Sin koji je majci platio osam mjeseci boravka u Obiteljskom domu za starije, zatražio je da mu vrati 5300 eura, a kad je majka to odbila, tužio ju je sudu. No, sud je u cijelosti odbacio njegov zahtjev. Ne samo da neće dobiti taj novac, već majci mora nadoknaditi 995 eura za parnični trošak.
U tužbi je naveo da su on i majka 2020. godine dogovorili privremenu pomoć u podmirenju plaćanja mjesečnih iznosa za boravak u Obiteljskom domu, s time da se, tvrdi, majka obvezala da će novac vratiti nakon pola godine. Uplaćivao je mjesečno po 5000 kuna, ukupno 40.000, no majka novac nije vratila. Pismeno je, kako je naveo, zatražio povrat u veljači 2022., no ni to nije upalilo.
Majka je u odgovoru na tužbu osporila postojanje bilo kakvog sporazuma ili dogovora. Tvrdi da je sin dobrovoljno preuzeo obvezu podmirivanja troškova smještaja u Domu, što je vidjela kao ispunjenje moralne obveze sina prema majci, tim više što je zbog njega u ovršnom postupku prije nekoliko godina izgubila kuću! Osim toga, posudila mu je, kako je rekla, 3000 eura. Sin pak smatra da nema moralnu obvezu plaćanja smještaja u Domu jer majka, tvrdi, ima dostatna sredstva jer prima inozemnu i tuzemnu mirovinu, a osim toga, sa svojom je kćerkom 2007. zaključila ugovor o doživotnom uzdržavanju, prema kojem je kćerka obvezna pokriti troškove smještaja u Domu.
Rekao je da godinama nije komunicirao s majkom jer nisu bili u dobrim odnosima, sve dok ga nije nazvala i zamolila za pomoć. Nakon nekoliko odbijenih poziva, ipak se odazvao na telefonski poziv i dao joj 7000 kuna. Nakon toga odnosi su se popravili. Sve do spornih 40.000 kuna. Na suđenju se požalio i da je majka imovinu razdijelila kćeri i nećacima, a on nije dobio ništa, pa ni 3000 eura koje majka spominje. Majka je rekla da je u ovršnom postupku izgubila kuću na kojoj je bila hipoteka, preselila se u vikendicu, jedno je vrijeme živjela kod kćeri, a potom je zbog lošeg zdravstvenog stanja otišla u Dom. Njemačka mirovina joj je 540 eura, a hrvatska 237 eura.
Općinski sud u Varaždinu je zaključio da sin nije ponudio dokaze iz kojih bi se moglo razumno zaključiti da je 40.000 kuna uplatio kao zajam. S druge strane, majka je dokazala da je u ovršnom postupku izgubila kuću zbog duga za koji je bio odgovoran sin, pa se to što je plaćao račune za Dom smatra ispunjenjem njegove moralne obveze prema majci koja je zbog gubitka nekretnine morala živjeti u vikendici.
I sin je, uostalom, na suđenju i sam priznao da su majka i pokojni otac ostali bez svoje kuće zbog njegova duga jer je nekretnina u ovršnom postupku bila prodana pred Općinskim sudom u Čakovcu.
