Španjolska je jučer dobila svoju prvu koalicijsku vladu u povijesti. Parlament je dao podršku starom-novom premijeru Pedru Sánchezu (47) i njegovoj Socijalističkoj stranci (PSOE) lijevog centra koja bi sljedeće četiri godine trebala upravljati zemljom surađujući s ljevičarskim Podemosom koji vodi Pablo Iglesias (41).
Španjolci su u studenom na birališta izašli već drugi put u godinu dana, prvi put su izbori bili u travnju, a oba je puta pobjednik bio Sánchez koji svejedno nikako nije mogao sastaviti vladu. Ovog je puta, kako bi sačuvao poziciju i smanjio političku nestabilnost u zemlji, shvaćao da mu to mora poći za rukom pa je pristao na manjinsku potporu katalonske stranke ERC koja ga je podržala tako da je u jučerašnjem glasanju bila suzdržana. Vlada je potvrđena uz nikad manju razliku između većine i opozicije jer je 167 zastupnika bilo za vladu, 165 protiv nje, uz 18 suzdržanih. U nedjelju je na prvom glasanju, na kojem je Sánchezu bila potrebna apsolutna većina, nova vlada bila odbijena, dok mu je jučer trebala samo relativna većina zastupnika, što je i dobio.
Na početku – problemi
Koalicija socijalista Sáncheza i radikalnijeg ljevičara Iglesiasa imat će zasigurno vrlo pozitivan imidž u Europi: dvojica progresivaca formirat će vladu nakon višemjesečne blokade vlasti te će biti predstavljani kao oaza ljevice na Starom kontinentu prepunom populističkih vlada. No vlada je već na svom samom početku suočena s tri ozbiljna problema koji su neke analitičare naveli na zaključak da će novi-stari premijer vrlo teško odraditi cijeli mandat do sljedećih izbora.
Prije svega, nova vlada nema većinu u parlamentu te će morati ovisiti o malim nacionalističkim strankama za donošenje pojedinih zakona, zatim se očekuje da će Sánchez morati oprezno pregovarati s Kataloncima o statusu pokrajine kako bi zadržao podršku stranaka iz te pokrajine, a vlada je obećala i dodatno skretanje ulijevo u gospodarstvu što bi, smatraju neki ekonomisti, moglo ugroziti ekonomski rast.
Stručnjak za europska gospodarstva Florian Hense, zaposlen u njemačkoj banci Berenberg, tako smatra da nije velika šansa da će vlada potrajati do kraja mandata, prenosi američki poslovni televizijski kanal CNBC njegove riječi.
Da bi privoljeli ERC na suradnju, socijalisti su toj stranci obećali pokretanje rasprave o statusu Katalonije, bez ikakvih konkretnih planova o smjeru pregovora. Kako pokrajinski političari i španjolska vlada trenutačno nemaju gotovo nikakve odnose, to jest pomak prema smanjenju tenzija, ali lider opozicije Pablo Casado iz Narodne stranke (PP) zato je već jučer novu vladu nazvao “najradikalnijom u povijesti”. Hrvatski politički analitičar Davor Gjenero smatra da će se prva koalicijska vlada u španjolskoj povijesti – mučiti. I to manje zbog odnosa Sáncheza s katalonskim strankama, a više zato što će krajnje lijevi Podemos vrlo teško ući u politički mainstream.
– Mi najprije ne bismo trebali nazivati katalonske stranke nacionalističkima jer taj izraz u Hrvatskoj implicira desničarsku ideologiju, dok se u ovom slučaju radi o liberalnim strankama. Usto, njima ne odgovara stalno ponavljanje izbora zbog rasta desnice – rekao je Gjenero za Večernji list.
Borba za radnička prava
Već je na izborima u studenom dvojac desnih stranaka, PP i radikalni Vox, dobio zajedno 51 mandat više nego u travnju. Gjenero smatra da bi katalonskim strankama bili gotovo nemoguće razgovarati s nekom budućom desnom vladom što ih je i motiviralo da se dogovore sa Sánchezom. Prošle su godine katalonski političari, zbog organiziranja referenduma o nezavisnosti 2017., poslani u zatvor na dugogodišnje kazne što će biti važna tema u odnosima Barcelone i Madrida.
U gospodarskom programu nove vlade stoji povećanje poreza za tvrtke i najbogatije pojedince. Usto su se dvije lijeve stranke dogovorile da će povećati i minimalnu plaću te mirovine. Nova vlada želi dodatne prihode koristiti za financiranje novih projekata kako bi se povećala potrošnja.
No posebne kontroverze izazvao je prijedlog vlade da se oteža poslodavcima zapošljavanje na kratkotrajne ugovore. Reforme tržišta rada 2012. pomogle su da nezaposlenost u zemlji padne s tadašnjih 26 posto na današnjih 14. No lijeve stranke smatraju da je reforma oslabila radnička prava. Neki ih kritičari upozoravaju da bi radikalnim potezima mogli povećati još uvijek visoku nezaposlenost u zemlji.
