Ono što su uvježbavali zadnje dvije godine, sedmero će hrvatskih frizera sada pokazati – u Parizu. Uz bok 60-ak svjetskih reprezentacija, ondje će uime Ceha frizera Hrvatske obrtničke komore braniti nacionalne boje, a vrijeme će im početi curiti već u nedjelju.
Zabljesnut će plava boja
– Samo nek’ nam je čvrsta ruka i bistra glava! – uglas su poželjeli. Pred strogi ocjenjivački sud stat će Mateja Vrdoljak, Katarina Spajić, Dario Sabo, Zdravko Cedli, Zdravka Bulović, Blaženka Špoljar i trenerica Sofija Vidaković.
– Natječemo se u dvije kategorije, tehničkoj i modnoj. Hvata nas trema, ali se nadamo dobrom plasmanu – uvjerena je trenerica, koja s hrvatskim frizerima konkurira najboljim svjetskim još od 2000. Iza njih su već Berlin, Las Vegas, Milano, Moskva, Chicago te Sarajevo.
U francuskoj prijestolnici hrvatska “repka” zabljesnut će u plavoj boji kose. Frizure kojima će ukrasiti glave živih modela, ali i onih na lutkama, strogo su čuvana tajna. – Francuzi su u tome maheri. Poneki svoje frizure ne otkrivaju dok pred njih ne stupi ocjenjivačka komisija. Kako se ne bi “skinuli”, ponekad se na glave bacaju čak i mokri ručnici – prisjeća se pojedinih scena pomoćni trener Tibor Vidaković. Ovogodišnje hrvatske uratke premijerno su, ipak, prikazali dva dana prije puta. Za kratko vrijeme, kažu, nitko ih ne stigne “ukrasti”. – Krenuli smo od toga što je teško napraviti. To je velna jer nemaju svi ruku za nju. Od toga smo počeli i definirali da ona mora biti na glavi. Igrali smo se i na kraju dobili ono što ćemo pokazati – ushićena je reprezentativka Blaženka Špoljar, koja se nada ulasku u frizerski vrh, što će u šali usporediti s osvajanjem Eiffelova tornja. Kada se poslože u natjecateljski niz, svaki od njih za slaganje dnevne frizure imat će svega 15, a večernje s umetcima duplo više vremena – 30 minuta.
– Najgore mi je dok ne počnem raditi i onih nekoliko prvih minuta dok se ne opustiš – priznaje Zdravko Cedli, kojemu je ovo treći izlazak na Svjetsko prvenstvo frizera. Zadnjih pola godine svakoga dana trenirao je i po osam sati kako bi složio svoje dvije frizure.
A sudac odbrojava...
Slaže se s njim i kolegica Katarina Spajić koja iz Chicaga pamti samo sudački glas koji odbrojava preostalo vrijeme. – Istina je, ruke se tresu, ali se frizura napravi – zaključuje Blaženka.
