaje jedan demokratski standard koji smo dosegnuli i koji trebamo u praksi stalno jačati, a ne slabiti i dovoditi u pitanje.

Druga je predsjednikova neobična teza, preko koje ne treba olako prijeći, da su prijetnje predsjedniku Vlade nešto najnormalnije, da praktički dolaze s opisom posla, odnosno da “ako nisi u stanju živjeti s tim pritiskom, idi mami”. Dobro da to nije počeo objašnjavati, recimo, obitelji ubijenog srpskog premijera Zorana Đinđića…

Politički motivirano nasilje ne smije se banalizirati. A sve upućuje na zaključak da se ovdje radi upravo o tome: o postojanju političkog motiva za prošlotjedni napad kalašnjikovom na zgradu Vlade. To nije pokušaj teškog ubojstva s motivima osobne koristi ili nečega sličnog, karakterističnog za “obična” teška kaznena djela. Ne, to izgleda kao da je s motivima promicanja jedne političke poruke. A takvo politički motivirano nasilje jest, sviđalo se to nekome ili ne, u samoj definiciji terorizma. Izjave koje nakon napada daju političari iz Domovinskog pokreta, posebno šokantna izjava Ivana Penave, kao da žele dati politički zaklon i opravdanje. Zapravo na taj način i naknadno potvrđuju sumnju da se radi o jednom politički motiviranom nasilju.

Komentari na profilu na Facebooku jednog člana Domovinskog pokreta s kojim se družio napadač, a neki od tih komentara otvoreno pozivaju na ubijanje premijera i članova Vlade, nisu nikakav folklor, nikakva bezazlenost. Nema države u kojoj autori takvih poziva na ubijanje ne bi postali legitimni predmet interesa istražitelja nakon što je netko iz tog društva, u kojem se takva rasprava vodi, zaista krenuo u ubilački pohod na zgradu Vlade.

U Italiji je 2013. zabilježen jedan pokušaj oružanog napada na političare. Tijekom prisege premijera Enrica Lette jedan je čovjek pucao iz pištolja ispred zgrade talijanske vlade i ranio dvoje policajaca. Bio je to psihički nestabilan, svježe nezaposlen i razočaran čovjek koji je rekao da je namjeravao “ubijati političare”. Kasnije je osuđen na 16 godina zatvora. No, kad su se u svjetlu tog napada pojavile kontroverze u javnosti oko prije izrečene izjave jednog ideologa Pokreta 5 zvijezda, koji je ustvrdio da bi “netko mogao uzeti oružje” zbog političkog nezadovoljstva vladom i vlastima, taj se protestni pokret/stranka odmah distancirao od tog ideologa.

Traženje političkog opravdanja za jedan tako neobranjiv čin kao što je ubilački pohod na zgradu Vlade jednostavno nije normalno. I u pristojnim, demokratskim društvima u to se ne upuštaju ni najmarginalniji pokreti/stranke koje su osnovali stvarni komedijaši i neozbiljni političari, kao što je u ovom talijanskom primjeru Beppe Grillo.

Komentara 7

Avatar Dalmatinka.
Dalmatinka.
23:12 21.10.2020.

samo necivilizirani i primitivni ljudi opravdavaju nasilje...Beppe Grillo, iako anarhist, ipak nije primitivni divljak

Avatar Europsko-Balkanska Ljubav
Europsko-Balkanska Ljubav
18:22 21.10.2020.

S političkim opravdavanjem ubilačkog pohoda na Vladu nije se igrao ni klaun Grillo ali predsjednik Zoran se uz Boga I domoljublje može jer ima Hrvatsku i neda ni milimetra svog karaktera kao svoj na svome.

ST
sttipe
12:49 22.10.2020.

U našoj je državi puno bitnije, jel netko relativizirao napad na POJEDINCE, koji su TRENUTNO, u vladi, nego smatra li većina građana, da ti pojedinci svojim radom i neradom, zaslužuju baš takvu plaću!!! Možda građani i nisu u pravu, i ne vide koliko je vlada dobra za njih, ili koliko je dobra stranka na vlasti bila za njih zadnjih 25-30 godina. I tako, zaslužuju da se čuje, i pro i kontra, uz argumentaciju obe strane!! To šta su dogurali do olovne argumentacije, umisto jaja, i pljuvanja, više govori o establišmentu, nego o narodu...

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije