„Senzacionalno arheološko otkriće – Rimsko blago u podzemlju Starčevićevog trga“, „Klonirana ovca Dolly stigla u Zagreb i spašava Jarun“, „Transfer stoljeća - Magic Johnson potpisuje dvogodišnju vjernost Ciboni“, „Iz Zagreba će svijetu prvi puta biti predstavljena rijetka, crvena indokineska slonorogica, teška 6 tona“, „Cibonin toranj se nagnuo, kao Kosi toranj u Pisi“... Ovo su samo neke od „senzacionalnih tema“ i „vrućih ekskluziva“ iz Večernjakove arhive, koje su bile među najčitanijima te su podigle popriličnu prašinu, zagolicale maštu, razbuktale radoznalost, a krive su i za užarene telefonske linije u Večernjakovoj redakciji.
Sve ove priče imaju jedan zajednički nazivnik – datum objave tih članaka je 1. travanj. Neozbiljne teme, u ozbiljnim novinama, pokazale su se kao pun pogodak, a neke su se čule i daleko van granica Hrvatske, te su ih, umalo, prenijeli i strani mediji.
Rimsko blago iz podzemlja riješit će nam sve probleme
O „senzacionalnom arheološkom otkriću“, Večernjak je „ekskluzivno“ pisao prije ravno 30 godina. Naši su reporteri, te 1993., izvijestili kako je na gradilištu shopping centra 'Esplanade', u podzemlju Starčevićeva trga, pronađeno rimsko blago, neprocjenjive vrijednosti. Zagrepčani su pozvani da dođu na Trg kralja Tomislava, ispred spomenika, gdje će arheolozi izložiti nekoliko pronađenih zlatnika i srebrnjaka, a prvih dvadeset sretnika, moći će, pod vodstvom stručnjaka iz UNESCO-a, zaviriti i u tajanstvene hodnike rimskog grada, čije su zidine u utrobi hotela Esplanade i Glavnog kolodvora.
Građane je, ipak, više i od drevnog grada, zagolicao pronalazak zemljanih ćupova, prepunih zlatnika i srebrnjaka, koje su „slučajno otkopali rovokopači na gradilištu shopping centra“. Pretpostavilo se da u hodnicima drevnog grada ima još ćupova i sanduka s blagom. I arheolozi i financijski stručnjaci i građani Hrvatske odmah su se složili u jednom - pronađenim bi se drevnim blagom mogle riješiti i stare i nove financijske nevolje Hrvatske.
„Riječ je o ostacima rimskog grada, izgrađenog, pretpostavljamo, u drugom ili trećem stoljeću poslije Krista, s nizom podzemnih hodnika, za koje je, za sada, nemoguće utvrditi gdje završavaju. O otkriću smo već obavijestili UNESCO, a danas iz Geneve stižu specijalni strojevi za arheološka iskapanja i skupina najuglednijih svjetskih arheologa, s kojima ćemo obaviti daljnja istraživanja. Pretpostavljamo da se blago krije i u hodnicima. Pokažu li se točnima naše prve pretpostavke, bit će to zacijelo arheološko otkriće stoljeća“, rekao je tada „ugledni arheolog“, Petar Horvat (Večernjakov vozač), dodajući kako će se tek vidjeti hoće li se, zbog nalazišta, morati rušiti hotel Esplanade i Glavni kolodvor
Pronađeni zlatnici i srebrnjaci odmah su, kako je objavljeno, pohranjeni u centralnom trezoru Narodne banke Hrvatske, a vrijednost im je neprocjenjiva. Iako se kulturno blago ne smije prodavati, pronađe li se još ćupova i škrinja s blagom, dio će se, kako je najavljeno, u dogovoru s UNESCO-om, moći prodati na svjetskoj burzi.
„Hrvatska bi time riješile gotovo sve svoje financijske probleme i gospodarske nevolje. Građanima bi se čak mogla vratiti i stara devizna štednja, a Hrvatska elektroprivreda bi dobila novac za uvoz električne energije, čime bi se spriječile najavljene redukcije“, rekla je Marija Rilović, prvotravanjska „pomoćnica guvernera Narodne banke Hrvatske“, a inače novinarka Večernjaka.
Telefoni Večernjakove redakcije odmah su se užarili od poziva znatiželjnih čitatelja. Svi su željeli razgovarati s autorom članka, žedni detalja i dodatnih informacija o arheološkom otkriću, ostacima drevnog grad, ali i o blagu.
„Zar ga je doista toliko kao što piše u novinama. Ako je to istina, mora da je i utroba gornjeg grada prepuna zlatnika i srebrnjaka“, razmahala se mašta naših čitatelja.
Oni najuporniji otišli su na lice mjesta, zavirivali su kroz otvore na ogradi, pokušavali pronaći pravi kut odakle je snimljena fotografija.
„Lijepo sam ja govorila, samo nas dragi Bog može spasiti, a eto riješio nas je svih briga. Piše u Večernjaku da budu sad mogli ljudima vrnuti i staru deviznu štednju, koliko je toga zlata nutra, po hodnicima. Piše i da više ne bu ni redukcija struje. Morti buju i nama, kaj nismo platili struju, oprostili račune“, komentirale su dvije starije gospođe, izvijajući vrat iznad gomile, pred jednim od otvora na ogradi gradilišta.
„Izvrsno otkriće, treba sad sve blago podijeliti narodu i napraviti veliku feštu, da svi proslavimo kraj naših problema“, dobacio je jedan prolaznik
Građevinski radnici, na gradilištu centra Esplanade, čudom su se čudili iznenadnom, ogromnom zanimanja za njihov posao, sve dok jedan od njih nije skoknuo do obližnjeg kioska, nakon čega im je sve bilo jasno. Gradilištem se prolomio smijeh. Čuvar na glavnom ulazu brzo se snašao. Zagrepčanima, koji su ga od jutra zapitkivali o podzemnom gradu i blagu, tajanstveno je odgovarao „Svi pronađeni zlatnici već su u muzeju, ni mi koji smo otkrili to silno blago, ništa nismo uspjeli ušićariti.“
Klonirana ovca Dolly spašava Jarun
Nakon što su škotske vlasti, svojim genetičarima, zabranile istraživanje, za kloniranu ovcu Dolly zatražen je i dobiven azil u Hrvatskoj, te je s majkom-ovcom od koje je klonirana, preselila u Zagreb, objavio je „ekskluzivno“ Večernji list, 1997.
Preko privatnih poznanstava s britanskim genetičarima, stručnjaci sa zagrebačkog Agronomskog fakulteta dopremili su Dolly u Laduč, na farmu veterinarske stanice Zaprešić, te su nastavili genetičke pokuse na njoj, postavivši temelje za, kako se pisalo, „veliki, međunarodni, poljoprivredni projekt“.
Stručnjaci Zavoda za ovčarstvo i Zavoda za specijalnu zoologiju zagrebačkog Agronomskog fakulteta ovci Dolly mijenjaju genetski kod, kako bi je mogli koristiti za isušivanje močvarnih staništa i prirodno pročišćavanje voda, odnosno, uklanjanje prevelike količine vodenog bilja, koje troši većinu kisika otopljenog u vodi i prijeti istiskivanjem drugih vodenih organizama. Problem je, pojašnjeno je, otkriven na Jarunu, gdje smo i „doznali“ prve informacije o selidbi Dolly u Hrvatsku.
„Ako se nešto brzo ne poduzme, na Jarunu više neće biti ni kupanja, ni veslanja, ni ribičije, jer su neki dijelovi jezera, posebno uz obalu, toliko obrasli vodenim biljem, da skupo plaćeni brod za odmuljivanje jednostavno zapinje i ne može raditi svoj posao“, „upozorio“ je tada Karlo Rezar, tehnički direktor ŠRC-a Jarun.
Zbog „alarmantnog stanja“ na zagrebačkom moru, Dolly je odmah dovedena na malo jezero, koje je najugroženije bujanjem vodenog bilja, kako bi se provjerilo je li joj uklonjen, ovcama urođen, strah od vode, pojasnio je cilj prve faze „projekta“ dr. Tomislav Treer s Agronomskog fakulteta, dodajući kako iz biljojedne ribe, amura, u ovcu prenose gen koji utječe na amurov nagon da pase pod vodom.
Iako klonirana ovca, kako je pojašnjeno, neće skakati u vodu i pasti po dnu jezera, uspješno će uklanjati bilje uz obalu i na dubinama do metar. Neslužbeno se „doznalo“ i za „projekt isušivanja Črnec polja“ te pretvaranja tog zemljišta u poljoprivredno dobro. Budući da bi vodoprivredni radovi na isušivanju bili preskupi „šuškalo se“ da će, više od 200 000 kloniranih ovaca, za dvije do tri godine odraditi taj posao.
Večernjakov prvotravanjski eksperiment usađivanja ribljeg gena sisavcu, u čijoj je pripremi sudjelovao tada i Obiteljski radio, u potpunosti je uspio.
Čim je stigla na Jarun, naša ovca Dolly svojevoljno je zaplivala i dokazala uspjeh nepostojećeg genetskog eksperimenta, ugradnje ribljeg gena iz amura u ovcu, u čijem su nam osmišljavanju pomogli profesori i asistenti sa zagrebačkog Agronomskog fakulteta.
Iako našoj Dolly, merino ovci koju smo dovezli na Jarun, riblji geni nisu ugrađeni, bilo je nedvojbeno da ljubav prema vodi postoji. Čim su ju veterinari dovezli na jarunsku obalu, Dolly se otrgla s uzice i na sveopće iznenađenje prisutnih znatiželjnika i organizatora prvotravanjske šale, zaprašila ravno u vodu.
„Ugradili ste joj prejak čip“, dobacio je jedan biciklist, u prolazu. Sva sreća što se, u tom trenutku, na veslačkoj stazi zateklo nekoliko veslača koji su pomogli u hvatanju ovce i njezinom privođenju na suho, jer bi inače i novinari Večernjaka morali zaplivati za Dolly.
Zagrebački je Jarun bio „mjesto senzacije“ i 1995. U Večernjaku je tada objavljena „nevjerojatna vijest“ da se u dubine jarunskog jezera srušio nepoznati leteći objekt. Stotinjak znatiželjnika odmah se okupilo na zagrebačkom moru, ne bi li vidjeli ostatke letjelice malih zelenih, no umjesto svemirskog broda, ronilačka je ekipa iz vode izvukla tek stari, zahrđali lonac.
U Zagreb stigla crvena indokineska slonorogica Barbara
„Putnici koji su se zatekli u zagrebačkoj zračnoj luci, bili su svjedoci nesvakidašnjeg događaja. Najnoviji transportni zrakoplov Croatia Airlinesa, sletio je na kraju piste, s dragocjenim teretom, koji je, uz pomoć dizalice, istovaren te je potom, u pratnji vozila s rotirajućim svjetlima, krenuo put grada, Zaustavio se pred ulazom u slonovu nastavu maksimirska zoološkog vrta“, pisao je Večernjak,1996.
„Ovo je veliki dan za nas Zoološki vrt, stigla nam je jedna od najrjeđih životinjskih vrsta na svijetu - crveni indokineski slonorog“, uzbuđeno je govorio Mladen Anić, ravnatelj Zoo vrta, dok su se obavljale posljednje pripreme za dolazak tog rijetkog primjerka, kojim se nije mogao pohvaliti niti jedan drugi europski ZOO vrt.
Crveni indokineski slonorog predstavljen je kao nedavno otkrivena vrsta krupnog biljojeda, slična nosorogu, slonovske veličine i tek nešto dužih ekstremiteta. Pojašnjeno je kako ima oko 6 tona, dug je 4, a visok dva i pol metra. Jede jednom tjedno, a ostatak vremena boravi u špiljama.
Uski krug znanstvenika, koji se bave proučavanjem rijetkih i ugroženih životinjskih vrsta, otkriće je, kako je pisalo, držao u strogoj tajnosti, zbog bojazni da, na granicu Laosa i Burme, gdje je prirodno stanište slonoroga, ne pohrle krivolovci iz cijeloga svijeta.
„Dolazi i Brigitte Bardot“
„Danas će u zagrebačkom ZOO vrtu prvi puta javnosti biti predstavljen indokineski biljojed, težak šest tona. Događaju će prisustvovati i grupa zoologa iz Europe i Amerike, a svoj dolazak je potvrdila i poznata zaštitnica ugroženih životinjskih vrsta, nekadašnja sex bomba, Brigitte Bardot. Očekuje se i dolazak posebne ekipe Greenpeacea. Čitatelji koji na blagajnu Vrta dođu s Večernjakovim kuponom, bit će nagrađeni besplatnom ulaznicom za dvije osobe te će ih Večernjakov fotoreporter besplatno slikati s Barbarom“, objavljeno je tada, uz napomenu da će posjetitelji slonorogicu Barbaru, moći vidjeti samo tog dana, oko 11 sati, nakon čega će ju preuzeti ekipa znanstvenika, koja će ju nastaviti proučavati. Posjetitelje se upozorilo da odjenu odjeću zagasitih tonova, jer Barbara, iako dobroćudna, ne podnosi crvenu boju.
I na tu su prvotravanjsku šalu nasjeli mnogi, pa se pred slonovom nastambom okupilo stotinjak znatiželjnika.
„Pa kaj ju već jedanput ne pustiju? Već nam je drugi vlak za Konjščinu pobegel, ali mali silom hoće videti tu Barbaru“, nervozno je, šećući oko slonovske nastambe, protestirao jedan od ranojutarnjih posjetitelja Zoološkog vrta.
„Sigurno je još uplašena, pa ipak je došla tek sinoć“, tješila ga je umirovljenica, Zagorka Jurec, dok je njezin suprug, umirao od smijeha, govoreći joj kako je naivna, jer, ipak je 1. travanj.
„Naivan si ti! Pa Večernjak je ozbiljna novina, a osim toga i Mladen Anić, ravnatelj Zoo vrta, je poštenjačina. Pogledaj samo koliko je novih životinja nabavio, on nas sigurno ne bi prevario“, nije se dala smesti Zagorka.
Kako se bližilo 11 sati, za kada je najavljen izlazak slonoroga, sve veći broj posjetitelja užurbano je hitao prema slonovskoj nastambi, ne bi li, među prvima, vidjeli najrjeđu životinjsku vrstu na svijetu, koja je u Zagreb stigla iz vlažnih, maglom obavijenih prašuma na sjeveru Laosa.
„Jesu li je već pustili? Jedva sam dočekala da mi sinu završi škola“, pitala je, zadihano, jedna mama, upirući prstom u fotografiju zalijepljenu na ogradi slonovske nastambe. Ivan T., prvi posjetitelj Vrta tog dana, već je puna tri sata neumorno obigravao oko prazne nastambe, pogledavajući neprestano u Večernjak, pa u fotografiju zalijepljenu na ogradi. Oko podneva, uzbuđenje je doseglo vrhunac. Tada su, s prepunim kolicima zelenjave, stigli timaritelji.
„Evo, sada će izići, pripremi fotoaparat“, upozoravala je jedna gospođa svog supruga, odlučna u nakani da njihov fotoalbum ne ostane bez fotografije tako rijetke zvjerke. Iz nastambe je, potom, najprije išetala afrička slonica Suma, a za njom se, polako, izgegala i njezina azijska rođakinja, Patna.
„Sad će valjda i Barbara. Vjeruješ li sada da je sve to istina?“, slavodobitno je upitala supruga umirovljenica Zagorka, smješkajući se, dok su timaritelji ozbiljnim glasom dozivali Barbaru. No samo par trenutaka kasnije, prasnuli su u smijeh.
„Zafrknuli su vas. Ma kakav slonorog? Pa danas je prvi travanj“, rekli su timaritelji okupljenim, radoznalim građanima, čiju je početnu nevjericu zamijenio smijeh, ali i poneka ljutita psovka, upućena Večernjakovim novinarima.
„Sad bih vas istukao, samo da niste jači od mene“, rekao je uzrujani gospodin, trgajući Večernjak i ljutito odlazeći. Nismo mu zamjerili. I on je, naime, još od 10 sati strpljivo, čekao Barbarin izlazak i obećano fotografiranje sa slonorogom. Osim što je ostao bez fotografije, bio je kriv i za kćerkino propuštanje prvog sata nastave. Suprug gospođe Zagorke, čija se teorija potvrdila, likovao je – „Jesam li ti govorio. Ovu ću ti sliku uokviriti kao uspomenu na naivnost“, naslađivao se, skidajući s ograde plakat s fotomontažom slonoroga.
Transfer stoljeća – Magic Johnson stiže u Zagreb i potpisuje ugovor s Cibonom
Bombastičnom viješću o transferu stoljeća, najviše smo „obradovali“ navijače Cibone, no „dobra vijest“ da u Zagreb dolazi košarkaška zvijezda, Magic Johnson, čula se sve do Njemačke,
„Cibonina trofejna soba uskoro će biti pretijesna“, „izjavio“ je Magic. Najavljeno je kako će tog dana, u 10 sati, u Ciboninom domu potpisati dvogodišnju vjernost Zagrepčanima i dijeliti autograme.
„Ustanovljeno je da Magic, iako seropozitivan (virus side), može igrati najmanje još dvije godine, bez opasnosti po svoje zdravlje te bez rizika za suigrače i suparnike. Kada su mu Amerikanci, nakon što se doznalo da boluje od side, okrenuli leđa i izbrisali ga s olimpijskog popisa, nije dvoumio. Nakon razgovora s Mirkom Novoselom, kovčezi, na kojima je pisalo 'Zagreb Croatia', spakirani su. Čekali su se još samo završni nalazi, koji su potvrdili optimistična očekivanja, pa je Johnson jučer navečer stigao u Zagreb“, objavio je „ekskluzivno“ Večernjak, 1992.
Za vilu na Tuškancu i jedan hrvatski dinar Magic je, kako je istaknuto, potpisao ugovor s Cibonom na dvije godina. Vijest da će, umjesto žutog 32 LA Lakersa, zvijezda nositi broj 15, na majici zagrebačkih Vukova, bila je ponovo okidač za mnoštvo telefonskih poziva.
No, osim Večernjaka, pozivi su stizali i u redakciju Sportskih novosti. Jedan im je ljutiti Cibonin navijač predbacio da kasne za Večernjim listom, a potom je oprao i HTV, jer nije dočekao reportažu o velikom događaju.
Imuni nisu bili niti profesionalci. U Predvorju kluba, od devet sati, dežurao je glasoviti fotoreporter, Jasmin Krpan. „Nisam ja lakovjeran, nego je vaša priča bila jako uvjerljiva“, komentirao je. No, potom se utješio, jer nije bio jedini koji nam je povjerovao. U predvorje je, naime, banuo i fotoreporter Globusa, Nikola Šolić. Kako se dobra prvotravanjska šala daleko čuje, u Večernjakovu je vijest, o ugovor Cibone sa svjetskim košarkaškim asom, povjerovao čak i urednik njemačkog časopisa Bild, koji je zamolio jednog kolegu, hrvatskog sportskog novinara, neka stvar temeljito ispita.
Našalili smo se i 1987., u vrijeme preduniverzijadske groznice, objavili smo vijest o Ciboninu tornju koji se, u tijeku gradnje, nakrivio, kao kosi toranj u Pisi.
Godinu dana kasnije, 1988. i gradilište današnjeg hotela Sheraton bilo je mjesto neobične prvotravanjske šale – ondje je, naime, „pronađeno“ vrelo čiste, mineralne vode, po koju su mnogi Zagrepčani pohrlili s kanistrima.
„Ekskluzivna vijest“, 1989., bila je postavljanje skulpture legendarne Mande na manduševačko vrelo.
I doista, neozbiljne su se vijesti u ozbiljnim novinama, ali samo jedan dan u godini – 1. travnja, pokazale kao pogodak u sridu, jer cilj je postignut – osmijeh je na licima naših čitatelja.
