Klimatske promjene možda malo utječu na zimsko brloženje smeđih medvjeda, no dugoročno im je i dalje najveća opasnost čovjek koji će, kako se budu pogoršavali uvjeti ondje gdje sad živi, sve više uzurpirati njihova staništa – kaže prof. dr. Đuro Huber, alfa i omega među stručnjacima u Hrvatskoj koji znanstveno prate velike zvijeri – medvjede, vukove i risove. On se njima bavi već punih 40 godina. Medo na području Draganja Sela na Plešivici ovih je dana u nas popraćen kao svojevrsna senzacija. No Huber kaže da je dosadašnjim monitoringom dokazano kako je veliki dio Plešivice iz povremenog postao stalni dom smeđega medvjeda.
Medvjed širi stanište
– Dakle, medvjed je tamo normalna pojava – objašnjava Huber.
Vuk je, pak, u međuvremenu od povremenog postao stalan stanovnik zaleđa Zadra i Korduna, a iako je jednom fotografijom zabilježeno i njegovo pojavljivanje na Papuku, smatra se da je ta jedinka bila – u prolazu.
– Vukovi za razliku od medvjeda i risa puno radije idu na velike izlete. Genetički su dokazane jedinke koje su iz Slovenije došle do Vojvodine u Srbiji, dok je GPS telemetrijom uočeno kako je vuk s hrvatsko-slovenske granice stigao do Trenta u Italiji. Ogrlica je pak dokaz da je jedan vuk iz Njemačke preko Poljske otišao u Bjelorusiju. No da se vuk nastanio na nekom području, to treba potvrditi nalaz legla i uspješno odgajanje mladih, što je dosad zabilježeno tek u Nizozemskoj i Danskoj. Svako viđenje neke vrste ne znači i proširenje zone rasprostranjenosti – kaže Huber.
Uspoređuje li se broj današnjih jedinki velikih zvijeri koje obitavaju u Hrvatskoj – i strogo su zaštićene, a u srpnju su u Gorskom kotaru na području JU Priroda dobile i svoj Centar za posjetitelje – vukova je 90-ih godina prošloga stoljeća u Hrvatskoj bilo 50-ak, 2005. oko 220, a danas ih je 160, objašnjava naš sugovornik. Medvjeda je svojedobno bilo 100-tinjak, a danas ih ima deset puta više, oko 937 +/- 100-tinjak jedinki, a risova 40-70 što je potkrijepljeno slikama automatskih kamera.
Službeni rezultati iz 2018. pokazuju da je populacija smeđih medvjeda na području RH stabilna. Ipak, smatra se da za južni dio Like, koji predstavlja važno stalno stanište ove vrste, podatak o brojnosti nije precizan, dok novi podaci o širenju staništa potvrđuju da, osim i u dijelovima Žumberačkog gorja, medvjed obitava i na Dinari, Mosoru, Kamešnici i Biokovu.
Kako bi se kontrolirala njegova populacija, već se 15 godina Planom gospodarenja u nas podupire odstrel (komercijalna prodaja!) oko 100 – 130 smeđih medvjeda godišnje (dok ih se 20-30 “izgubi” na druge načine, stradavanjem u prometu, interventnim odstrelom, zbog bolesti i slično). U 2020., kao i ove godine, dopušten je, doznajemo, izlov 130 jedinki te je izračunato da je u proteklih 15 godina, zaključno s 2020. usmrćen 1751 medvjed od ukupno planiranih 2152 grla.
Svaki ubijeni primjerak mora se dokumentirati uzorcima zuba, prvog pretkutnjaka s korijenom za određivanje dobi, komadićem mišića za genetiku, a neobvezna zamolba lovcima je i da, radi lakšeg praćenja, istraživanja i monitoringa, u Zavod za biologiju Veterinarskog fakulteta dostave i prstohvat dlake s donje strane vrata medvjeda, komadiće masnog tkiva, jetre, bubrega, pluća, slezene, srčanog mišića...
U okviru projekta LIFE DINALP BEAR, od početka rujna do kraja prosinca 2015. intenzivno su se pak prikupljali i uzorci izmeta smeđeg medvjeda za genetičko određivanje brojnosti. Prikupljeno je gotovo 2200 uzoraka, i to na cijelom području rasprostranjenosti u RH i Sloveniji.
– Populacija medvjeda je OK. Ris je sada dobro prihvaćen, ali dugoročno ugrožen radi male genetske raznolikosti, dok se vukovi i dalje ilegalno ubijaju – u svakoj prilici – tvrdi Huber.
No istraživanja koja provode znanstvene institucije ne mogu popuniti prazninu u praćenju stanja populacija za koje je nadležna država, dodaje Huberov kolega prof. dr. Josip Kusak s Veterinarskog fakulteta, koji je lani sudjelovao i u istraživačkom projektu velikih zvijeri u Turskoj.
Bolje se brinemo o zvijerima
– U Turskoj su sve tri vrste velikih zvijeri zakonski zaštićene, ali nema planova upravljanja, nadoknade šteta, praćenja stanja, interventnih timova, sustava vještaka za štete. Hrvatska se bolje brine o svojim velikim zvijerima – kaže Kusak, ističući kako se nada da njihovih vrijednosti nećemo postati svjesni tek kad ih izgubimo.
Petra Stijelja, savjetnica za projekte JU Priroda, kaže kako na njihovu području, odnosno na području Gorskog kotara, obitava oko 400 medvjeda, 20-ak risova te 6-7 čopora vukova. Posjet nedavno otvorenom Centru za posjetitelje “Velike zvijeri” ne znači da ćemo ih uspjeti i vidjeti uživo, no moderne 3D tehnike, snimke s kamera, predavanja o njihovoj povijesti na našim prostorima... zorno će nam dočarati kako žive i kako se ponašaju u našem okolišu.
Od svih velikih zvijeri u Hrvatskoj jedino je euroazijski ris (lat. Lynx lynx) u nas doživio sudbinu potpunog istrebljenja. Nestao je iz naših šuma, prema dostupnim podacima, 1903. godine, kada je odstrijeljen posljednji primjerak risa u Gorskom kotaru. No danas je ponovno stalni stanovnik goranskih šuma, i to zahvaljujući lovcima, koji su 1974. uspješno reintroducirali tri para risova iz slovačkih Karpata u kočevske šume na području Slovenije, kazali su iz JU Priroda.
>> Pogledajte i ovaj video - Morž Wally na europskoj turneji: Obilazi zemlje i potapa brodove
O medvjedima koji su viđeni u Zagorju opet ni riječi. Očito Zagorje nije za vas Hrvatska...