Predrag Matić - Fred je početak rata dočekao u Vukovaru. Tragični događaj u Borovu Selu, kada je u napadu na autobus MUP-a stradalo naših 12 policajaca, raspršio je sve sumnje Vukovaraca u miran život u samostalnoj Hrvatskoj.
Kao da je zaklan
- Večer prije toga Srbi su zarobili dva naša policajca i zapovjednik policije Stipan Bošnjak je s dečkima otišao kako bi ih oslobodio. Srbi iz postaje su svojima u Borovo Selo javili dolazak naših policajaca, koji su uletjeli u zasjedu. Kada su dovezli mrtve redarstvenike, Stipan je izgledao kao da je zaklan, no kasnije je ustanovljeno da ga je u vrat pogodio snajperski metak. Situacija se sve više zaoštravala, pa sam se sredinom lipnja prijavio u Ured za obranu. No kako me nisu pozivali, 3. rujna sam se javio u Mjesnu zajednicu, gdje sam zadužio oružje i preuzeo uobičajene dužnosti čuvanja straže i objekata.
Početkom listopada bilo je potrebno popuniti redove na položaju u Hercegovačkoj ulici i Fred se s još trojicom boraca uputio na prvu liniju obrane.
- Tada su od tenkovske granate stradali Šajatović i Kovačević, koji je ostao bez obje noge, i mi smo ih zamijenili na položaju. Ja sam zadužio Kovačevićev automat. Ti su mi momci bili posebno dragi, to su bili dragovoljci koji su iz drugih mjesta došli braniti moj grad. I kada smo se trebali vratiti u Mjesnu zajednicu, mene je bilo sram vratiti se i odlučio sam ostati u Hercegovačkoj. Na položaju smo imali jednu u00ABosuu00BB s nekoliko punjenja i meni se 3. studenoga pružila prilika da pucam po srpskom tenku. Tog dana pogodio sam dva tenka i JNA ih je svojim tenkom - ralicom odvezla iz ulice kako ne bi smetali drugima u prodoru.
Hura na radiovezi
Samo dva dana kasnije, u00ABosau00BB se na položaju u Hercegovačkoj pokazala strašno ubojitom: Fred je u00ABskinuou00BB čak pet tenkova i jedan transporter! Suborci su radiostanicom javljali o njegovim uspjesima i svi su s veseljem navijali.
- Kada su Srbi shvatili odakle skidam njihove tenkove, poslali su snajperista u jednu kuću s druge strane ceste, oko 150 metara od nas. U jednom času sam osjetio da me nešto diralo po kapi, mislio sam da me neka ptica za sreću pokakala. Ali u Vukovaru već odavno nije bilo ptica. Pogledao sam kapu i vidio da je preko cijele njene dužine bila crta koju je zaparao metak.
Raketnim bacačem sam pucao u smjeru te kuće i pogodio zid iznad prozora. Pola kuće se srušilo, pa ako snajperist nije zbrisao na vrijeme, sigurno je stradao pod ruševinama. Kako tvrdi Predrag Matić, kroz kukuruz su iz Borova Naselja izašle dvije grupe zapovjednika, prva u noći 13. na 14. studenoga i druga sljedeće noći. Borci na prvim linijama obrane bili su neugodno iznenađeni jer su ostali prepušteni sami sebi.
Ostavljeni
- I mene su pozvali da idem s drugom grupom, ali ja sam odbio. U noći 16. na 17. iz Vukovara je izašao i Mladi Jastreb i više nije bilo zapovjednika obrane Vukovara. A borbe su se vodile i dalje, 18. studenoga na ulazu u Borovo Naselje u00ABosomu00BB sam uništio još jedan tenk. A sljedećeg dana više nije bilo mjesta za uzmak. Pozvao sam zapovjednika JNA i tada Dugom (Damiru Jašareviću, op. a.) dao motorolu da pregovara s njima o predaji, a ja sam otišao pomoći Varaždincima koji su na položaju bili ostavljeni od svih. Oni su bili pričuvni sastav MUP-a i najviše ih je poginulo upravo zadnja dva dana uličnih borbi u Borovu Naselju. Bilo ih je lako prepoznati u sivim odorama, zbog kojih su kasnije u logoru dobro prošli jer ih je JNA smatrala regularnim hrvatskim snagama, a mi ostali smo bili kao paravojni.
Nije imao petlje
Pokazalo se da su se pregovorima s JNA, koje su vodili Dugi i Piksi (Ivan Piskač, policajac iz Ivanca op. a.), zaštitili branitelji, ranjenici i civili.
- Zbog pregovora o predaji, u Borovu Naselju stradanje je bilo daleko manje nego u Vukovaru, gdje toga nije bilo, pa su četnici učinili to što su učinili - tvrdi Fred. - Kada je Šljivančanin nekoliko dana ranije radiovezom pozvao Mladog Jastreba tražeći vojnog zapovjednika obrane Vukovara da pregovaraju, ovaj mu je žestoko odbrusio, a poslije nije imao petlje da ga dočeka i zaštiti branitelje, ranjenike i civile.
Ništa od Ženeve
Zarobljene Vukovarce Srbi su autobusima prevezli u logor Staićevo, gdje je su proveli mjesec dana spavajući na golom betonu dviju velikih štala, na temperatura znatno ispod nule. Uslijedila su dva mjeseca logora u Nišu i još šest mjeseci u Sremskoj Mitrovici, tortura, batinanja, mnogi su i ubijeni. Od Ženevske konvencije nije bilo ni slova.
- Na ispitivanjima su stalno tražili imena snajperista i onih boraca koji su skidali tenkove. Dogovorno smo za snajperistu prozvali Ćipeta, koji je poginuo, a za tenkove je bio u00ABkrivu00BB Stipe (Mirko) Brekalo, koji je ranije napustio Vukovar. Uslijedile su razmjene zarobljenika, pa sam se u posljednjoj razmjeni, nakon devet mjeseci logora i zatvora, zajedno s bratom našao u Hrvatskoj - završio je Predrag Matić.
Najviša ratna odličja
Predrag Matić - Fred od 1994. bio je djelatna vojna osoba u OS RH. Za junaštvo i zasluge u Domovinskom ratu odlikovan je najvišim vojnim odličjima te više puta nagrađivan i pohvaljivan za svoj rad u Kabinetu načelnika Glavnog stožera OS RH. Bio je šef kabineta ministra u Ministarstvu hrvatskih branitelja, a umirovljen je 31. prosinca 2000. u činu brigadira HV-a. Od rujna 2004. savjetnik je ministrice Jadranke Kosor.
Kupuješ svoju smrt
- U Vukovaru se pred sam početak rata mogao kupiti automat za 2.000 njemačkih maraka, ali to nisam želio platiti jer mi je nekako izgledalo kao da kupujem svoju smrt. Osim toga bilo mi je ispod časti plaćati oružje i nekome omogućiti da se bogati na račun rata i nevolja koje su dolazile - kaže Fred.
Zadrin sin Robert sredio mitraljesca
Blago Zadro je poginuo 16. listopada 1991. kada su Srbi probili položaj u Vinogradskoj i na kanalu postavili pontonski most te krenuli tenkovima preko kanala. - Branitelji su se povukli i vezom javili da Srbi napreduju, ali nisu napomenuli da su se povukli s položaja. Tako su se Blago i Zvonko Mlinarić - Špenac uputili k njima, ali ih je dočekao neprijateljski mitraljezac i presjekao ih rafalom. Zadrin sin Robert, koji je kasnije poginuo na Kupresu, s dečkima je sredio tog mitraljesca, nakon čega su se Srbi povukli nazad. Od trenutka pogibije Blage Zadre grad je polako počeo padati.
Truneš iznutra
- Kada tuku palicom, bole te samo prva tri udarca, a onda sve utrne i ništa više ne osjećaš. Ali kada se sve to ohladi, imaš osjećaj da ti je koža tri broja manja, kao da si izgorio na suncu. I teka tada počinje boljeti. A najgore je bilo udaranje čizmom jer tamo gdje čizma udari, ona sve lomi i na tome mjestu naprosto truneš iznutra - opisuje nam Predrag Matić - Fred.
