U pedesetogodišnjeg Andru Krstulovića Oparu u vrhu HDZ-a polažu velike nade da će ostvariti ključnu pobjedu na idućim lokalnim izborima i postati gradonačelnik Splita. Opara pak odbija “kletvu” prema kojoj ni u Zagrebu ni u Splitu već desetljećima pobjedu ne uspijevaju osvojiti osobe rođene u nekom ta dva najveća grada Hrvatske.
Kandidat ste za gradonačelnika Splita, a dva jumbo plakata osvanula su kod zagrebačkog Arena centra i rotora s porukom “Split je glavni”. Vodite kampanju i u Zagrebu?
Bila je to pozitivna provokacija, koja je išla mojim Splićanima koji u Zagrebu studiraju ili rade. Naravno, nije mi želja određivati gdje će tko živjeti, ali sam ih želio dobronamjerno pozvati da se vrate u Split, da im Split bude na prvom mjestu. Plakate sam stavio stoga što danas svi Splićani koji se žele baviti biznisom ili ostvariti nešto moraju doći u Zagreb i proći pokraj rotora. Ta je autocesta, koliko je god približila dva grada, toliko donijela i nevolja Splićanima jer je Zagreb sada toliko blizak pa su banke i korporacije prebacile svoja sjedišta u Zagreb.
A tko su onda Splićani?
Svi koji su se u njemu rodili, a ponajprije oni koji u njemu žive. To što je, primjerice, moja obitelj u Splitu već 500 godina ne čini me većim Splićaninom od onih koji su došli jučer ili koji će doći sutra.
Odakle uvjerenje da ćete postati gradonačelnik kad statistika kaže da dugo ni u Zagrebu ni u Splitu gradonačelnici nisu osobe rođene u tim gradovima?
Ne vodim se statistikom, nego svojim programom i srčanošću te željom da svoj grad učinim boljim mjestom za život svih. Srećem puno ljudi i ne pitam ih tko su i što su, nego što su voljni učiniti i mogu li ja njihove preokupacije ugraditi u program.
Svako malo neki od kandidata kritički govori o Zagrebu, donosi li to bodove na izborima u Splitu?
Ne, niti ja spominjem Zagreb radi antagoniziranja Zagreba i Splita. Zagreb je glava motora koji ima drugi kraj osovine, ležište te osovine u Splitu. I tek kad se oko te osovine zavrti razvoj, onda možemo govoriti o jakoj Hrvatskoj. Činjenica je da Zagreb kao administrativno središte drži ključeve za rješavanje brojnih problema koji tište Split. Poput neaktivne državne imovine, važne istočne obale splitske luke, prostranstva koje u rukama drže Hrvatske željeznice. Na taj ključni prostor za razvoj Splita dođe tek nekoliko vlakova dnevno, ljudi su izgubili osjećaj da uopće imaju željeznicu, a zapravo je i nemaju jer ti vlakovi voze i po 8-9 sati od Zagreba. Taj prostor apsolutno mora biti iskorišten za razvoj prometne infrastrukture na koju se naslanjaju i Zagora i otoci. Ispred tog devastiranog teritorija naslanja se jedna od najživljih mediteranskih luka koja nema prostora za razvoj.
Tko će to razriješiti?
Ozbiljno pripremljeni gradonačelnik poput mene, koji ima sugovornike u Vladi i koji će, ako zatreba, politički grmjeti. Ivo Baldasar je imao tu priliku, imao je svoje stranačke kolege, dva potpredsjednika u Vladi iz Splita i nije uspio. Potpuno sam uvjeren da će meni to uspjeti jer ću energičnošću, znanjem i vezama, dobrim odnosom s ministrom državne imovine Goranom Marićem i s premijerom Andrejem Plenkovićem razriješiti problem koji guši Split. Na jednak ću način aktivirati važnu Ulicu Ruđera Boškovića koja ulazi u samo srce sveučilišnog kampusa s 20.000 studenata, a u kojoj se nalaze tisuće kvadrata zapuštene imovine koje planiram dati kreativnoj industriji i IT sektoru u kojemu će se naći mjesta za cijeli niz inkubatora i startupa.
Zašto to nisu uspjeli riješiti Baldasar i Kerum prije njega?
Baldasar to nije znao učiniti, a Keruma nije bilo briga jer se on borio za svoj interes, svoje klijente i svoj džep. Evo, sad je oporba pritisnula Baldasara da konačno raspiše natječaj za sanaciju odlagališta otpada Karepovca, još jedne neuralgične splitske točke, a to opet ne možemo riješiti bez države. To je splitski Jakuševac, zapravo puno gore, jer Jakuševac je prema Karepovcu apoteka. Karepovac je bomba smještena na nekoliko stotina metara od kuća, ispušta sumporovodik, truje ljude i podzemne vode. I što je Baldasar napravio, izvadio je iz ladice projekt koji je pripremila još HDZ-ova administracija 2007./2008. Činjenica je da HDZ pomiče Split naprijed. Zvonimir Puljić kao gradonačelnik u prvih šest mjeseci donio je razvojni GUP kojim je omogućen nastanak kampusa za vrijeme HDZ-ove Vlade, Nikola Grabić napravio je gradski kolektor što je rezultiralo prekrasnim nizom čistih gradskih plaža, preduvjetom za današnji turistički bum. Gradonačelnici Kerum i Baldasar u posljednjih osam godina doveli su do stagnacije.
Kako to da u Zagrebu i Splitu HDZ teško uspijeva doći na vlast?
Zbog fenomena nezavisnih lista koje nisu toliko izražene na nacionalnoj razini. Tek je sada Hrvatska shvatila da su nezavisne liste čimbenik s kojim se može uspjeti, što je i bio razlog zašto je uspio Most koji je okupio nezavisne liste u nacionalnu snagu. SDP u Splitu nikada nije imao izabranog gradonačelnika do Baldasara, osim u koalicijama, a Baldasar je pobijedio zato što Kerumovi glasači u drugom krugu nisu željeli dati glas našem Vjeki Ivaniševiću pa je on izgubio za 600 glasova. Kerum je, naime, procijenio da će mu ta potpora Baldasaru dobro doći u koaliciji sa Zoranom Milanovićem na nacionalnoj razini, gdje je Kerum sve četiri godine držao leđa SDP-u. S Baldasarom je bio u koaliciji i kandidirao se opet za gradonačelnika jer mu Baldasar nije omogućio izmjenu GUP-a. Tada je Kerum opet krenuo u bitku, ne da bi bio gradonačelnik, nego da bi sutra mogao utjecati na novu gradsku vlast kako bi ostvario svoje poslovne interese.
Znači, Keruma pokreće njegov poslovni interes?
On je svoj mandat prokockao. On nije prošao u drugi krug i jedino što je ostavio, kako i sam kaže, jest zapadna obala. No nju smo platili svi mi i to novcem koji je bio namijenjen sanaciji Karepovca. Nikada ne bih za vlastiti marketing žrtvovao zdravlje ljudi. I sada imamo Karepovac čiji će smrad, ako to ne saniramo, uskoro osjetiti i oni što se šeću po zapadnoj obali.
Kako to da drugi grad u Hrvatskoj ne može formirati proračun ni od milijarde kuna, nego se zadržava na 800-900 milijuna?
Samo se jednom dogodilo da je prešao milijardu kuna, kada je punu blagajnu HDZ ostavio Kerumu. Split ne može probiti tih milijardu kuna zato što nema proizvodnju i stoga što sve velike kompanije koje tu rade imaju sjedište izvan Splita. Splitu ostaje dobit ostvarena kroz turizam koji vode mali poduzetnici i građani s iznajmljivanjem apartmana, što je sitan novac. Proračun se može povećati jedino velikim investicijama, dakle razvojnim, a ne ovom komedijom od GUP-a.
Kako ste se kao 23-godišnjak našli u prvom sazivu Hrvatskog sabora 1990.?
Prve dvije godine studirao sam u Zadru i u rujnu 1989. radi djevojke, sadašnje supruge, koja je studirala u Zagrebu, prebacio sam se na treću godinu fakulteta u Zagrebu, a već sam prije bio u kontaktu sa zadarskim profesorima proljećarima Davorom Arasom i Nikolom Jakšićem, koji su u dubokoj ilegali razvijali HDZ-ovu mrežu. Početkom 1989. osnovao sam tzv. urbo-ekološko društvo čiji je cilj bio spriječiti postavljanje spomenika Josipu Brozu Titu na zadarskom Forumu i dokazali da je to nespojivo. Zadarski osnivači HDZ-a shvatili su da u nama ima potencijala. A ja sam samo radio ono što su me naučili kod kuće, jer i pokojni pradjed i djed bili su žestoki hrvatski narodnjaci. Po dolasku u Zagreb odmah sam se priključio HDZ-u, postao “barakaš”. Na prvim parlamentarnim izborima ušao sam u Sabor i postao najmlađim zastupnikom.
No u Saboru ste bili tek dvije godine, otvorila vam se nova karijera?
Tijekom 1992. Tuđman je zaključio da Hrvatskoj treba nov ustroj ministarstava s mlađim ljudima, prešao sam raditi u Ministarstvo znanosti, kao šef kabineta, gdje sam upoznao Kolindu Grabar-Kitarović. Prvo vatreno krštenje imali smo u siječnju 1993. kada je bila akcija Maslenica. Tada smo postali druga bojišnica za neovisnost. Tuđman je jako inzistirao na novoj hrvatskoj diplomaciji i stvorio je malo, snažno i efikasno ministarstvo koje je obavljalo veliki posao. Sastojalo se od starih lisaca i nas mladih, probranih koji su se morali brzo dokazati. Diplomatska karijera trajala je do 2002., kada više nisam mogao trpjeti kombinacije tadašnjeg šefa MVP-a SDP-ovca Tonina Picule. Vratio sam se u Split, poslije preuzeo vođenje Muzeja Ivana Meštrovića. Odveo sam Meštrovića i u Pariz, Rim, Stockholm, London. Prije dvije godine postao sam savjetnik predsjednice za kulturu.
I sada se kulturnjak opet odlučio za politiku?
Politika nikad nije izašla iz mene, to je strast, familijarna crta. Obiteljski background, jer su moji preci pokušavali utjecati na izgradnju boljeg društva kroz politiku. Možda zvuči patetično, no jednostavno osjećam da moram vratiti dug gradu i da ne iznevjerim dida i pradida, koji su to isto radili, ali nisu imali sreću dočekati plodove tih svojih napora. Dida Andrija bio je jedan od tajnika Ante Trumbića, a pradida Duje jedan od osnivača Stranke prava 1906. i cijeli je svoj život pregrmio kroz tri države i nije se maknuo s tih svojih pravaških pozicija. Pradida 1936., u vrijeme diktature i raspada Kraljevine Jugoslavije, s istomišljenicima organizira u Splitu 40. obljetnicu smrti Ante Starčevića, što je bio ozbiljan povod okupljanja pravaša, kako u Zagrebu tako i Splitu. U Zagrebu je ta obljetnica “frankovaca” završila neredima i napadom žandarmerije, a u Splitu je došlo do ozbiljnih konflikata s Orjunom koja je već tada bila četnički orijentirana. I u komunizmu moji preci nisu dali gušta i cijelo su vrijeme nosili splitsko odijelo i u njemu su se dali pokopati.
Je li obitelji nakon komunizma ostalo što imovine?
Sve su nam pokupili. Mi smo živjeli u radničkom naselju, u stanovima solidarnosti, na “trafostanici”, gdje smo živjeli moji roditelji, sestra i ja. Imali smo dvije obiteljske kuće i zemlje u Splitskome polju, no sve su nam ih pokupili. Nešto je imovine sada u procesu povrata, ja imam jednu dvanaestinu kuće, a zemlja koju smo posjedovali sada je izgrađena. U centru grada je još uvijek kuća Krstulovića, gdje nam je ostao mali stan koji smo prodali i sagradili stan na ženinu posjedu u Velom Varošu.
Nije li apsurdno da sada morate procjenjivati hoće li vam ovakva obiteljska tradicija od 500 godina donijeti plus ili će smetati jer vam neki prigovaraju što ste “pravi” Splićanin?
Ma ja se time uopće ne povodim: ono sam što jesam. Obično oni koji imaju krizu identiteta pokreću takve teme. A Splićane to ne zanima, samo odgovori na egzistencijalna pitanja. Mene je Tuđman naučio da se može jedinstvom i zajedništvom pobijediti. Gradio sam državu s Tuđmanom, a gdje je Kerum bio 1990. i 1991. i što je tada radio? Imam svoj životopis, dostignuća u životu i ona su mi bila dovoljna da mogu pristojno živjeti i da vozim polovni Hyundai. Nije li elitist onaj koji se ruga mom autu i koji misli da su svi oni koji ne voze Maybache manje vrijedni?
No Split i jest antagoniziran oko takvih stvari?
Nažalost, jest. Kod jednog dijela građana takav niski pristup ima utjecaja, ali moj grad je otvoren, vedar, mediteranski, uvijek spreman za iskorak naprijed i stoga se ne brinem jer anakroni tipovi uzalud “štrapaju” (zapljuskuju).
Spomenuli ste kako je Tuđman gradio nove političke elite. U međuvremenu smo nazadovali?
Mi smo mala zemlja. Bilo je strašno doživjeti da Račanova Vlada jednim potezom pera posiječe sve veleposlanike i konzule i vrati ih u zemlju, a i ja sam bio među njima. Pa su umjesto nas poslali neke osebujne likove, koji su potom razrušili teškom mukom sklapano elitno ministarstvo. Svi ti ljudi poslije su se svejedno dokazali ili u politici, biznisu, u velikim korporacijama. Npr. Grabar-Kitarović, Plenković i Milanović, Jandroković. Dobro je i što ministar Davor Stier radi i opet kreće u profesionalizaciju službe i s proaktivnom politikom koju usklađuje s politikom predsjednice Hrvatska opet postaje čimbenik na ovom geopolitičkom prostoru Europe.
Što čovjek vašeg tempa može napraviti u Splitu u četiri godine?
Želim vratiti ambiciju gradu i dati struci da se iskaže. Ne pada mi na pamet raditi “politički” GUP, nego ga usvojiti u prvoj godini mandata kako bih donio jasna poslovna pravila za građane i investitore, da svoj novac mogu pametno ulagati. Sada se Split iseljava, mladi odlaze, a nedostatak poslovne klime je obeshrabrujući. Kad padne prva kiša, turizam prestaje, a grad se umrtvi. Životari se od onoga što smo akumulirali preko ljeta. To želim pomaknuti, stvoriti kreativnu industriju koju ću subvencionirati i moliti mlade da ostanu i da se razmašu inventivnošću. Nama trebaju “dizalice” u gradu. Moramo ga i prometno raščistiti, u potpunom je kaosu koji usporava život, izravno utječe na nekonkurentnost Splita. Želim ovu monokulturu fenomenalno uspjelog splitskog turizma razvijati na osnovi inventivnosti našeg malog investitora i podići ga na višu razinu temeljenu na zdravstvenom, sportskom, kongresnom i kulturnom turizmu, kao što je uspjelo Šibeniku. I želim riješiti taj Karepovac u koji se slijeva smeće iz 15 gradova.
No suočit ćete se s kandidatima koji su populisti i koji će naći jeftin način za osporavanje?
Ne bojim se populista i nijednog trenutka neću popustiti zovu populizma koji ljudima zamagljuje vid. Neću obećavati ništa nerealno, u programu će biti samo ono što mogu ostvariti, moja vizija Splita 2025. Odbor Split 2025. vodit će najkreativniji ljudi koji će to raditi volonterski. Iz toga će proizilaziti logične opcije i obećanja. Bez političkih laži.
S obzirom na viziju Splita 2025., planirate ostati dva mandata?
Želim stvoriti perspektivu razvoja grada u dva mandata. Ne po načelu “zgrabi novce i bježi”. Mogu ljudima pokazati kamo će grad ići kroz osam godina. Vidim ga kao gospodarsko i financijsko središte Jadrana i, kad kažem da je za mene Split od Kupreških do Splitskih vrata između Brača i Šolte, onda je to utemeljeno na činjenicama. Jer ljudi iz Livna, Tomislavgrada, iz Kupresa, Mostara i sada se dolaze liječiti u Split, dolaze studirati, navijati za Hajduk, imaju banku, slušaju splitske radiopostaje i stoga je sasvim logično to prostranstvo smatrati splitskim razvojnim područjem. Mi već sada možemo predvidjeti da će se taj dio susjedne BiH integrirati u EU preko Splita. Pa nije slučajno iz rimske Salone išla Via Argentaria do Srebrenice. Ako su to ljudi prije dvije tisuće godina znali, a 1850. željeli napraviti željeznicu, zar da sada mislimo da se razvoj Splita treba zadržati na njegovim administrativnim granicama. A Grad Split već 20 godina gradi cestu od Omiša do Trogira. Gradonačelnik Splita mora biti taj koji će izgurati konačno tu cestu, to je gradska cesta i nije Zagreb kriv što nije sagrađena, već Split. I kad me pitaju ljudi odakle ti novac, odgovorim im da ni Pelješčani ne grade most svojim novcem.
Zvuči pametno, no vama je stranka Pametno suparnik na izborima?
Evidentno je da stranka Marijane Puljak kandidat ljevice premda SDP ima svog alibi-kandidata. Kao koalicijskog partnera u gradskom vijeću priželjkujem Most. Oni jesu zahtjevni, no zapravo su konstruktivni partneri s kojima upravljamo državom. Nova vladajuća koalicija u Splitu, siguran sam, potaknut će velike investicije. I nije me strah ako me optuže da želim pogodovati velikim investitorima. Da, ja to hoću jer dosta mi je više socijalizma, drug Tito je umro, Split je ambiciozan grad koji treba razvoj, a njega pokreću veliki projekti.
> > Krstulović Opara treba Splitu vratiti građanski duh
> > 'U Park šumi Marjan neće se moći graditi, a problem Spaladium Arene samo ja mogu riješiti'
Sto je vise "investitora" sa pogodnostima, to je narodu gore. Dajte nam investitore bez pogodovanja, imali takvih?