Pojam "novo prijateljstvo" možda nije najprikladniji kad je riječ o nedavnom posjetu Iračanina Nurija al-Malikija, premijera zemlje kojom danas gospodare Amerikanci, iranskom predsjedniku Ahmadinedžadu, kojega Washington optužuje kao jednog od predvodnika "osovine zla". Međutim, dvije međusobno posve različite, ali susjedne zemlje, Irak i Iran, koje su od 1980. do 1988. vodile rat u kojem je poginulo više od milijun ljudi, a još ih je toliko bilo ranjeno, danas američkoj okupaciji i ratu u Iraku usprkos pokušavaju uspostaviti neku vrstu dobrosusjedskih odnosa.
Iračanin Nuri al-Maliki posjetio je u Teheranu i iranskog vjerskog vođu ajatolaha Alija Hamneija. U Iraku i u Iranu šijiti su dominantna skupina. Tako je i irački premijer šijit, baš kao što je bio i njegov prethodnik, bivši predsjednik iračke vlade Al-Dzafari. Naravno da posjet premijera Malikija Ahmadinedžadu, američkom neprijatelju broj jedan, Amerikance ljuti. Ali ne samo njih. Uznemirene su i arapske zemlje u regiji poput Jordana, Egipta ili Saudijske Arabije, kojima je režim ajatolaha oduvijek bio trn u oku.
Nakon dugotrajnog rata između Iraka i Irana, odnos između Bagdada i Teherana i dalje je ostao hladan i neprijateljski. Da ironija bude veća, do zatopljenja je došlo tek kad su Amerikanci s vlasti svrgnuli iračkog diktatora Sadama Huseina. Irancima, koji su zbog svojeg nuklearnog programa izolirani u svijetu, približavanje Bagdadu u ovom trenutku i te kako dobro dolazi. Ahmadinedžad već uvelike govori o novoj prijateljskoj osovini između Teherana, Bagdada i Damaska. Tome još treba pribrojiti i libanonski Hezbolah, koji je ionako pod utjecajem Teherana. Amerikanci se na približavanje Bagdada i Teherana mogu ljutiti koliko hoće, ali ostaje činjenica da su upravo oni rušenjem dvaju tradicionalnih iranskih protivnika, Afganistana i Iraka, pridonijeli političkom jačanju Teherana. Rušenjem starih režima u Afganistanu i Iraku, u tim zemljama nisu nastupile stabilne prilike, niti su na vlast došle stabilne strukture, nego su zavladali kaos i rat.
Danas, Iranci preko svojeg vazala u zapadnom Afganistanu, Ismaila Khana, utječu i na događaje u glavnom gradu Kabulu. S druge strane imaju već godinama odlučujući utjecaj na iračke šijite, a poznato je da o njima najviše ovisi unutarnji mir u Iraku. Možda je najteža diplomatska zadaća zapala iračkog premijera Malikija. On u interesu svoje zemlje mora biti dobar s iranskim predsjednikom Ahmadinedžadom. Ali isto tako mora uvjeriti svoje naredbodavce u Washingtonu da ne namjerava postati produžena ruka Teherana.
