Obilježava se 100. obljetnica rođenja prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, a tim povodom na Facebooku se oglasila i Vesna Škare Ožbolt. Status prenosimo u cijelosti:
Bila je kišna nedjelja početkom rujna 1991. godine kada sam došla na razgovor za posao, predsjedniku Republike Franji Tuđmanu. Ponudio mi je posao savjetnika za odnose s javnošću. Predsjedniče, ali ja nikada nisam radila taj posao. “A što mislite da sam ja ikada prije bio Predsjednik?”, odbrusio mi je. I tako je krenulo naša suradnja, do kraja 1999. godine.
Svaki dan s predsjednikom bio je neponovljiv. Moje radno vrijeme prvih godina rata pratilo je radno vrijeme Predsjednika od 08:30 do 02:00 sata iza ponoći, radilo se i subotom i nedjeljom, bez godišnjih odmora. Rat, prognanici, borba za povratak okupiranih područja, za međunarodno priznanje, rat u BiH i izbjeglice, brojni razgovori i pregovori, konferencije, veliki politički sporazumi i mirovne misije, obnova zemlje, greške iz privatizacije i tranzicije, sve je to prošlo kroz Ured Predsjednika Republike.
U samo četiri godine uspio je zaustaviti rat i vratiti dio okupiranih područja, a Istočni dio Hrvatske 1998. godine vratiti mirnim putem. Obnoviti zemlju, vratiti Hrvatsku u međunarodno priznate granice. Tvrdoglav, uporan i samovoljan da ostvari ciljeve za svoj narod. Bio je sjajan državnik, izvrstan strateg, ali i antitalent za ekonomiju.
Svako pametno društvo na civiliziran način analizira svoju prošlost, kako bi shvatilo gdje je danas i kako bi se dalje razvijalo u budućnosti u pravom smjeru.
Možda najbolju ocjenu Franje Tuđmana dao je Henry Kissinger kada mu je napisao:
Gospodine predsjedniče, Vi ste zadužili svoj narod jer ste mu u povijesnim trenucima bili na čelu i omogućili stvaranje države. Ali kao i svi veliki ljudi, niti Vi nećete dočekati izraze zahvalnosti za to. Učinit će to tek dolazeće generacije. Ali vjerujte, učinit će. Vi ćete biti veliki čovjek hrvatske povijesti, ali ne za života, već kada ocjene budu donesene hladnom glavom, napisala je Škare Ožbolt.
Degutatno je pričati o razgovorima u "četiri oka" koji su vođeni s osobom koja je preminula. To dosta govori o tome kakav si čovjek.