Ta fotografija jedan je od temeljnih slikovnih i simboličkih dokumenata 20. stoljeća, artefakt iz enciklopedija i školskih udžbenika širom planete. No sve do 90-ih samo je nekolicina znala pravu istinu o nastanku fotke.
U službenoj povijesti, koju je tada pisao pobjednik rata Sovjetski Savez, pisalo je da su barjak na Reichstag postavili Aleksej Berest, Mihail Jegorov i Meliton Kantarija (Staljinov sunarodnjak Gruzijac).
Nakon raspada SSSR-a, na 50. godišnjicu pobjede, poznati je televizijski novinar Nikolaj Svanidze intervjuirao ratnog veterana Alekseja Kovaljova. Komentirajući fotografiju, "djeduška" iz Kijeva hitro je ustvrdio: „Da, to sam ja, a pored mene su Ljonja Goričov iz Minska i Abdulakim Ismailov iz Dagestana!“. Zatim je njegove riječi potvrdio i autor fotografije Haldej. Identiteti stvarnih aktera izmjenjeni su iz propagandnih razloga.
Današnji povijesni izvori otkrivaju da su onih dana Sovjeti više puta puta postavljali barjak na zgradu njemačkog parlamenta, ali su ju vojnici Wehrmachta iz okolnih ulica uspjevali rušiti. Haldej je tada snimio preko 30 fotografija; poznato je da su rađene planski, po nalogu TASS-a, te da je neke od njih kasnije obrađivao ondašnjim verzijama photoshopa kako bi naglasio propagandne simbole te isprepleo umjetničku i dokumentarističku funkciju fotografije.
Jedan od njenih aktera, obavještajac Leonid Goričov, izdahnuo je ubrzo nakon završetka rata od zadobivenih rana. Kovaljov je preminuo 1997., dvije godine nakon intervjua. Ismailova je kao Heroja Rusije, naknadno odlikovao Boris Jeljcin, te je do nedavne smrti u 95. godini slavljen, posebno u rodnom Dagestanu
\"...da je neke od njih kasnije obrađivao ondašnjim verzijama \'photoshopa\' kako bi naglasio propagandne simbole te isprepleo umjetničku i dokumentarističku funkciju fotografije.\" Zgodna, ali nespomenut informacija jeste da je ovom momku sa satom retuširanjem isti maknut, da se implicitno ne priznaju razmjeri pljačke Crvene armije po Njemačkoj. Više informacija se može naći na Wikipediji.