VIROVITICA - Tomislav Tolušić, virovitičko-podravski župan, danas je javnosti poslao otvoreno pismo u kojem izražava nezadovoljstvo što je Vlada RH bez dogovora s hrvatskim županijama donijela novi regionalni statistički ustroj RH podijeljene u dvije regije koji će, kako se ističe, najviše štetiti najnerazvijenijim dijelovima Hrvatske.
Umjesto smanjenja još veće razlike između sjevera i juga, zapada i istoka
– Od izrade prvih regionalnih operativnih planova, prenoseći iskustva dobre europske prakse, slušamo o „bottom-up“ ili odozdo-gore pristupu, kada se oni najupućeniji pitaju što im treba i na partnerskom principu grade ujednačeni regionalni razvoj. Upravo da bismo smanjili značajne regionalne razlike sjevera i juga, zapada i istoka, potrebne su nam strategije i veliki projekti od interesa za veći broj stanovnika regije. I izradili smo ih uz mnogo hrvatskih i europskih sredstava, uz strane i domaće stručne osobe. I tek smo se navikli na regionalni, doduše statistički ustroj Hrvatske.
Slavoncima treba brza cesta, a Zagorcima toplice i ruralni turizam
– A onda, u tišini Markova trga, bez ijedne konzultacije s nama o čijem ujednačenom regionalnom razvoju odlučuju, osvane i službena odluka u službenom listu, već prihvaćena od Brussela, da imamo drugi po redu, možda slučajno, a možda i vrlo smišljeno, regionalni ustroj. Zamislimo sada kontinentalnu Hrvatsku od Zagorja, Međimurja, Prigorja, Korduna i Banovine, Posavine, Podravine i Slavonije. Zamislimo usuglašavanje razvojnih prioriteta ovih navedenih geografskih cjelina. Dok Podravina i Slavonija traže najobičniju brzu cestu, ostali žele inovacijske centre za razvoj aeronautike. Dok su inače vrlo plodna, ali trenutačno sušna polja u Slavoniji, k tome još i poprilično minirana, na zagorskim bregima se razvijaju toplice i ruralni turizam. Poduzetnička klima i konkurentnost gospodarstva neusporediva je između sjeverozapadnog i istočnog dijela Hrvatske. I u srcu svega metropola koja trenutačno ima najvećih problema sa – smećem. I sada u toj i tako šarolikoj regiji, mi ćemo se usuglašavati i konsenzusom donositi odluke o velikim razvojnim projektima financiranima iz Kohezijskog fonda. Vjerujem da im je prva misao pri ovom ustroju bila: „Hajdemo spojiti zapad i istok brzom cestom, tako ćemo omogućiti brži razvoj gospodarstva u Slavoniji, tako ćemo brže putovati jedni k drugima, međusobno se podupirati i pomagati. Vjerujem da su tako mislili u sjeverozapadnoj Hrvatskoj kada su se dosjetili ovakvom rješenju.“ I što nam sada slijedi – nove strategije, novi planovi i novi gubitak vremena. A vrijeme je novac, u ovom slučaju – novac iz Europske unije.
Na istoku 15 eura ne vrijedi kao na sjeverozapadu
– Novac za koji Hrvatska mora dati 15 ili 25 € da bi bespovratno znala iskoristiti 75 € koje nudi Europska unija... No, tih 15 ili 25 € ne vrijedi isto na istoku kao na sjeverozapadu Hrvatske, jer statistika je neumoljiva u vrijednosti plaća, vrijednosti nekretnina i konačno u BDP-u. Predloženo rješenje omogućavat će sljedećih 14 godina iscrpno povlačenje sredstava za 1. cilj kohezijske politike, no u tih 14 godina slavonske županije morat će barem udvostručiti svoje fiskalne i ljudske potencijale da bi dosegle samo nivo koji sjeverozapadne županije imaju danas. Ili će u nekim drugim planovima i odlukama, kao sada donesenim suprotno od svih načela europske kohezijske politike, biti neki novi fond na raspolaganju samo osiromašenoj Slavoniji, u kojoj je poljoprivreda i proizvodnja hrane samo veliki teret za ovu državu. Ili će slučajno, a budući da je na pola puta između sjeverozapada i istoka Hrvatske, Virovitica postati središte ove regije, baš kao u neka davna vremena, napisao je župan Tomislav Tolušić, dipl. iur.
E moj slavonac: "Vjerujem da su tako mislili u sjeverozapadnoj Hrvatskoj kada su se dosjetili ovakvom rješenju.“ To su ti se dosjetili oni u zagrebu, ne zagrepčani nego "političari" koji kane doslovno pojesti velik dio novca za razvoj, kao io i do sada. Oni koji ne znaju da se sjeme ne jede nego sadi. A sjeverozapadna hrvatska bi komotno mogla bez "europskih ulaganja" i regionalno-statističkog preustroja jer su tu ljudi koji znaju da se jedino radom može nešto trajno postići.