Sjedinjene Američke Države nalaze se pred vjerojatno najvažnijim “midterm” izborima u povijesti američke demokracije. Izbori za Kongres, koji padaju u sredinu predsjedničkog mandata pa otud i naziv “midterm” (usred mandata), održavaju se početkom studenoga. Zbog čega su najvažniji takvi izbori u povijesti?
– Zbog toga što mora postojati kontrola nad bezakonjem Trumpove administracije – kaže Steve Schmidt, bivši politički strateg Republikanske stranke (GOP), a sada žestoki kritičar administracije predsjednika Donalda Trumpa, toliki da se nedavno odrekao članstva u GOP-u i aktivno uključio u mobiliziranje birača da glasuju za Demokratsku stranku jer to vidi kao jedini način za spas demokracije, ugrožene Trumpovim osebujnim stilom vladanja i strahom Republikanske stranke da mu se suprotstavi. Drugi bivši politički strateg kojeg je dovoljno citirati da bi se pokazala povijesna važnost ovih “midterm” izbora je Steve Bannon, strateg Trumpove izborne pobjede i Trumpov savjetnik u Bijeloj kući, najuren iz nje zbog skandala, ali i dalje vrlo aktivan na političkoj sceni SAD-a i uskoro, najavljuje, Europske unije.
– Sviđalo se to republikanskom establišmentu ili ne, bio on na to spreman ili ne, 6. studenoga dogodit će se izjašnjavanje “za ili protiv” Trumpa i Trumpova programa. Ako pobijede demokrati, to znači “impeachment”, istrage i zastoj. Ako prevagne predsjednik, to znači “suncem obasjane vrhove”. Otpor je jednako motiviran kao pokret Tea Party 2010. godine. Sada je sve na “jadnicima” (“deplorables”, termin koji je predsjednička kandidatkinja Hillary Clinton jednom prilikom upotrijebila, te se ubrzo zatim ispričala, opisujući pristalice svog tadašnjeg protukandidata Trumpa, nap. a.). Oni su jedino što stoji između pobjede i poraza, reda i kaosa – kaže Steve Bannon u razgovoru za londonski The Sunday Times.
Tko kontrolira predsjednika?
Dva citata dvojice političkih stratega koja s dvije strane političkog spektra govore o važnosti ovih izbora za američki Kongres. Prvi, Schimdtov, polazi od premise da predsjednik Trump provodi brutalan napad na institucije američke demokracije, usput bezočno lažući i izvrčući istinu, a da se republikanci u Kongresu, gdje trenutačno imaju većinu u oba doma, boje tome suprotstaviti u strahu da će im njihovi birači, zaluđeni Trumpovom politikom, okrenuti leđa i izbaciti ih iz zastupničkih fotelja. Takvo stanje, u kojem Kongres zapravo ne obavlja kontrolnu ulogu nad administracijom vrlo beskrupuloznog predsjednika, po Schmidtu je prijetnja američkoj republici i liberalnoj demokraciji. To su premise, a njegov je zaključak da jedino Kongres u kojem Demokratska stranka ima većinu u Predstavničkom domu može spasiti Ameriku od te prijetnje tako što će uvesti neovisnu demokratsku kontrolu nad kontroverznim potezima Bijele kuće.
Drugi, Bannonov, polazi od premise da je Trump budućnost politike te da i američki Kongres treba napuniti što većim brojem političara sličnih Trumpu, pa i zamijeniti neke zastupnike iz “republikanskog establišmenta” novom, svježom, trumpovskom krvi i trumpovskom energijom. Bannon zaključuje da će, ostvare li demokrati kontrolu nad Predstavničkim domom, ojačati pokušaji “impeachmenta”, odnosno opoziva predsjednika Trumpa. Najuren s mjesta glavnog stratega predsjednika Donalda Trumpa nakon razotkrivajuće knjige o Trumpovoj administraciji “Fire and Fury” iz pera novinara Michaela Wolffa, kojemu je Bannon poslužio kao izvor za najsočnije i najnevjerojatnije detalje iz Bijele kuće, Bannon se posvetio organiziranju političkih kampanja i pomaganju kandidatima koje vidi kao slične Trumpu i kompatibilne s Trumpovom politikom. Do studenoga, kaže, planira 80 posto vremena provoditi u SAD-u i posvetiti se kampanjama raznih kandidata na “midterm” izborima, a nakon toga planira 70 posto vremena i truda preusmjeriti na Europu, gdje želi predvoditi pobjedu populista i drugih protestnih političara na izborima za Europski parlament u svibnju 2019. Stoga su američki izbori u studenome važni i za Europu. Ne samo zbog konfrontacijske politike predsjednika Trumpa, koja može biti osnažena pobjedom ili neokrznućem na tim izborima (Trump pleše na rubu pokretanja trgovinskog rata s EU, a često povlači i poteze koji izgledaju kao otvoreno podrivanje euroatlantskih institucija i međunarodnog poretka koji je Amerika za vrijeme svih njegovih prethodnika zapravo izgradila), nego i zbog mogućeg prelijevanja političkih trendova iz SAD-a u Europu.
U studenome Amerikanci biraju svih 435 zastupnika u Donji dom Kongresa, tj. u House of Representatives ili Predstavnički dom, te 35 od ukupno 100 senatora u Gornji dom, tj. Senat. Demokratska stranka mora republikancima preoteti barem 23 fotelje u Predstavničkom domu da bi mogla osvojiti većinu i imenovati predsjednika tog doma. Ankete, na koje se poziva New York Times, pokazuju da je to zasad izgledno u devet izbornih jedinica, a u daljnjih 27 to se čini vrlo tijesnim: u njima je moguće da će kandidati Demokratske stranke oteti fotelju republikancima, ali još je vrlo tijesno da bi se to prognoziralo kao izgledno. U predizborima unutar Demokratske stranke, dakle natjecanjima u kojima registrirani birači stranke imaju pravo odabrati tko će uopće biti kandidat(kinja) njihove stranke na samim izborima, uočen je trend rasta popularnosti kandidata koji su ljevije od lijevog centra i ljevije od prije biranih dužnosnika Demokratske stranke.
Oličenje tog trenda je Alexandria Ocasio-Cortez, 28-godišnjakinja koja je, kao pripadnica Demokratskih socijalista Amerike, priredila jedno od najvećih iznenađenja u Demokratskoj stranci ove godine kad je u predizborima u njujorškom 14. kongresnom distriktu (koji obuhvaća dijelove Bronxa i Queensa) porazila renomiranog demokratskog kongresnika Joea Crowleya. Na valu popularnosti ljevičara Bernieja Sandersa na demokratskim predizborima za predsjedničke izbore 2016. i na valu iznenađujuće kandidature mlade socijalistice Alexandrie Ocasio-Cortez na predstojećim izborima za Kongres, unutar Demokratske stranke događa se očit pomak s centra i veći zaokret ulijevo. Gallupovo istraživanje javnog mišljenja pokazalo je ovaj tjedan da većina demokrata ima bolje mišljenje o socijalizmu (njih 57 posto gleda pozitivno na socijalizam), nego o kapitalizmu (njih 47 posto). U Republikanskoj stranci pak očit je pomak s centra udesno, ili barem prema čemu god Trump odluči vući SAD, bilo da su to javni izljevi ljubavi prema Putinu i mržnja prema FBI-u, ili da se radi o nečovječnom odvajanju djece od roditelja na granici s Meksikom.
Rat s medijima
Nekad je Republikanska stranka bila oštra prema Rusiji i uvijek vjerna američkim službama, poput FBI-a, a sada ne nalazi snage da se odupre tome da Trump izjavi da više vjeruje Putinu i Rusiji nego svim svojim američkim službama zajedno. Sve to ukazuje na dramatičnu polarizaciju na američkoj političkoj sceni i u društvu općenito. Svako društvo je podijeljeno na ovaj ili onaj način, savršeno zajedništvo ne postoji osim u ratovima ili predizbornim obećanjima, no Amerika je danas podijeljena kao rijetko kad prije. Predsjednik Trump, koji je jedva dočekao da dođe na red novi izborni ciklus pa da se može pojavljivati kao glavni govornik na političkim skupovima pred svojom najvatrenijom publikom, tu podijeljenost američkog društva ne pokušava ni sanirati, već aktivno produbiti:
– Ono što vidite i ono što čitate nije ono što se događa – rekao je Trump na skupu u Kansas Cityju 24. srpnja. Mnogi su na društvenim mrežama i u drugim medijima odmah povukli paralelu između te Trumpove izjave i rečenice Georgea Orwella iz distopijskog romana “1984.” koja kaže: partija nalaže da odbacite dokaze koje vidite očima i čujete ušima, to je njezina konačna, najesencijalnija zapovijed. Na političkim skupovima Trump ponovno spominje sve ono što je obećavao i što mu se čini da mu je pomoglo u utrci za predsjednika prije dvije godine. Tvrdi da gradi zid na granici s Meksikom iako u 18 mjeseci na vlasti nema ni zida (tek neka nova ograda na oko 25 kilometara granice koja je inače duga više od 1600 kilometara) ni vidljiva načina financiranja takvog pothvata. Priča o zidu služi mu za osvajanje birača na temi kontrole ilegalnih migracija. Ratuje s tzv. mainstream medijima. Tvrdi za sebe da je odličan pregovarač te da trgovinske ratove koje pokreće može lako dobiti. No, velika novost u odnosu na njegovu predsjedničku kampanju je u tome da sada, kad pomaže svojim kandidatima za Kongres, ima na svojoj strani brojke o rastućoj ekonomiji.
– Naša se ekonomska politika može sažeti u tri jednostavne, ali vrlo lijepe riječi: posao, posao, posao – rekao je na skupu 5. srpnja u saveznoj državi Montani. Iako ekonomisti tvrde da je riječ o ekonomskom oporavku i rastu započetom još Obaminim mjerama, Trump vodi Ameriku u razdoblju u kojem se ubrzano otvaraju radna mjesta a gospodarstvo strelovito raste. Mnogi politički analitičari vjeruju da će uz takve gospodarske trendove kojima se vladajući republikanci mogu pohvaliti, Demokratskoj stranci biti teško osvojiti Predstavnički dom. Vjeruju da Trump može neokrznuto preživjeti “midterm” izbore jednostavno tako što će na skupovima mobilizirati birače samo podacima o ekonomiji. No, Trump ne bi bio Trump kad u svojim govorima ne bi odlutao na sto tema, pa je tako na skupu u Pennsylvaniji, kako prenosi USA Today, spomenuo radna mjesta, a zatim je sat vremena govorio o Rusiji, imigrantskoj politici i o tome kako je pio čaj s britanskom kraljicom Elizabetom II. Ivo Banac, povjesničar i dugogodišnji profesor na uglednom američkom sveučilištu Yale, skeptičan je prema trendu u Demokratskoj stranci.
Šanse za opoziv
– Vidim da se sve više širi jedna vrsta ljevice koja prije nije postojala u Demokratskoj stranci i koja ima otvorene socijalističke naznake – kaže Banac i prognozira da će, nastavi li se taj trend, senatorica Elizabeth Warren vjerojatno isplivati kao predsjednička kandidatkinja demokrata na sljedećim predsjedničkim izborima 2020.
– Vidim to kao veliku opasnost. Trump je dobio izbore otvarajući se prema bjelačkoj radničkoj klasi koja je vrlo nezadovoljna. On može izgubiti samo ako njih izgubi (što, usput, neki kažu da se već dogodilo). Ali to se neće dogoditi ako se demokrati ne vrate svojoj bazi – kaže Banac. Može li Trump izgubiti vlast “impeachmentom”, postupkom opoziva? To je pitanje svih pitanja, legitimno i teoretski otvoreno, premda je teško vidjeti kako bi u ovom trenu odgovor mogao biti potvrdan ako republikanci zadrže većinu u Senatu. Osvoje li demokrati Predstavnički dom, “impeachment” se može pokrenuti, ali ako se Senat s tim postupkom ne složi onda ne vodi nikamo i ne može biti završen u smislu da predsjednik zaista bude opozvan. To se dogodilo i s “impeachmentom” predsjednika Billa Clintona: pokrenut je u Donjem domu, nije odobren u Gornjem i nikomu ništa. Premda, kod Trumpa su razlozi za opoziv ozbiljniji i brojniji: ni seksualnih skandala ne manjka, ali puno je, naravno, ozbiljnije ono što čačka posebni istražitelj Robert Mueller, koji istražuje ima li dokaza da su ruski hakeri koji su napali američku demokraciju bili u dosluhu i radili koordinirano s Trumpovim izbornim stožerom.
VIDEO Ovo su mjesta koja baš nitko ne smije vidjeti preko Google Mapsa
Dobro, gospodine Krasnec, shvatili smo. Vi ste u stvari agresivni militarist. Evo zašto: Trump je na vlasti već dvije godine a još nije pokrenuo ni jedan rat i to vam smeta. Vama je draži netko poput dobitnika Nobelove za mir koji je iz čista mira rasturio Sirju, ili one što je mužu radi političke karijere oprostila prijevare ali se zato iživljavala po bliskom, srednjem i dalekom istoku. Postavlja se pitanje, ako već toliko mrzite muslimane, zašto to jednostavno ne kažete nego nas tjerate čitati između redova? Eto, tako otprilike izgleda vaša logika. Amerikanci (branik demokracije) su izabrali Trumpa, Turci (sekularni još od Atatürka, dokaz da je moguća suradnja kršćanstva i islama bez povijesnog tereta) Erdogana, Britanci (multikulti primjer za stat pa gledat) izglasovali brexit... Sad vi uprite objašnjavati da nije tako, nego da se tako čini.