Nakon Večernjakovog teksta o potoku Gorjak kod Zaprešića kao mogućem izvoru ozbiljnih zaraza, iz Hrvatskih voda doznajemo da program sanacije postoji i da će troškovi iznositi 80,6 milijuna kuna. U priopćenju Hrvatskih voda nabrojene su sve opasnosti za okoliš o kojima je pisao Večernji list, što znači: prisutnost teških metala u mulju potoka, nazočnost antibiotika, a posljedično i bakterija otpornih na većinu poznatih antibiotika. U priopćenju je navedeno da je program sanacije izradila tvrtka APO, koja je zaključila da je od 700 kontaminiranih metara potoka potrebno sanirati prvih 500 metara od ispusta tvrtki Pliva i Kvasac te da će troškove sanacije snositi te tvrtke.
Oni zarađuju, nas truju
Doznali smo i to da je DORH još u ožujku 2007. zatražio istragu o ekološkom incidentu, koja je 29. listopada 2007. zaključena kaznenom prijavom protiv tvrtki Pliva i Kvasac. Kako je kazneni postupak završio, još nije poznato. Dokument o studiji opasnosti za okoliš i zdravlje građana iz Instituta Ruđer Bošković koji smo objavili jučer, a koji su naručile Hrvatske vode i koji je polazište za sanaciju, do našeg objavljivanja nije bio dostupan javnosti. Ako je studija izrađena još u svibnju 2008., postavlja se pitanje zašto sanacija nije završena ni 40 godina od početka izlijevanja otrova? Mještani koji su godinama vapili za pomoć ljutiti su jer su se nakon poplave otrovi mogli samo raspršiti po okolnom terenu .
– Godinama se u taj potok ispušta otpad. Velike tvrtke zarađuju, a nama truju okoliš. Znali smo da postoji opasnost od izlijevanja, no nitko ništa nije poduzeo i sada strahujemo za našu djecu, koja se igraju na tim poljima. Po poljima sada ima svega i svačega, a nama nitko nije javio ima li opasnosti da se otrujemo od vode ili povrća iz vrta – ogorčen je Zdravko Kovačić iz Zdenaca, koji živi 500 metara od potoka.
A tko je kriv?
Zbog otrovnog taloga u strahu su i stanovnici Drenje.
– Zbog vodenog vala sa Save, otrovni talog iz Smrdljivka dospio je i do Gorjaka pa strahujemo od zagađenja – kaže Josip Vunetić.
Za opasnost od zaraze superbakterijom otpornom na antibiotike mještani su doznali tek iz Večernjeg lista.
– Nama nitko ništa ne govori. Sve je obavijeno velom tajne, a na kraju ćemo stradati mi, mali ljudi. O nama se ne brine ni država, a veliki igrači samo žele zaraditi – zaključio je Kovačić.
Jagoda Munić iz Zelene akcije (ZA) nije impresionirana najavljenom sanacijom.
– Postavlja se pitanje gdje će se odložiti otpad i koja će se vrste tehnologija primijeniti jer u Hrvatskoj nemamo adekvatno zbrinjavanje toksičnog otpada; čak dvije trećine završavaju tko zna gdje. ZA je godinama prikupljao pritužbe građana na smrad i prijavljivala nadležnim inspekcijama. Očito da nije bilo dovoljno političke volje da se na vrijeme primjenjuju vrijedeći zakoni. Zašto sve nije riješeno u startu? Zašto je uopće dopušteno da se ispušta u potok ta vrsta zagađenja? – pita J. Munić.
A riječ je o tome da se još ne zna tko je točno iz resornog ministarstva svojedobno Plivi i Kvascu odobrio ispuštanje otrovnih tvari koje je ugrozilo zdravlje i živote građana.
U ovom članku je nadrobljena takva količina bedastoča da ih pas s maslom ne bi mogel probaviti. Nakon huškačke hajke 2007. a koja je imala za cilj da se Pliva natjera da isfinancira komunalni pročistač grada Zaprešića izvršena je analiza taloga potoka(od strane stranih neovisnih eksperata) koja je pokazala uobičajene vrijednosti zagađenja koje ne odstupaju od zakonski dozvoljenih. Smrad potječe od nusproizvoda fermentacije kvasca ali se tu ne radi o otrovima. U međuvremenu su i Pliva i Kvasac napravili nis poboljšanja unutar svojih postrojenja koja smanjuju mogućnost zagađivanja okoliša. Na kraju pitanje: Komu ova larma treba? Je li cilj staviti ključ u bravu u ovo malo proizvodnih firmi koje su nam preostale? Jesu li ovi novinari svjesni da je strpljenje vlasnika pri kraju a da bi Mađari i Rumunji, gdje vlasnici Plive imaju slična postrojenja ali većeg kapaciteta, pozdravili preseljenje proizvodnje u svoje zemlje?