Oko 170 novih nadzornih kamera postavit će MUP na hrvatskim cestama u prvoj polovici ove godine. Lani su neoprezne vozače vrebale na oko 360 lokacija, najviše u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Hrvatske autoceste najavile su prije dvije godine uvođenje novog sustava nadzora na autocestama s oko 1700 digitalnih kamera za novi sustav videodetekcije. Osim cesta, kamerama su pokrivene i ulice u većim gradovima, postavile su ih i banke, muzeji... Čak su i ribolovci iz jednog ribičkog kluba u međimurskom gradu Prelogu postavili kamere pokraj ribnjaka kako bi odvratili krivolovce i one koji bacaju smeće. Time su tu lokaciju maknuli s neslužbene karte mjesta na koja u noćnim satima zalaze ljubavni parovi na malo maženja u osami koja sad to više nije. Znak "Ovo mjesto je pod videonadzorom" ubija romantiku.
– Koliko je meni poznato, u Zagrebu je postavljeno više od 1000 kamera koje služe za kontrolu prometa, ali uz odgovarajuće nadogradnje mogu se koristiti i za praćenje kretanja vozila, a do neke mjere i osoba. Filmski scenariji prepoznavanja velikog broja ljudi apsolutno su mogući i izvedivi u okviru postojeće tehnologije. Nemam saznanja do koje mjere je praćenje moguće, ali znamo da je to tehnički izvedivo – kaže nam informatički stručnjak Marko Rakar koji ističe da je jedno od temeljnih ljudskih prava i ono da moramo biti slobodni od prekomjernog nadzora.
– Danas je sasvim jasno da se nije moguće provozati automobilom s jednog kraja grada na drugi bez da budete zabilježeni na desecima kamera. Načelno nemam problema s tim, ali bih i ja volio znati kako se tako prikupljeni podaci obrađuju, koliko dugo se čuvaju i tko sve ima pristup takvim podacima i pod kojim uvjetima. Kamere su samo jedna od faza praćenja osoba, naš mobilni telefon je digitalni svjetionik koji također oglašava svoju poziciju svakih nekoliko sekundi. Obično o pametnim telefonima govorim kao o uređajima za praćenje s kojima se može i telefonirati. Budući koraci su i digitalni novac koji će de facto omogućiti da se kontrolira i "izračuna" porijeklo svake transakcije i eura koje ste zaradili ili dobili. U društvu u kojem je sve digitalizirano i ostavlja digitalne tragove, a gdje je arhiviranje takvih tragova praktički besplatno, razina privatnosti koju je moguće ostvariti dramatično se smanjuje i to će sve više i više biti problem – napominje Rakar.
Prema istraživanju Clarion Security Systemsa procjenjuje se da je samo u Ujedinjenom Kraljevstvu postavljeno više od 7,371.900 kamera na javnim mjestima, jedna kamera na jedanaest stanovnika, a velika je vjerojatnost da će prosječni Britanac biti snimljen do 70 puta dnevno. Sustavi videonadzora postavljeni su na ulicama, u školama, javnim ustanovama, kolodvorima... Prve kamere za snimanje počele su se koristiti 1880. godine, a pioniri su Thomas Edison i William Dickson. Male prijenosne kamere pojavile su se početkom Drugog svjetskog rata, kad započinje proizvodnja minijaturnih filmskih kamera Univex koje su radile na navijanje. Već 1942. u Njemačkoj su se, radi praćenja lansiranja zloglasnih V2 raketa, počele koristiti za prenošenje videosignala na pojedina mjesta.
Sustav nazvan CCTV od engleske sintagme Closed Circuit Television razvija se iz godine u godinu. Zabilježeno je da je 1960. godine policija postavila nekoliko kamera u Londonu zbog zaštite tajlandske kraljevske obitelji za vrijeme njihova boravka u Velikoj Britaniji. Medicinska sestra i inovatorica Marie Van Brittan Brown 1969. patentirala je prvi sustav za videonadzor. Sastojao se od četiri rupe za cijevi i kamere koja se mogla premještati na bilo koju od tih rupa, a emitirala je sliku na monitor.
Kao godina u kojoj se drastično povećao broj kamera uzima se 1993., povećanjem svijesti o terorističkim napadima. Prije 28 godina proizvedena je prva IP kamera koja šalje i prima podatke preko računalne mreže, a prije tri godine prešli smo broj od milijardu kamera diljem svijeta, što znači po jednu na svakih osam stanovnika! U Kini jedna kamera dolazi na 4,1 stanovnika, a u SAD-u jedna na 4,6 ljudi. Kompanija Surfshark objavila je da je Chennai u Indiji 2021. bio grad s najvećom gustoćom CCTV kamera, čak 657 po četvornom kilometru, na drugom je mjestu također indijski grad Hyderabad, a treći je kineski Harbin. London je četvrti s 399. Peking ima najviše kamera, njih više od 1,15 milijuna, no na desetom je mjestu po gustoći s obzirom na površinu. U top 10 je čak šest kineskih gradova i tri indijska. I prema analizi Comparitecha kineski gradovi su pod najvećim nadzorom. Istraživači Comparitecha prikupili su razne izvore podataka i izvješća, uključujući vladina izvješća, policijske kamere i novinske članke te došli do zaključka da su Hyderabad, Indore, Delhi, Singapur, Moskva, Bagdad, Seul, St. Peterburg, London i Los Angeles 10 najnadziranijih gradova izvan Kine na temelju broja kamera na tisuću ljudi.
Informatički stručnjak Lucijan Carić sjeća se putovanja u London u drugoj polovici 1990-ih i da je već tada taj grad bio okupiran kamerama. I danas su Londončani među najnadziranijima u Europi.
– Snimanje na javnom mjestu jako se proširilo i danas ga koriste sve zemlje, i demokratske i nedemokratske, i to iz više razloga. Među ostalim, jako puno kamera ima suvislu funkciju, poput onih koje služe za reguliranje prometa, da se vidi što se događa na cestama. Postoje i kamere koje se nalaze na javnim mjestima iz sigurnosnih razloga, u zračnim lukama, kolodvorima i pristaništima. Većina tih sustava videonadzora ima, dakle, nekakvo opravdanje, no pitanje je kako se koriste i pohranjuju ti podaci? Što se s njima radi? Narušava li se njima privatnost? Intruzija postaje sveprisutna i de facto ne postoji mjesto bez takvih uređaja. Kad postavite kameru koja nadzire ulaz u vaše dvorište, može se pobuniti susjed, ali kad ih postavi država ili neka institucija, tada nema prigovora. Postoji određena nesimetrija kad takva sredstva koriste privatne osobe i kad ih postavljaju država, javne institucije ili poduzeća. Situacija nije idealna, ali budući da ti uređaji imaju određenu korisnu funkciju, ne možemo očekivati da će nestati – ističe Carić.
Spominje nove kamere koji uvodi MUP za nadzor prometa.
– Uglavnom je to za kažnjavanje i prikupljanje dodatnog novca od poreznih obveznika. O tome koji je smisao tih sustava može se diskutirati. Po mom sudu, sigurnosni je efekt često upitan jer se kamere postavljaju na mjesta za koja ljudi znaju da su pod nadzorom pa vozači uspore pred kamerom i potom ponovno ubrzaju – dodaje Carić.
Tehnologija napreduje, kamere su sve manje, često neprimjetne, sve veće rezolucije i snimaju po mraku kao i po danu.
– Da, tehnologija ide naprijed. Ne bih rekao da je to sustav koji se nešto posebno češće zloupotrebljava od drugih. Kao i svi tehnološki sustavi za nadzor koji postoje, tako postoji i on, i s time trebamo živjeti. U kojoj mjeri je sustav nadzora opravdan, teško je reći, kao što je teško znati do koje se mjere ti podaci zloupotrebljavaju. Znamo sigurno da su u manje demokratskim sustavima zloupotrebe česte. Može se, na primjer, nadzirati pojedinca i pratiti kud se kreće. Bez obzira na to je li napravio nešto loše ili ne. U nedemokratskim društvima imate izraženiju i psihološku crtu da vas gleda "Veliki brat", morate paziti što radite jer uvijek netko gleda – kaže Carić.
Indijski grad Hyderabad pokriven je s više od 900.000 kamera, 83 na svakih tisuću stanovnika. Veći dio tog glavnog i najvećeg grada indijske države Telangana nalazi se na brdovitom terenu oko umjetnih jezera. Bio je poznat po proizvodnji bisera, pa su ga zvali "gradom bisera". U njemu se nalazi Rashtrapati Nilayam, zimski dvor predsjednika Indije. Poznat je i po gastronomiji zbog koje je uvršten na UNESCO-v popis kreativnih gastronomskih gradova, a ima i razvijenu filmsku industriju. Od 1990-ih vodi se kao indijsko središte farmaceutskih proizvoda, biotehnologije i informacijske tehnologije, pa su ondje urede i pogone otvorile brojne vodeće multinacionalne kompanije. U nekoliko navrata pojavili su se članci o programu pametnog upravljanja nazvanom Samagram, osmišljenom za prikupljanje i obrađivanje skupova podataka o stanovnicima. Policija taj sustav obilato koristi i u borbi protiv trgovine drogom. Fiksacija gradskih vlasti nadziranjem svojih građana počela je s terorističkim napadima prije petnaest-šesnaest godina.
Upotreba CCTV-a u Hyderabadu porasla je nakon eksplozija 2007., a pet godina kasnije izmijenjen je zakon o javnoj sigurnosti koji je propisao da sve ustanove u kojima se okuplja više od 100 ljudi moraju instalirati CCTV kamere. Udruge za razvoj civilnog društva upozoravale su da u nedostatku zakona o zaštiti podataka vlast ima odriješene ruke u tome koji se podaci prikupljaju, dijele, pohranjuju i analiziraju. Bez ikakve odgovornosti, kažu, koriste se nove tehnologije, što još više ugrožava prava građana. Prema pisanju lista The Times of India, u Chennaiju, prije poznatom kao Madras, velik broj kamera ima presudnu ulogu u rješavanju zločina. CCTV kamere svakako pridonose sigurnosti svakog grada, no postavlja se, problematizira list, pitanje privatnosti.
– To je nešto što postoji i neće nestati. Eventualno se može razmatrati zakonodavna regulativa, do koje se mjere ti podaci mogu koristiti i do koje mjere su sustavi umreženi. To je složeno pitanje na koje nema odgovora. Nije došlo do redukcije broja kamera, ti se sustavi samo šire – zaključuje Carić.
S napretkom u razvoju umjetne inteligencije (AI), sve boljim kamerama ultravisoke razlučivosti i integracijom s drugim pametnim tehnologijama, CCTV nezaustavljivo raste. Otpor je uzaludan? Pomoću AI-ja usavršit će se tehnike prepoznavanja lica i dobiti moćni alat za analize ponašanja. Edge computing, rubno računalstvo, model koji računanje i pohranjivanje podataka približava izvorima podataka u stvarnom vremenu, lokalno na kameri ili obližnjim uređajima, umjesto oslanjanjem isključivo na centralizirane poslužitelje, aplikacije čini još bržima. Razvija se i povezivanje uređaja putem interneta IoT (Internet of things), pa se povezuju kamere s alarmima i pametnom rasvjetom po kućama. Čovjeku će biti sve teže osamiti se...
Koliko ima divljaka u prometu i na ulicama kamere još fale.