ŠIROKI BRIJEG - Jedanaesta obljetnica slavne akcije Oluja, čije
obilježavanje započinje sutra, prilika je prisjetiti se i gotovo
prešućenoga stradavanja dvoje stanovnika u Širokom Brijegu. Široj
javnosti ostalo je gotovo nepoznato da je u jutro petoga kolovoza,
nešto prije osam sati, dok su hrvatske snage munjevito oslobađale
područje tzv. Krajine, na Široki Brijeg iz srpskih položaja pokraj
Mostara ispaljeno pet-šest granata iz VBR-a. Teško su ranjeni Anđelka
Misir i Marko Kraljević. Anđelka je od posljedica ranjavanja preminula,
dok Kraljević i danas u tijelu nosi gelere.
Nanesena je znatna materijalna šteta. Široki Brijeg postao je u Oluji,
poput Zagreba za vrijeme akcije Bljesak, mjesto osvete srpskih
agresora. No, za razliku od Zagreba, čije je granatiranje poznato
svakom djetetu u Hrvatskoj, a u Haagu se zbog toga sudi Milanu Martiću,
Široki Brijeg godinama je prešućivan. Stradalnici nikad nisu
obeštećeni, materijalna šteta nije nadoknađena. Načelnik Širokog
Brijega Miro Kraljević, koji je bio načelnik i u vrijeme nesretnih
događanja, ni sâm ne zna objasniti zašto se stradavanje te općine
nigdje ne spominje.
Oluja je u to vrijeme bila glavna tema i svi su samo o tome
pričali, pa je granatiranje Širokog palo u drugi plan i s vremenom
zaboravljeno kaže Kraljević. U to vrijeme bio sam u
kupaonici spremajući se za odlazak na posao i tada je počelo
pucati prisjeća se Kraljević. Ljudi nisu znali što se
događa.
Telefoni u Općini neprestano su zvonili pa su linije bile
blokirane. Sreća je u nesreći da granate nisu pogodile mjesta na kojima
je bilo više ljudi. U tim jutarnjim satima grad je pun ljudi i samo nas
je Bog spasio od većih žrtava, iako je svaka žrtva velika i predstavlja
tragediju kazao je Kraljević. No, tih se žrtava niti ove godine
nitko od predstavnika vlasti neće prisjetiti i ovaj tekst je, možda,
jedino prisjećanje na stradanje Širokog Brijega i njegovih stanovnika.
U Knin nije pozvan nitko od predstavnika HVO-a
MOSTAR Na službenoj ceremoniji proslave 11. godišnjice niti ove godine neće biti hrvatskih predstavnika iz Bosne i Hercegovine niti vojnih zapovjednika ili generala Hrvatskoga vijeća obrane. Dok je većina dužnosnika i političara na godišnjim odmorima, skupina ratnih generala opet će u Čavoglave na proslavu koju organizira Marko Perković Thompson. Iz ratnih fotografija s kninske tvrđave iz 1995., koje polagano blijede i padaju u zaborav, trojica su dužnosnika - Vladimir Šoljić, Željko Glasnović i Tihomir Blaškić - koji su danas u mirovini ili izvan službenih struktura vlasti. Vlado Šoljić tada je bio ministar obrane Federacije BiH. On Oluju kao konačnu pobjedu Hrvatske, ali i oslobađanja BiH, vidi još od zajedničkih akcija u okolici Mostara 1992. Najvažnije je da je Oluja uspjela, da se njezine obljetnice proslavljaju i da ne budu povod novih podjela unutar hrvatskog korpusa. HVO je dao golem doprinos za uspjeh operacije Oluja i ukupan doprinos u Domovinskom ratu, pa bi trebao biti i dio proslava koje se organiziraju tim povodom rekao je za Večernjak Šoljić, prisjećajući se operacija koje su, kako kaže, spriječile da Bihać ne zadesi sudbina Srebrenice. General Željko Glasnović zapovijedao je svim postrojbama Hrvatskih snaga (HVO i Hrvatska vojska) u zapadnoj Bosni od srpnja 1995. godine. Glava, kako ga zovu njegovi suborci, i ovogodišnju organizaciju obljetnice Oluje bez HVO-a, ali i istinskih osloboditelja, drži sramotnom. To je kriminalna neodgovornost organizatora. Hrvatske su snage u pet operacija stvorile pretpostavke za Oluju. Neću gledati ljude koji nikad nisu htjeli da se stvori hrvatska država rekao je Glasnović. Podsjetio je da su upravo pripadnici II. gardijske brigade HVO-a 19. listopada 1995. bili posljednji stradali hrvatski vojnici u velikome vojnome pohodu na koti 438, 20-ak kilometara udaljenoj od Banje Luke.
