Je li Šibenik kulturno zapušten grad iako je
njegova stara jezgra nekoliko puta veća od dubrovačke? Kako je Račan
pomogao Ivi Brešanu da se nakon sedam godina zabrane postavi
jedna njegova predstava? Zašto je Ninić u Partiju
ušao tek u 31. godini? Je li žena na čelu grada prednost ili
mana? Na ta i neka druga pitanja u Šibeniku su odgovarali
poznati hrvatski književnik Ivo Brešan, gradonačelnica Neda
Klarić i predsjednik Hrvatske ljevice Ivan Ninić.
VL: Gdje pravi
Šibenčani piju kavu? Jesu li u modi velikih trgovački centri?
KLARIĆ: Uvijek pijem kavu na rivi, ali mogu razumjeti da ljudi, zbog
vlastite komocije, idu u velike trgovačke centre u jeftiniju kupnju,
gdje nema problema s parkiranjem.
NINIĆ: Iako sam rođeni Šibenčanin, godinama živim na
Brodarici i kavu pijem u kafiću Kraljica, ali samo zato što
je tamo moja ekipa.
BREŠAN: I ja sam, dok sam imao automobil, pio kavu u tom
kafiću jer bi se tu sastajali ljudi različitih političkih
opredjeljenja. Kafić je služio kao politička tribina, ali te rasprave
nikad nisu prelazile granicu tolerancije.
VL: Je li stanje u
kulturnom životu Šibenika onako alarmantno kako je zazvučala
jedna vaša nedavna izjava?
BREŠAN: Nisam govorio o sadašnjoj situaciji, nego
sam govorio o razvoju Šibenika posljednjih
šezdeset godina, koliko ga ja pamtim. Moja izjava nije se
odnosila samo na stanje u kulturi nego i u gospodarstvu. Htio sam
naglasiti da je sveukupna situacija u gradu na silaznoj putanji. Ali
ima i pozitivnih iskoraka. Eto, otvorili smo biblioteku kakvu nema
nitko u Hrvatskoj, a imamo Dječji festival i Festival
šansone.
NINIĆ: Valja pohvaliti ministre kulture, bivšeg Vujića u
čije je vrijeme počela gradnja biblioteke i sadašnjeg
Biškupića u čijem je mandatu završena.
VL: Je li to nostalgija
prema mladosti i danima kad je sve izgledalo bolje?
BREŠAN: Ne! U mojoj mladosti u gradu je izlazio časopis za
kulturu, osim Šibenskog lista, imali smo profesionalno
kazalište koje je izvodilo najpoznatija djela svjetske
književnosti. No do stagnaciji je došlo jer je
Šibenik svoju strategiju, pogrešno, gradio na tri
gospodarska diva, od kojih je jedino preživio TLM. Pritom nije važno
tko je na čelu grada, jer to ne ovisi o pojedincu. To je proces koji
ima gospodarske, socijalne i zemljopisne razloge. Šibenik je
bio veći i jači od Zadra, ali Zadar danas ima sveučilište,
tako da ima intelektualnu mladež koju Šibenik nema.
VL: Što
poduzimate da Šibenik iziđe iz gospodarske depresije?
KLARIĆ: Šibenik ima problema jer se od grada
teške industrije okreće prema turizmu. No u isto vrijeme s
tri programska studija dobili smo veleučilište u
Šibeniku, što otvara mogućnost razvijanja i
drugih stručnih studija. A kad grad u vlasništvo dobije
vojarne i vojne zgrade koje se nalaze u najatraktivnijim dijelovima
grada, otvorit će se mogućnost stambeno-poslovne zone koja bi trebala
biti povezana s povijesnom jezgrom. Sam izlazak vojske s
najatraktivnijih područja u gradu odredit će sudbinu grada u idućih 50
godina.
VL: Imate i četiri
tvrđave i vrlo veliku staru povijesnu jezgru. Je li to
iskorišteno na pravi način?
KLARIĆ: Pod nadzorom konzervatora te će tvrđave ući u kulturnu ponudu.
U tvrđavi sv. Nikole može biti muzej podmorske arheolgije, dvorana za
koncerte, na jednoj od etaža može se otvoriti restoran koji bi "hranio"
cijeli kulturni sadržaj.
NINIĆ: Gradska je jezgra Šibenika tri ili četri puta veća od
dubrovačke i nije, na sreću, devastirana. Pozivam Vladu RH da vrati
vojne prostore Šibeniku jer riječ o velikoj
površini uz more. Šibenik uz ovakav akvatorij
može biti najveća marina za megajahte. Gradonačelnica, uprava i ja kao
dopredsjednik Gradskog vijeća zacrtali smo to u svoj program. Osobno
nemam ništa protiv da Šibenik ostane na 50 tisuća
stanovnika, ali neka kvaliteta života bude visoka.
VL: Bili ste disident u
vrijeme Jugoslavije. Je li danas lakše ili teže biti
intelektualni disident?
BREŠAN: Nietzsche je svojedobno rekao: "Bog je umro pa su
umrli i bezbožnici." Mogao bih reći: totalitarizam je umro pa su samim
tim umrli i disidenti. Što se tiče mojih drama, imao sam
problema u bivšoj Jugoslaviji jer se na njih gledalo ne s
estetskog, nego s političkog stajališta. Moja dva nova
romana izazvala su buru u crkvenim krugovima. O "Astarotu", za koji sam
dobio i Krležinu nagradu, napisani su eseji, i to uz optužbe da sam
neprijatelj države i vjere. Međutim vjernici koji su čitali ta dva
romana ispravno su ih shvatili kao institucionalnu kritiku Crkve i
dogme, a u prilog vjere. Osobno mislim da je ono što je Isus
govorio najbolje što je u povijesti čovječanstva rečeno. U
šali znam reći da je šteta da se taj obračun sa
mnom događa samo u crkvenim listovima jer da to prenese svjetovni
tisak, romani bi bili rasprodani.
VL: Hoće li SDP uspjeti
opstati nakon Račana ili će doživjeti sudbinu HDZ-a nakon Tuđmanove
smrti?
NINIĆ: Uvjeren sam da će SDP opstati jer dolaze izbori i to je važnije
od unutarnjih sukoba. Kad sam Račanu govorio da se SDP treba okrenuti
radnicima, proglasili su me komunjarom, a kad su oni počeli pričati o
radništvu, prozvao sam ih. U Savjetu Hrvatske ljevice su
Milan Kangrga, Saša Broz, Predrag Matvejević, Slobodan
Šnajder, a potporu nam daje i Rade Šerbedžija.
Tek za godinu dana na redovitoj konvenciji SDP-a vidjet će se
što je od njega ostalo. Osobno sam s Račanom proveo
sedamnaest godina i premda smo se razišli, međusobno smo se
poštovali.
VL: Šibenik
ima novi kolektor. Koliko je to stajalo?
NINIĆ: Šibenik ima kolektor koji se radio dugo godina i
koštao je 300 milijuna kuna.
KLARIĆ: Od 2004. do 2006. godine u komunalnu infrastrukturu uloženo je
240 milijuna kuna, od kojih iz gradske blagajne 111 milijuna kuna. Sad
se vidi dno, a Šibenik je prvi u gradnji centra za
gospodarenje komunalnim otpadom.
VL: Dok razgovaramo,
Ninić stalno kima glavom. Čudim se jer on je uvijek opozicija?
NINIĆ: Uvijek sam najprije Šibenčanin, a potom ljevičar.
Meni je drago da se situacija s TLM-om pozitivno razvija jer je po
izvozu u Jugoslaviji bio prvi i zapošljavao pet i pol tisuća
radnika. Sve se naslanjalo na njega. Danas radi 1400 radnika i
privatnik ne bi ulazio s novcem od 109 milijuna eura da ne misli
ozbiljno. A i autocesta je učinila puno za Šibenik, on je
sastavni dio Europe.
VL: Kolika je stopa
nezaposlenosti u gradu?
KLARIĆ: U gradu je osam tisuća nezaposlenih, što je niža
stopa nego ona na državnoj razini. Posljednjih je godinu dana stopa
nezaposlenih na razini županije pala. Sagrađena je poduzetnička zona na
Podima, na oko 500 hektara, koja se sufinancira iz fondova EU, a 95
posto su proizvodni pogoni. Probojem tehnološke ceste promet
se izvlači iz grada i to automatski znači plus za staru gradsku jezgru.
VL: Je li istina da, kad
ste bili prvi čovjek SDP-a u ovom kraju, niste smijenili N. Klarić koja
je bila na čelu Centra za socijalnu skrb?
NINIĆ: Točno, s gradonačelnicom se dugo poznajem. Možda mi je to minus,
ali nisam je maknuo tada i vidite dokle je dogurala. Bila je
direktorica Centra za socijalnu skrb, a potom Ureda za prognanike u
Kninu. Hoću reći, cijenili smo mi u SDP-u kvalitetu, a ne samo
podobnost.
KLARIĆ: Mi jesmo različite političke opcije, ali volimo ovaj grad.
Šibenik otvara državni arhiv nakon 40 godina, i to uz 12
milijuna kuna pomoći Ministarstva kulture i milijun kuna koje izdvaja
Grad. Tu ćemo moći zaposliti visokoobrazovane mlade ljude. Tražit ću od
ministra znanosti da sudjeluje u poboljšanju studentskog
standarda jer bez toga ne može napredovati veleučilište.
I u Šibeniku spomenik Draženu Petroviću
Grad Šibenik sagradit će spomenik košarkaškom Mozartu Draženu Petroviću, poručuje gradonačelnica. Prvo obećanje, o spomeniku u čast 269 poginulih branitelja iz njihove županije, već je ispunjeno. Doprinod našoj kulturi, sportu i javnom životu dalo je puno Šibenčana – Vice Vukov, Arsen Dedić, Mišo Kovač, Ivo Pattiera, Siniša Škarica, Aco Petrović, Vinko Brešan, Goran Višnjić, Špiro Guberina,Perica Bukić, Danira Nakić, nogometaši Nadoveza, Rora, Cukrov i Ruakvina... A ne bez ponosa, gradonačelnica ističe da je upravo u Šibeniku, na incijativu P. Bukića, udaren temelj zlatne vaterpolske reprezentacije.
