Sad kad je prelomio višemjesečnu agoniju i smijenio Slavka Linića – najpopularnijeg i najučinkovitijeg ministra, ujedno iznimno utjecajnog člana SDP-a – Zoran Milanović ne bi trebao stati. Linić je možda premijeru osobno i bio najveći problem jer mu je mjesecima prkosio, nije razgovarao s njim, nego mu je treskao telefonskom slušalicom, nije se želio odreći svojeg kadra bez obzira na afere koje su stvarali niti je popuštao pod premijerovim pritiscima... U biti, Linić nije Milanoviću priznavao autoritet prvog čovjeka Vlade i stranke.
No, građane nije briga tko je kome spuštao slušalicu. Na sve to gledaju iz posve drugog kuta. Linić je bio jedan od popularnijih ministara jer je ostavljao dojam čovjeka koji zna što radi i jer je donosio odluke. On je uveo red u državne financije, te utjerao poreznu disciplinu. Ali je isto tako provodio poreznu represiju koju od početka ove vlade pa do danas ne prate ulaganja, otvaranja radnih mjesta niti ima ikakvih naznaka oporavka gospodarstva. Linićeva efikasnost (doduše, bez njegove krivnje) svela se na guljenje kože ionako iscrpljenom i osiromašenom stanovništvu koje još nešto radi. Dakle, ako je prelomio i odlučio razriješiti Linića ministarske funkcije unatoč tome što mu je to poprilično zakompliciralo, pa možda učinilo i neizvjesnim, život u SDP-u, Milanović bi trebao napraviti daljnji korak i rekonstruirati vladu. Ako je imao razloga riješiti se ministra za kojega mnogi tvrde da je dobro radio, onda ima još više razloga zahvaliti se članovima Vlade koji iza sebe imaju mršave ili nikakve rezultate.
Primjerice, ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak. Otkad je preuzeo najvažniju funkciju u Vladi, od njega se malo što može čuti. Tu i tamo procijedi da se tapka na mjestu u pregovorima s MOL-om, i pomalo baja o izvorima nafte i plina u Jadranu. Vrdoljak ima velike šanse da u cijelom ministarskom mandatu ostane zapamćen po Ledo škrinji u svojoj dnevnoj sobi. Potpredsjednik Vlade i ministar regionalnog razvoja i fondova Europske unije Branko Grčić najupečatljiviji je po dvogodišnjim mukama sa softverom zbog kojih nije mogao povući sredstva iz europskih fondova. Ne bi bilo zgoreg čuti ni male poduzetnike da kažu po čemu im je to bolje otkad je Gordan Maras u Vladi zadužen za njih.
A što tek reći o ministru znanosti, obrazovanja i sporta Željku Jovanoviću? Još se nisu prebrojili glasovi na parlamentarnim izborima, a već se počeo prijetiti raznoraznim sportskim mafijama i najavljivao isušivanja močvara. Do danas nije ništa isušio, a ništa bitno nije napravio ni u znanosti i školstvu. Nakon dvije godine ne znamo čak ni kakva bi mreža osnovnih škola trebala Hrvatskoj, a kamo li da postoji nekakva smislena ideja za koja zanimanja i koliko djece obrazovati s obzirom na potrebe gospodarstva i sve promjene koje su nastupile. Jovanović od silne zauzetosti Facebookom i potrebe da svakom loncu bude poklopac nema vremena ni volje baviti se svojim resorom i reformama. A ono što i takne, poput zdravstvenog odgoja, uspije usmjeriti na teren iscrpljujućih, bezveznih i štetnih rasprava.
Premijer ima ozbiljnih razloga zastati, zbrojiti rezultate pojedinih članova Vlade i potom se dijelu njih zahvaliti i naći nove igrače. Brojka od 348.258 nezaposlenih, koliko je evidentirano 9. svibnja, dovoljan je argument. Ne učini li i taj daljnji korak i ne rekonstruira li Vladu, premijer nam poručuje da mu je preča njegova osobna briga i muka nego Vlada i njena efikasnost. I ne samo to. Kao što je podvukao crtu i završio mrcvarenje s Linićem, premijer bi napokon trebao zaokružiti i druge teme oko kojih se mjesecima šizilo.Ponajprije je riječ o referendumu o ćirilici te europskom uhidbenom nalogu. Ako sva strka nije bila samo zbog Josipa Perkovića, onda neka naloži autentično tumačenje zakona ili da se napiše novi. Isto vrijedi za Ustav. Ako ga ne može izmijeniti, onda neka ga i ne dira.
>> Frakcija protiv Milanovića prvi put pokazala svoje lice
Najgora Vlada u povijesti... Mislim da ne treba ništa drugo dodati...