Jeste li čuli za Danijelu Grgić? Sportski fanatici i ljubitelji atletike sigurno će potvrdno odgovoriti, a oni koje sport ne zanima ili ga onako uzgred prate, reći će kako za tu djevojku prvi put čuju. I nije čudo, jer najnovija hrvatska sportska junakinja, koja je prije desetak dana postala svjetska juniorska prvakinja na 400 metara, sve do tog uspjeha u hrvatskim medijima nije dobivala zapažen prostor. Sada je, nakon što je postala svjetska prvakinja, postala lice s naslovnica.
Danijela nije samo rođena šampionka, nego je i sportašica iza čijeg uspjeha stoji zanimljiva životna priča slična onoj teniskog asa Ivana Ljubičića. Ona do najvećeg uspjeha hrvatske atletike, koji je ostvarila i ne napunivši 18 godina, nije došla olako.
Danijela Grgić rođena je u Kotor Varoši, malom mjestu pored Banje Luke. Svog djetinjstva u BiH se i ne sjeća, jer je kao trogodišnjakinja sa svojom obitelji uslijed ratnog vihora morala u izbjeglištvo.
Dva brata, Antu i Jakova, imam u Baselu. Da njih nije bilo, tko zna kako bismo danas živjeli. Oni i njihove obitelji su nam bili spas. Živjelo nas je desetero u četverosobnom stanu. Bilo je tako pet godina u par riječi sažeo je svoj život nakon protjerivanja iz Kotor Varoši Danijelin otac Ivo.
Grgići su tako krpali kraj s krajem u izbjeglištvu u Švicarskoj, gdje je Danijela sasvim slučajno otkrila svoj talent. Htjeli su je Švicarci zadržati, ali obitelj se odlučila vratiti. Nisu mogli u porušeni Kotor Varoš, nego u Sunju, gdje su sagradili kuću.
Hrvatska je tako u još jednom sportu dobila svoga šapmiona. Sličnu životnu priču imao je i Ivan Ljubičić, koji je Hrvatsku doveo na teniski krov svijeta. I njegovu obitelj protjerali su iz Banje Luke. Nisu Ivan i Danijela jedini hrvatski sportski junaci u Hrvatskoj koji su protjerani iz BiH - ima dosta nogometaša, košarkaša i rukometaša koji su svoje sportsko znanje i talent ugradili u hrvatska zlata, srebra i druge uspjehe na svjetskim i europskim natjecanjima. Hrvati u Bosni i Hercegovini oduvijek su bili zlatni rudnik hrvatskog sportskog uspjeha.
Dokle će tako biti pitanje je, jer posljednja dva sportska bisera u Hrvatsku su došli kao izbjeglice. Ako je Hrvata svakim danom sve manje u BiH, a ta alarmatna upozorenja slušamo svaki dan, odakle će Hrvatska sutra regrutirati svoje šamipone. Valjda su toga svjesni i u hrvatskoj Vladi i javnosti, pa svaka uložena kuna u hrvatske krajeve nije, kao što se to običava prikazati, bačena u vjetar, nego na plodno tlo na kojemu rastu sportski šampioni.
