Narod koji ne poštuje svoju prošlost nema pravo na budućnost. Ta poslovica zaokuplja Međimurca mr. Josipa Đebija koji je desetljeća posvetio proučavanju i istraživanju jednog dijela povijesti, onog vezanog uz slavnu plemićku obitelj Zrinski. Iako po struci nije povjesničar, već inženjer, u slobodno vrijeme traga za informacijama o Zrinskima i predmetima koji su im nakon sloma Zrinsko-frankopanske urote oduzeti i porazmješteni po dvorcima Habsburške monarhije.
Mnogima se izgubio svaki trag. Za Đebija je “dragulj” među tim predmetima draguljima optočena sablja s koricama koju je pronašao među izlošcima u dvorcu Bítov u Češkoj, jednom od najvećih i najstarijih dvoraca u južnoj Moravskoj. U popratnom tekstu uz sablju na češkom jeziku piše da je riječ o sablji Nikole Zrinskoga (1508. - 1566.), “hrvatskog bana, slavnog vojskovođe, utemeljitelja kasnije bitovske oružarnice”.
– Njegova zbirka oružja nalazi se u posebnoj prostoriji. Vidio sam razne vrste oružja kojima su se služili Nikola i njegovi vojnici, kao i oružje zaplijenjeno od Turaka. Dio zbirke je posložen na zidu, a kubure, bodeži i ta čuvena sablja u koricama ukrašenima dragim kamenjem nalaze se u ostakljenom stolu. Na zidu je i portret Nikole Šubića – prisjeća se Đebi.
Nasljednica Adama Zrinskog
Nema dokaza da je sablja pripadala osobno junaku Nikoli Šubiću Zrinskom IV. koji je 1566. poginuo u bitki s Turcima u Sigetu, već je najvjerojatnije o dijelu veće zbirke oružja nekoliko generacija Zrinskih. U jednoj staroj češkoj knjizi, u opisu dvorca, Đebi je naišao na podatak da je u prizemlju Bítova smještena proslavljena zbirka oružja velikaša Maximiliana iz Vlašina, a uz nju i pažnje vrijedna zbirka oružja Nikole Zrinskog iz boja protiv Turaka. Odlučio je otputovati u Češku, ne bi li se na vlastite oči uvjerio u to. Ostao je zadivljen viđenim. U suvenirnici je kupio katalog u kojem je i fotografija sablje.
U katalogu piše da se vlasnik dvorca Maximilian Arnošt II. Jankovski iz Vlašima 1693. oženio bogatom Katarinom iz Lamberga, nasljednicom Adama Zrinskog, koja je u Bítov donijela zbirku oružja i obiteljsku knjižnicu Zrinskih. Kustos mu je, kaže Đebi, priznao da tamo zapravo malo znaju o Zrinskima. Njima oni nisu toliko zanimljivi kao Hrvatima. Đebi se, ne budi lijen, bacio na detaljniju istragu o tome kako je zapravo zbirka oružja, ali i dio knjiga iz knjižnice Zrinskih iz Čakovca, završila u Bítovu. Prema povijesnim podacima, Adam Zrinski, sin Nikole Zrinskog VII. Čakovečkog i grofice Sofije Zrinski, oženio se Čehinjom Marijom Katarinom Lamberg.
Adam je poginuo u bitki s Turcima kraj Slankamena u današnjoj Srbiji 1693. godine. Nisu imali djece. Grofica Sofija Zrinski rođena Löbl, koja je po narodnosti bila Njemica, uspjela je, naime, kako napominje Đebi, 1671. spasiti od konfiskacije oružje i knjige Nikole Šubića Zrinskog koji je ratovao s Turcima i sačuvao Beč i cara. Kao udovica, Katarina je sve ono što je naslijedila od Adama kao svojevrsni miraz donijela u bračnu zajednicu s Maximilianom, bliskim prijateljem budućeg cara Josipa I., koji mu je 1702. dodijelio grofovsku titulu. Maximilian, ljubitelj oružja koji je sastavio impresivne zbirke, umro je 1736. godine, a dvorac je naslijedila njegova kći Marija.
Kasnije dvorac Bítov prelazi obitelji Daun, a potom postaje vlasništvo obitelji Haugwitz koja dio pokretnina, među kojima i oružje i oko 16.200 knjiga, prevozi u svoj dvorac Namešti, koji je nakon Drugog svjetskog rata služio i kao ljetna rezidencija čehoslovačkog predsjednika. Iz Nameštija je dio zbirke prodan u muzeje u SAD-u, kako bi vlasnici dvorca mogli plaćati skupe troškove održavanja hladnog pogona.
Grb obitelji s orlovim krilima
Navodno je dio oružja završio u muzeju u Philadelphiji, gdje ga je izložio bogati trgovac koji je diljem Europe kupovao srednjovjekovno oružje. Posljednji vlasnik Bítova prije nacionalizacije bio je, napominje Đebi, industrijalac, vlasnik tvornice porculana i sudetski Nijemac Jiří Haas. Neženja, sin jedinac Haas bio je razmažen, neodgovoran i svojeglav i stalno se svađao s majkom. Bio je hedonist koji je volio životinje, pa je dvorac Bítov i okolinu pretvorio u zoološki vrt. Posebno je volio pse, pa je skupio tada najveću kolekciju pasmina na svijetu.
Zoološki vrt vikendom je držao otvorenim za javnost, i to besplatno. Bio je slab prema ženama. U svibnju 1945. u dvorac dolaze partizani i, iako je bio antifašist, daju mu rok od 24 sata da pješice iz Čehoslovačke prijeđe u Austriju. No Haas je počinio samoubojstvo ustrijelivši se pištoljem u glavu. Dvorac je te godine nacionaliziran i prešao je u vlasništvo države. Renoviran je i tek desetljećima kasnije otvoren javnosti. U njemu je Čakovčanin Đebi i ugledao predivnu sablju koja ga je očarala i zaokupila. Pretpostavlja da je turskog podrijetla i da se među Zrinskima prenosila s koljena na koljeno, a nakon pogibije Nikole Zrinskog VII. u lovu na veprove u šumi kod Kuršanca pripala je njegovu sinu Adamu koji je od oca naslijedio i bogatu knjižnicu poznatu pod imenom Bibliotheca Zriniana, koja je također završila u Bítovu.
Dio knjiga iz te knjižnice danas se čuva u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. Inače, jednu sablju za koju se, ali s mnogo većom pouzdanošću, smatra da je također pripadala sigetskom junaku Nikoli, Međimurci su mogli vidjeti prije četiri godine u Čakovcu, gdje je bila izložena zajedno s njegovom kacigom. Za potrebe obilježavanja 450. obljetnice Sigetske bitke, Kunsthistorisches Museum u Beču, gdje se ti predmeti čuvaju kao dio kolekcije oružja i oklopa najpoznatijih vojskovođa, koju je skupio car Ferdinand II. Tirolski, posudio ju je nakratko Muzeju Međimurja.
Ta konjanička sablja ubraja se u uobičajene husarske sablje iz onog vremena. Na dršci je ugraviran grb obitelji Zrinski s orlovim krilima i kulom, s navedenom 1562. godinom, ali i natpisom u kojem se spominje Nikola Zrinski. Čakovčanin Đebi, koji amaterski i pun entuzijazma – jer ipak su slavni hrvatski velikaši, istražuje povijest Zrinskih, volio bi da i ova druga, raskošnija sablja koja se nalazi u Bítovu pomnije istraži, pa i posudi za neku buduću izložbu. O tome je, veli, pisao i ministrici kulture Nini Obuljen-Koržinek.
– Morate se pretvoriti u neku vrstu agenta povijesti kako bi se otkrila skrivena prošlost obitelji Zrinski – kaže. Zanimljiva je podudarnost da se u blizini Bítova nalazi i dvorac Vranov koji je bio rezidencija grofova Althana kojima je kralj Karlo III. darovao Međimurje zbog zasluga u Španjolskom ratu.
