Prednji dio zrakoplova Croatia Airlinesa bio je rezerviran za
odvjetnike, Interpol i dvojicu u Haagu optuženih hrvatskih generala,
Mladena Markača i Ivana Čermaka. Kao i obično, Markač je sjeo u zadnji
red, do prozora. Sjedio je sam, zamišljeno gledao na
krajolike koji promiču te nebo. Nedostajat će mu jer će uskoro, tek
što je zakoračio u šesto desetljeće, proglase li
ga na kraju i nevinim, provoditi u skučenoj samici haaškog
pritvora, bez zraka, barem dvije godine. Taj je put u Haag
išao, pokazalo se, bez razloga, proveo je dva dana u
pritvoru, a nakon saslušanja
“nediscipliniranog” Čermaka, suci su ga opet
pustili kući.
Nije se veselio jer je svima postalo jasno kako su
“haaške sile” odlučile ukloniti njegova
glavnog branitelja, Miroslava Šeparovića. Izvadio sam
digitalac, na brzinu ga, dok se netko ne sjeti pobuniti, uslikao,
pružio ruku i, u neugodnoj tišini, rekao mu: “Svi
su uz vas.” Bila je to tupasta izjava, no Markač, koji ne
smije govoriti za javnost, pogledao me blago začuđen, a onda je
ironičan, grčevit polusmiješak preplavio njegovo lice i
stisnute usne. Poruka je bila jasna: “Ma da, baš
su svi uz mene!”
Bio je djelomično u pravu. Uz njega je hrvatska javnost, da i ne
spominjem njegove specijalce, no jesu li uz njega i oni koji utječu,
odlučuju? Markač je, još prije četiri godine, kada je stigla
optužnica koja užasava, optužen “na pravdi Boga”.
Profesionalac, autoritet za nekoliko stotina elitnih specijalaca, bio
je u ratu čovjek bez mrlje.
“Morali su optužiti i nekoga iz MUP-a”, kažu sada
hladno analitičari. Apsurdno je to da je Markač samo formalno pripadao
MUP-u. Zapovjedno je u Oluji odgovarao Glavnom stožeru HV-a.
“HV i specijalne postrojbe MUP-a”, glasila je
sintagma. Nakon toga (8. kolovoza '95.) dolaze temeljna policija i
političari koji “svim ljudima koji pribivaju na oslobođenom
prostoru, i koji su ostali i koji će se vratiti, jamčimo osobnu i
sigurnost njihove imovine, te pravni i javni red”. Tu
više nije bilo posla za Markača i njegove ratnike. Ma kakav
zločinački pothvat!
Kad je stigla optužnica, nisu svi bili uz Markača. Sada, pred odlazak u
Haag, nisu svi uz njega. Povrijeđena čast tjera Markača prema odluci da
se brani sam. Ali, mislim da tako ipak neće biti. Uz njega su mnogi, a
ostao je i drugi odvjetnik, briljantni Goran Mikuličić. Haag je Markaču
zadao novi nemogući zadatak – da u tri tjedna preboli gubitak
odvjetnika od osobnog izbora i povjerenja, da pronađe novog odvjetnika
i psihički se pripremi za dugotrajno suđenje, koje počinje za dva
mjeseca. Shvati li Markač taj “nemogući zadatak”
poput onih koje je u Domovinskom ratu obavljao osvajajući na minus 30
vrh Velebita, uspjet će i borit će se. Ako je istina da je u Oluji
pomagao i SAD, možda je trenutak da i “hitna odvjetnička
pomoć” dođe od Amerikanaca.
U POVODU
