Gorjeli su tog jutra i nebo i zemlja, napad je bio silovit, a zrakom se širio miris krvi... Onda je utihnulo... Nakon suludog pohoda neprijatelja, na seoskim su cestama ostala nepomična, masakrirana, pregažena tijela... Smrt je tog 18. studenog prije 27 godina došla u Škabrnju... Zlokobni natpis zločinaca ispisan nakon krvavog pira u osnovnoj školi “Dobro došli u mrtvo selo” sve je govorio. U selu nije bilo kuće u kojoj netko nije stradao niti obitelji u čije se srce nije zauvijek uvukla tuga. Osamdeset i šest likvidiranih civila, trideset i pet ubijenih branitelja i još dvadeset i šest branitelja umrlih nakon rata, ali od posljedica koje je on prouzročio... Svi su oni žrtve iz Škabrnje, malenog sela u Ravnim kotarima, nadomak Zadra.
Prkos – baš kao što je naziv i sela što se naslanja na Škabrnju s kojom čini općinu – i ponos te ljubav spram rodnog kraja učinili su da se Škabrnja već odavna vratila kući, ali i da se odavde nitko ne iseljava. Vrtić i škola puni su djece, pa ni posebne demografske mjere nisu nužne. Za novorođenče općina daje po tisuću kuna, bez obzira na to radi li se o prvom ili trećem djetetu u obitelji. Već godinama više se Škabrnjana rađa no što ih umire.
Selo poznatih sportaša
Otac petero djece Nediljko Bubnjar, koji se našao pod istragom Uskoka zbog navodnih muljaža, već je treći mandat na čelu općine Škabrnja, u kojoj je nešto više od 1800 stanovnika. Kaže da imaju i liječnika i stomatologa, ali i dva kulturno-umjetnička društva, vatrogasno društvo, školu košarke koju pohađa šezdesetak djece dok se na nogomet “navuklo” njih dvostruko više pa su u predjelu zvanom Vlačine niknula i četiri sportska terena.
VIDEO Pad Škabrnje
Tu će, bude li sve išlo kako valja, uskoro početi gradnja i tipskog naselja za mlade obitelji. Naime, načelnik Bubnjar kaže kako su provodili anketu da vide ima li uopće interesa za daljnjim proširenjem sela. Javilo im se više od 50 mladih obitelji. Zbog takvog velikog interesa razrađen je plan da se na pet hektara građevinskog zemljišta koje je u vlasništvu države naprave parcele i da se prodaju po povoljnim cijenama – za oko 20 eura po kvadratu. Predviđeno je, pokazuje nam Nediljko Bubnjar dokumentaciju, da kuće u tom novom naselju budu jednoobrazne i s bazenima, što bi u konačnici bio i zamašnjak ovdašnjeg turizma jer bi se zacijelo dio budućih stanara bavio iznajmljivanjem. Potencijala ovdje sigurno ima, samo je potrebno pametno osmisliti sadržaj. Kada bi proslavljeni tenisač Borna Ćorić – čiji je otac podrijetlom iz Prkosa – bio spreman investirati...
– Nije nemoguće – kaže načelnik Bubnjar zagonetno se smješkajući.
U Prkosu su, govori nam, korijeni i nogometaša Zlatana Ibrahimovića čiji je pogodak prije šest godina u mrežu engleskog vratara prozvan “najboljim golom stoljeća”. Naime, Ibrahimovićeva mati Jurka rođena je Prkoščanka:
– Kad bi ona letila selom u kočiji s konjima, stariji bi uvik nama dici govorili da bižimo jer ide Jurka – kaže smijući se Bubnjar.
U Prkosu nailazimo na osamdesetpetogdišnju Mariju Butić u čijem je podrumu tijekom rata bilo zapovjedništvo Hrvatske vojske dok je ona bila u progonstvu, pa su njezin dom obišli generali Ante Gotovina i Janko Bobetko te admiral Davorin Domazet Lošo, a spominje se da je ovdje bio i predsjednik Franjo Tuđman.
– Bila san tu osamnajsti jedanajstega – izgovara pa nas vodi u svoj podrum gdje je tri mjeseca prije napada živjelo njih tridesetak.
– E, sinko, spavalo se svakako, na poljskim krevetima, na stolitrenin bačvama. Skupa ljudi i beštije – kaže prelazeći brže-bolje na sadašnje vrijeme.
Postali smo Hollywood
No, proljetos joj je, veli, ponovno zamirisalo na rat.
– Ja spavala kad ono neka buka. Iziđen vanka, sve puno vojske... Pripado se, ma je l’ nam se to vratila devedes’t prva – pripovijeda.Ubrzo je shvatila da je na filmskom setu. Naime, Antun Vrdoljak ovdje je proljetos snimao “Generala” pa je Marija Butić imala prilike upoznati glumački postav – Gorana Višnjića, Igora Mešina, Natašu Janjić... Žao joj je, kaže, jedino što nije došao Mustafa Nadarević.
– Nije Vrdoljak tija snimat u mom podrumu di je zapovjedništvo stvarno bilo, već u našoj staroj kući. A tamo priko u dvorcu se isto snima film. Mi smo ti sad ka Hollywood – priča Marija smiješeći se.
Dvorac na koji je pokazala u vlasništvu je obitelji Borne Ćorića i tu se snimao film “Što je muškarac bez brkova”.
– I ja san se pojavio u prvoj sceni “Muškarca”. Glumi san sakristana – kaže načelnik Bubnjar.
Marija Butić nam govori kako je njezin kraj nekoć živio od poljoprivrede, kaže da su Ćorići imali oko 1500 stabala višnje maraske, no u ratu je sve uništeno.
Što se tiče poljoprivrede, današnja je slika daleko od prijeratne kada ovdje uistinu nije bilo ni komada neobrađene zemlje. Poljoprivreda je nekoć hranila dobar dio ovdašnjeg življa, a sad baš od nje živi četiri-pet obitelji. Nađe se i onih koji radom na zemlji krpaju tanki kućni budžet.
Možda će se poljoprivredi vratiti današnje generacije mladih Škabrnjana. Naime, u ovdašnjoj Osnovnoj školi “Vladimira Nazora” kroz rad u školskoj zadruzi djecu se tome oči. Ta je škola inače ponos ne samo mjesta već i cijele Hrvatske jer upravo su mali Škabrnjani sa svojim mentorima početkom ove godine u Abu Dhabiju osvojili 100 tisuća dolara i nagradu Zayed Future Energy Prize Ujedinjenih Arapskih Emirata koja se dodjeljuje po jednoj školi iz Amerike, Europe, Afrike, Azije i Oceanije. Nagradu su dobili za svoj projekt “Sretna škola plave ekonomije” o održivu razvoju.
Tim je projektom obuhvaćena lokalna, tradicionalna kultura uzgoja masline kroz učeničku zadrugu i povezivanje učenika s Dolinom maslina kraj Škabrnje, u kojoj se nalaze ekološki nasadi sedam tisuća mladih maslina. Novac od nagrade troši se za kupnju električnog dostavnog vozila za školsku kuhinju, nabavu 40 solarnih panela i ruksake sa solarnim ćelijama i konekcijom za punjenje mobitela za sve učenike od 5. do 8. razreda.
U središtu Škabrnje, odmah iza spomenika prvom hrvatskom predsjedniku Franji Tuđmanu gradi se memorijalni centar. Da je sve išlo po planu, otvoren bi bio već prije nekoliko godina. Ali problemi s izvođačima koji su ostali bez radnika jer su ovi otišli u inozemstvo na bolje plaćene poslove doveli su do toga da gradnja memorijalnog centra neće biti gotova ni do ove tužne 27. obljetnice od stradavanja Škabrnje i njezinih stanovnika.
Krajem šezdesetih se u Škabrnji pojavio vrag . To znaju svi Dalmatinci iako su ondašnje vlasti to skrivale . Toliko o Škabrnji . Neka svatko prosudi koji je to narod .