Otpuhujući pod nekoliko slojeva odjeće, kapom, kroksicama s umjetnim krznom te naoružani lažnom dizajnerskom torbom i vrećicom s plastičnim bocama koje su zaokruživale 'look' skupljačice boca lipsali smo kroz središte Zagreba. Dućani dizajnerske odjeće ostajali su iza nas, baš kao i pokušaji da u njima privučemo pozornost prodavača, a u rijetkim slučajevima kada se to i dogodilo uglavnom su se koncentrirali na to da nas u stopu prate, valjda ne bi li štogod od skupocjene odjeće završilo u putnoj torbi. Nakon višesatne 'inspekcije ljubaznosti' središtem Zagreba, trgovci u samo nekoliko dizajnerskih meka dobili su prolaznu ocjenu.
Rekorderi u ignoriranju
Većina ih se, ustvrdili smo, na neuredne i neugledne kupce nije ni obazirala. Rekorderi u ignoriranju pokazali su se u prodavaonici Hugo Boss u Petrinjskoj ulici, u kojoj smo u deset minuta uspjeli isprobati tri para cipela, napraviti nered na policama, obilno se poprskati izloženim parfemima a da nitko od prodavača nije ni pomislio prići. Trgovac, mladić u elegantnom odijelu, kratko nas je pogledao i udaljio se ostavljajući nas među razbacanim cipelama. Drukčije nije bilo ni u uglednom Emporiju Armaniju u Petrićevoj. Kroz dvije etaže šetali smo, dirali, prevrtali, ali nam prodavačice nisu ni odzdravile. Bile su koncentrirane na grupu elegantnih žena koje su došle u kupnju.
Ni glasa na pozdrav
Otišli smo kako smo i došli – bez odgovora na pozdrav. U prodavaonicu finih satova Marquizet na Trgu bana Jelačića ušli smo iako se vrata otvaraju tek uz dopuštenje trgovca. Nakon gotovo deset minuta isprobavanja satova koji su bili izloženi, prodavačica je zamolila za strpljenje – dok ne naplati klijentici. Neprimijećeni i poprilično zanemareni ostali smo i u Max Mari u Masarykovoj ulici. Čak pet prodavačica čavrljalo je i slagalo odjeću dok smo obilazili i pregledavali torbe, odjeću, kapute... Progovorile su tek kada smo se s jednim kaputom približili vratima. Isprobali smo kaput koji je bio nekoliko brojeva premalen, no sugestije da bi nam trebao broj veći bile su vrlo skromne. No, zato su nam spremno poklonile finu vrećicu za skupljanje boca jer se naša – usred dućana – raspala. To se nije dogodilo u I Blusesu, ali ni u Patrizia Pepe dućanu. Najviše nesnošljivosti i nervoze pokazao je ipak prodavač u trgovini muške odjeće Boggi u Gundulićevoj. U potpunosti koncentriran na jednog kupca, nije nas udostojio pogledom, pa čak ni kada je iz muških cipela ispala magnetna zaštita od krađe, i to pred samim vratima.
– Nema popusta, to je nova kolekcija, samo je ta boja. Evo vam katalog pa pogledajte sami malo bolje – odbrusio je.
Ma zna se kakva raja kod drži te dućane. Kad si čovjek želi priuštiti nešto skuplje i kvalitetnije sigurno to neće kupiti ovdje u RH, nego u inozemstvu.To će s ulaskom u EU biti još lakše...