Kada sam 22. ožujka 1995. potrčao ususret Valeriju Poljakovu, još dok su ga izvlačili iz kapsule Sojuza što se upravo prizemljio, prvo što mi je rekao bilo je: “Viktore, možemo na Mars!” – ispričao je Viktor Baranov, šef projekta zajedničkog velikog pokusa Instituta za biomedicinske probleme (IBMP) Ruske akademije znanosti u Moskvi i Europske svemirske agencije (ESA).
Shema broda simulatora
U hali industrijskih razmjera u neposrednoj blizini Crvenoga trga u Moskvi 31. ožujka šestorica će se odabranih dragovoljaca podvrgnuti dosad nezabilježenom pokusu na živim ljudima. Kad se iza njih zapečate vrata, neće se otvarati punih 105 dana. Za početak.
"Prošećite" i Vi skučenim prostorijama:
Posebni efekti
Počinje projekt Mars500, u kojemu će mali odred specijaliziranih znanstvenika na svakom koraku pratiti kako šestorica u skučenom prostoru podnosi dugotrajno zatočenje, kako se nose u međuljudskim odnosima i kako reagiraju na predvidljive i nepredvidljive probleme koji im mogu ugroziti život na putu prema Marsu.
– Gotovo u svemu, osim u bestežinskom stanju, simulirat ćemo dugotrajan međuplanetarni put. S dosadašnjim iskustvom na svemirskim stanicama te posebne efekte na ljudima prilično dobro poznajemo. Ono što je drukčije i o čemu nemamo nikakvih iskustava jest kako će se ponašati ljudi koji se moraju zadovoljiti samo onim što su ponijeli, za razliku od orbitalnih stanica koje se može dopunski opskrbljivati – kaže Jevgenij Demin iz IBMP-a, tehnički direktor projekta Mars500.
Četvoricu ruskih odabranika i dvojicu pripadnika ESA-e doista očekuju mjeseci tjeskobe. Iako će biti pod 24-satnim nadzorom liječnika, psihologa, psihijatara, medicinskih biologa, nutricionista, letačkih inženjera... morat će pokazati iznimnu snošljivost, njegovati druželjubivost, paziti se međusobno, racionalno se ponašati prema ograničenim količinama energije i hrane, a u uvjetima skučenoga prostora i opskrbe moraju spremno izlaziti nakraj s hitnim situacijama poput bolesti ili zamršenim izazovima kada tehnika postane neposlušna.
Izgled kabine za spavanje - svaki dragovoljac ima svoju sobicu s nužnim namještajem
Foto: ESA/IBMP
Psihološki će biti posebno teško kada se njihov brod-simulator približi 56 milijuna kilometara udaljenom Marsu jer će komunikacija s nadzornim centrom putovati sa zakašnjenjem od 20 minuta. To znači da će posada pitanja morati formulirati vrlo jasno jer će i na koristan odgovor “sa Zemlje” čekati punih 40 minuta! Nitko im izvana neće priskočiti upomoć sve dok nekome život ne bude izravno ugrožen, a otpečaćivanje simulatora označit će i neuspjeh pokusa.
Mali “prozori”
Na raspolaganju će imati šest komora različitih namjena, a u dnu svake imat će i skučene osobne kabine. Radi ugodnijega boravka, sve su stijenke kapsule iznutra obložene drvom, ali taj dojam možda neće dugo potrajati. Imaju zajedničke prostore za vježbanje, skladište hrane, tekuće vode, zraka, energije i tehničkih pomagala, toalete, biomedicinski laboratorij, priručnu apoteku i računala putem kojih će upravljati putovanjem svoje misije. Simulator je iznutra najsličniji sadašnjem izgledu ESA-inih nacrta svemirskog broda s ljudskom posadom za Mars Aurora, a mnogo je dijelova i stvarne opreme ugrađeno u simulator.
Dakako, letjelica će imati i male “prozore”. Kroz njih će se vidjeti “okoliš”, ali će se on, osim kratkog pogleda na Zemlju pri polijetanju i povratku te Marsova krajolika u sredini misije, uglavnom svoditi na crnilo svemira i položaj nebeskih tijela kao sićušnih točaka, što će pomagati navigaciji. Hrana iz zaliha uglavnom će biti jednaka onoj koja se doprema na Međunarodnu svemirsku stanicu, ali za toliko dugo putovanje “zatočenici” Marsova Big Brothera iz više razloga će u stakleniku na simulatoru uzgajati stvarne biljke, koje će služiti za prehranu.
– Malo tko može razumjeti koliko ti kontejneri s biljkama pod stalnim svjetlom znače svemirskom putniku – rekao je u intevjuu ESA-inoj televiziji kozmonaut Sergej Rjazanski.
– Teško su to razumjeli i stručnjaci na Zemlji kada sam opisivao doživljaje na svemirskoj stanici. Kada sam poletio, na te hidroponske staklenike uopće nisam obraćao pažnju, a onda sam se uhvatitio da, iako mi to nije bila dužnost, svakoga dana, čim se probudim, obavljam isti ritual: otvarao sam im poklopce tek da udahnem malo mirisa zemlje i biljki. Za mene je to bio miris nade. Bez toga doživljaja mnogo bih teže podnio ostatak dana.
Sergej Rjazinski (35 godina) jedan je od dva odabrana ruska kozmonauta koji sudjeluju u pokusu Mars500. Drugi je Oleg Artemjev (39 godina). Obojica su samci, a mlađi među njima je razveden.
Usred Antarktika
Europska svemirska agencija je od 12 dragovoljaca koji su se prijavili u lipnju te od posljednja četiri koji su u najužem izboru prošli sve testove u Moskvi od lanjskog prosinca, odabrala 28-godišnjeg njemačkog vojnog inženjera Olivera Knickela i 40-godišnjeg pilota Air Francea Cyrillea Fourniera. U ekspediciji će ih pratiti još dvojica Rusa: liječnik Aleksej Baranov i Aleksej Špakov, sportski psiholog.
Nakon prvih 105 dana odlučit će se hoće li se pokus produljiti na punih 240 dana, koliko stvarno traje put na Mars. Nastavi li se pokus, ljudske će zamorce nakon izvedenoga manevra spuštanja usred antarktičke zime prebaciti na francusku istraživačku stanicu Concordia koja će, na zaravni usred ledenoga kontineta na nadmorskoj visini od 4000 metara i s temperaturama od 70 stupnjeva ispod ništice, glumiti Crveni planet, čiju će površinu mjesec dana istraživati u skafanderima. Potom će ponovno u svoj međuplanetarni brod na povratak koji će trajati novih 240 od ukupno 520 dana.
Rusi već bili 240 dana u kontejneru
Rusi su već imali dva slična pokusa. Još su 1968. godine u tijesnom cjevastom kontejneru ljude držali punih mjesec dana, a 1999., unatoč već postojećim iskustvima sa stanica Skylab i Mir, koje američka i ruska agencija razmjenjuju, tri su dragovoljca u kontejneru za ljubav znanosti proboravila 240 dana.
