Smrću Slobodana Santrača (1946. – 2016.) nogometni svijet ostao je bez još jednoga velikana koji će zauvijek ostati zapisan u knjigama. Današnji zaljubljenici u nogomet i ne znaju tko je i kakav je igrač bio Santrač. Mnogi su mišljenja da bi, kada bi znali više o njemu, imali sasvim drukčije mišljenje o nekim današnjim nogometnim zvijezdama. Dovoljno je reći da je Santrač tijekom igračke karijere postigao više golova nego legendarni brazilski umjetnik nogometne igre Pele. Prema službenim podacima Pele je u karijeri postigao 1281 pogodak. Santrač je na 1363 utakmice zabio 1301 gol, piše sportski tjednik Max!.
Kada oni koji su ga poznavali, igrali s njim ili se sjećaju njegovih igara govore o Santraču na terenu, kažu da je to bio igrač koji se na terenu nije isticao niti brzinom niti driblingom, ali je ipak bio poseban. Krasio ga je odličan šut s obje noge. Iako nije bio visok igrač (171 centimetar), postizao je pogotke i glavom. Nije volio primati loptu u noge. Uvijek se trudio da pretrči čuvara i da se nađe ondje gdje bi ga najmanje očekivali.
Šutirao je iz koljena pri čemu mu udarci nisu bili previše jaki, ali su zato bili iznimno precizni. Bio je izuzetno snalažljiv i vješt u kaznenom prostoru, nadaren da munjevito reagira i iznenadi vratara. Uz broj postignutih golova u prilog tome ide i podatak da je kao igrač švicarskog Grashoppersa, na utakmici protiv Zorlicona (10:1), postigao devet golova. I u dresu valjevskog Metalca, za koji je igrao kao junior, u utakmici protiv Kolubare također je postigao devet golova.
Santrač je igrao za samo četiri kluba: OFK Beograd (286 nastupa), Grashoppers (42), Partizan (63) i Galenika Zemun (56). Najbolje igre pružao je u dresu OFK Beograda. I danas se stariji ljubitelji nogometa sjećaju napadačkog kvinteta romantičara – Samardžić, Gugleta, Santrač, Banović, Skoblar. Tih godina OFK Beograd je u napadu imao strašni trio S (Skoblar, Santrač, Samardžić). S godinama se taj kvintet raspao, ali je napravljen novi, gotovo jednako kvalitetan napadački sastav: Turudija, Zec, Santrač, Lukić, Petković. U obje navale Santrač je uvijek bio središnja figura momčad.
Ta je momčad u to vrijeme bila toliko moćna da su je se s pravom pribojavali i članovi tzv. velike četvorke.
– Šest godina proveli smo igrajući za romantičare s Karaburme. Njegove ljudske i sportske sposobnosti su i na jednom i na drugom planu pokazane i dokazane. Mi smo mu u tadašnjoj generaciji OFK Beograda stalno govorili: “Ej, ti samo gore stoj, mi ćemo raditi za tebe!”, rekao je jedan od nekadašnjih romantičara, a sada trener, Dragoslav Stepanović.
Govoreći o nekadašnjem suigraču i prijatelju, Stepanović kaže da je ono što je Santrač radio na terenu neobjašnjivo, a igra mu se mogla svesti na jednu rečenicu: “Na pravom mjestu u pravo vrijeme.”
– Milijun puta bio sam u protivničkom kaznenom prostoru, ali koliko god puta da sam tamo odlazio čekajući dodavanja i nabačaje, lopta je uvijek stizala kod njega. I, on je, po pravilu, uvijek davao gol. A tresao je mreže iako nije imao vrhunsku tehniku, niti je bio najbolji i najjači na terenu. Umio je jednostavno završiti ono što radi cijela momčad. Bio je poseban. Neobjašnjiv – rekao je Stepanović.
Nakon što je otišao u inozemstvo, gdje je samo dvije godine igrao za Grasshopper, Santrač se vratio u SFRJ, ali je obukao crno-bijeli dres Partizana. Iako je i u Partizanu postizao golove to nije bila niti sjena nekadašnjeg Santrača iz najboljih dana u dresu OFK Beograda. Potvrđuje to i bivši suigrač Josip Skoblar ističući da je Sani, kako su zvali Santrača, obožavao OFK Beograd kome je darovao 11 igračkih godina. I unatoč svim tim impresivnim brojkama i igrama, Santrač nikad nije bio u prvom planu za dres reprezentacije.
Odigrao je samo osam utakmica i postigao jedan gol. Uvijek ispred njega u vršku napada bili su Milan Galić, Dražen Jerković i Slaven Zambata. Nisu pomagale niti stotine golova koje je postizao pa čak niti činjenica da je četiri puta bio najbolji strijelac SFRJ. S 218 postignutih golova Santrač drži prvo mjesto na listi najboljih jugoslavenskih ligaških rekordera u povijesti.
Ono što nije napravio kao igrač, Santrač je barem dijelom napravio kao trener. U novijoj povijesti ostao je upisan kao najuspješniji izbornik. Reprezentaciju Jugoslavije odveo je na SP u Francusku 1998. gdje je nesretno ispao u osmini finala od Nizozemske. Poslije je kao trener radio i u Kini gdje je vodio četiri kluba, a kao izbornik je vodio i reprezentacije Saudijske Arabije i Makedonije.
– Golovima je obilježio čitavo jedno vrijeme, ušao u povijest koju pišu samo veliki igrači, veliki ljudi, a Sani je i kao strijelac i poslije kao trener i izbornik pokazao veličinu. U onome što je postigao on je neponovljiv! Zato ostaje zlatnim slovima u analima našeg nogometa – rekao je predsjednik FSS Tomislav Karadžić opraštajući se od Santrača.
>> U Brazilu su turnir nazvali po njemu, a u debiju za Rapid pušio je cigaretu
