Donja Bebrina kraj Slavonskog Broda selo je s najviše blizanaca u Hrvatskoj pa i šire. Proučavajući crkvene knjige, do tih su podataka došli tamošnji kroničar Mato Blaževac i publicist Ilija Maoduš. Uobičajeno je, naime, da se na 100 poroda rode jedni blizanci, dok u tom prisavskom selu 17 kilometara istočno od Slavonskog Broda na isti broj poroda svijet ugledaju tri i pol para blizanaca! Primjera radi, 2006. godine među sedam su učenika tamošnje osnovne škole bila dva para blizanaca, dok su među pet učenika koji su ove školske godine upisani u prvi razred i jedne trojke!
– Sastavio sam popis svih 68 pari blizanaca rođenih u Donjoj Bebrini u posljednjih 150 godina. Gotovo je nevjerojatno da u selu od oko 400 stanovnika trenutačno živi tridesetak blizanaca. Utoliko više što imamo jako puno neženja, čak pedesetak – kaže Blaževac, u šali dometnuvši da oni koji “rade” blizance popravljaju prosjek koji kvare neženje. Postoje razne teorije o tome zašto se u Donjoj Bebrini rađa toliko puno blizanaca. Neke od njih vjerojatno su plod mašte, poput one o jako dobroj vodi zbog koje su svi muškarci u selu tako plodni. Drugi u prvi plan ističu nezagađen prirodni okoliš, treći ljekovito blato u Bari Dvorini...
“Lošiji” su išli dalje...
– Jedan je ginekolog ponudio svoje objašnjenje kojemu se i ja pridružujem. Naime, nekad je bilo nepisano pravilo da se dobri momci i dobre cure udaju u selu. A oni malo lošiji morali su ići dalje. Onda su se unutar sela ženili i udavali i eto, taj je gen nekako uspio isplivati na površinu i umnožiti se – dodaje Blaževac, koji je o svom selu napisao i knjigu. U Donjoj Bebrini je, zapravo, jako malo djece. Prije stotinjak godina selo je imalo dvostruko više stanovnika, ali bijela kuga i iseljavanje učinili su svoje, pa četverogodišnju osnovnu školu danas pohađa svega 14 učenika. Međutim, blizanci se i dalje rađaju. Učiteljice Irena Štević i Antonija Raspasović tako se brinu o znanju prvaša Davida, Gabrijela i Veronike Matičević, kojima će se za tri godine priključiti i Lovro i Fran Leović. U šesti, pak, razred idu Ana i Barbara Mađarević te Matea i Magdalena Petrović.
– Radim ovdje tek šestu godinu, a već mi dolazi četvrti par blizanaca. Neki mještani šale se kako je nama učiteljicama posao olakšan jer su učenici blizanci stalno jedni uz druge, pa onda kod kuće ne mogu lagati o ocjenama koje su dobili u školi – kaže učiteljica Irena.
Dva puta dvije sestre
Statistika kaže kako je od 1900. godine do danas u Donjoj Bebrini rođeno dvadeset pari blizanaca.
Zanimljivo je da su se sestrama Katici i Barbari Galić rođenima 1958. godine pet godina kasnije pridružile još dvije sestre blizanke, Marica i Ankica, dok već spomenute trojke David, Gabrijel i Veronika imaju još dva, danas već odrasla brata blizanca Danijela i Gorana.
– Sinovi nisu mogli vjerovati kada su saznali da će u dobi od 16 godina odjednom dobiti još dva brata i sestru. Zapravo, to je za sve nas bio veliki šok. Liječnici u Brodu kazali su mi da oni inače ne porađaju trojke pa su me poslali u Zagreb, gdje sam rodila carskim rezom. Hvala Bogu, svi su živi i zdravi i, uz to, odlični učenici. Mislim da su, barem što se mene tiče, u pitanju geni jer su i obje moje bake također rodile blizance – kaže Ankica Matičević, majka osmero djece, od kojih su jedne trojke i jedne dvojke.
Matejina i Magdalenina mama Marica Petrović također smatra da je riječ o nečemu nasljednom, budući da je i njezina baka s majčine strane imala blizance.
– Dobiti blizance velika je sreća, ali i briga i obveza. U današnje doba nije lako othraniti i školovati djecu, osobito ako i knjige, odjeću i sve ostalo morate kupovati dvostruko – kaže Marica, koja uz 13-godišnje blizanke ima i jednog starijeg i jednog mlađeg sina.
Baš me razveselio ovaj članak! Nek su svi živi i zdravi! To se nasljeđuje po ženskoj strani - ako je baka ili mama imala dvojke, vjerojatno će ih imati i kći...Ajde, ljudi, ženiote se i rađajte djecu jer će inače Hrvatsku naseljavati Kinezi, Indijci itd. Nemam ništa protiv njih, ali zašto smo se onda borili za samostalnu Hrvatsku? Za Kineze?