– Eugen Laxa, među znancima zvan i nadimkom Sinek, bio je prijatelj obitelji Maček. Za vrijeme Banovine Hrvatske bio je jedan od nekolicine mladih Hrvata koje je moj otac poslao u diplomatsku službu. Službovao je u Francuskoj, a vratio se u Hrvatsku 1941. Sjećam se da je došao u Kupinec i razgovarao s tatom o upitnosti daljnjeg djelovanja u diplomaciji NDH. Tata mu je savjetovao da se povuče. Sljedeći put Laxa nas je posjetio poslije rata u Parizu, negdje u lipnju ili srpnju 1945., ubrzo nakon našeg dolaska. Ostao je u Parizu do kraja 1946., možda do 1947., i bio redoviti posjetitelj u našem stanu.
Nije bio očev tajnik, kako se tvrdilo u medijima, ali vrlo je zaslužan za pisanje njegovih memoara. Zamolio je tatu neka mu ih diktira, a on će pisati izravno na stroju. Često bi ga nukao: "Gospon predsednik, idemo!" Tako je nastao prvi rukopis, osnova i dobar dio onog što je izdano na engleskom 1957., a na hrvatskom tek 1992. Nakon što se Sinek nastanio u Brazilu, posjetio nas je jednom u Washingtonu sredinom pedesetih godina. Je li bio mason, to ne znam, rekao je u intervjuu Vjesniku sin nekadašnjeg predsjednika HSS-a Vladka Mačeka.
Maček se također prisjetio i odluke svog oca da na početku rata ne preuzme vlast u Hrvatskoj pod protektoratom Hitlera.
– Smatram da on u trenu kad je odbio ponudu Nijemaca da preuzme vodstvo u Hrvatskoj pod njihovim protektoratom, nije imao dvojbe o korektnosti. Iako je predvidio da su neka krvoprolića neminovna, nije ni u najcrnjoj mašti imao predodžbu strahota četničkih, ustaških i komunističkih zločina. Ne mogu reći da se poslije kajao, ali točno: u starim je danima koji put mozgao ne bi li ipak bilo bolje da je 1941. preuzeo vlast. Naravno, poslije rata bi ga objesili, ali ako bi time spriječio mučenje i smrt desetaka tisuća ljudi, to ne bi bila previsoka cijena. Što se mene tiče, ponosan sam da to nije učinio. Možda sam i sebičan, jer život sina nacističkog kolaboratora ne bi bio ugodan – kazao je Maček.
Zanimljivo je da su Tito i Churchill "ukrali" izreku "Tuđe nećemo, svoje ne damo" i pojam "željezna zavjesa" koje je prvi upotrijebio Vladko Maček. Njegov sin Andrej kaže kako je njegov otac znao da su ga plagirali.
– Da. Štoviše, u slučaju Tita, točno se sjećam prigode kad je to prvi put čuo. Bilo je to još u ustaškom zatočeništvu u Zagrebu. Naime, barem neko vrijeme bilo nam je dopušteno imati radio, pa smo, kad god je to bilo moguće, slušali Radio London, kao i tisuće drugih u Zagrebu, mnogi pod gunjem da se ne bi čulo izvan sobe, jer je to bilo kažnjivo strijeljanjem. Među drugom propagandom za partizane tijekom 1944. čuli smo i taj poznati citat. Moj je otac reagirao s podsmijehom. Churchillov poznati govor "Iron Curtain" iz 1946. bio mu je, naravno, poznat. U to je doba živio u Parizu – kazao je Maček.
Izvorni članak možete pročitati ovdje.
vidim da sjedi izmedu dva gospodina koji obavljaju svoi posao ane medu seljacima kako pise der spigel treba odgovoriti da seljaci kod nas su casni ljudi kao svi ostali javidim jednu facu simbol pokvarenosti kojoi nije mjesto izmedu casne ljude .