Hoće li sedamnaestero studenata s težim oblicima invaliditeta, koji pohađaju različite preddiplomske i diplomske studije na zagrebačkim fakultetima, biti prisiljeni prekinuti studiranje? Prijeti im upravo to jer su ostali bez 24-satne asistencije koju su imali u studentskom domu "Stjepan Radić" u Zagrebu. Studentski dom popularno zvan "Sava" jedini je u Hrvatskoj posljednjih petnaest godina imao 24-satnu asistenciju za studente s najtežim invaliditetom, a tu je asistenciju od 2009. godine financiralo zagrebačko Sveučilište. Upravo zbog toga, na zagrebačkom je Sveučilištu uvijek studiralo najviše studenata s težim motoričkim oštećenjima.
Platili 3360 eura
Njima je 24-satna asistencija nužna pri ustajanju, obavljanju higijene i ostalim aktivnostima neophodnim za svakodnevno funkcioniranje. Kako nije postojao sustavan oblik potpore u obavljanju svakodnevnih aktivnosti studenata smještenih u domu, Sveučilište je to preuzelo na sebe. No od 19. rujna ondje su odlučili ukinuti financiranje te jedinstvene usluge, uz prijelazno razdoblje od mjesec dana u kojem su omogućili osmosatnu asistenciju, od 14 do 22 sata. Svoju odluku temelje na zakonskim izmjenama koje su svim osobama s invaliditetom omogućile da sami angažiraju asistente.
"Zahvaljujući novim propisima iz sustava socijalne skrbi donesenim 2023. godine (Zakon o osobnoj asistenciji i Zakon o inkluzivnom dodatku) koji osobama/studentima s invaliditetom omogućuje sustavnu podršku i omogućuje samostalno financiranje svojih potreba i za boravka u studentskom domu, Sveučilište smatra da 24-satna podrška više nije nužna i poticajna. Radi postupne prilagodbe studenata na nove okolnosti, Sveučilište će do 19. listopada omogućiti ovu uslugu, ali u opsegu od 8 sati dnevno, 7 dana tjedno, praznicima i blagdanima, u vremenu od 14 do 22 sata", stoji u dopisu koji potpisuje rektor prof. Stjepan Lakušić.
VEZANI ČLANCI:
U rektorovu dopisu nadalje stoji kako će Ured za studente s invaliditetom i nadalje pružati stručnu i savjetodavnu potporu domskim studentima s invaliditetom u ostvarivanju njihovih prava iz zdravstvene i socijalne skrbi. Međutim, studentima je ovo drastična promjena i kako svakodnevno ovise o toj usluzi, smatraju da je odluka o njezinu ukidanju ishitrena, nepravedna i neodgovorna te da ne uzima u obzir njihove stvarne potrebe.
– Rektor je odbio susresti se s nama i poslušati nas, iako zna da će se bez ove usluge, koja na drugim sveučilištima nažalost uopće ne postoji, buduće generacije studenata s invaliditetom jako teško odlučiti na studiranje, što je višestruko problematično – upozorava Ana Mandić, predstavnica studenata s invaliditetom te dodaje kako su sada prepušteni sami sebi. – Očekuje se od nas da sami financiramo i osiguramo ostatak sati prijeko potrebne pomoći, pri tom se pozivajući na nedavno prihvaćene zakone o osobnoj asistenciji i inkluzivnom dodatku te potpuno ignorirajući činjenicu da za provođenje zakona u praksi trebaju godine pokušaja i pogrešaka, usvajanja i mijenjanja propisa – dodaje studentica. S obzirom na to da im osmosatna asistencija zaista nije dovoljna za nesmetano funkcioniranje, studenti su se dogovorili pa su za protekli mjesec, kad su od Sveučilišta imali samo osmosatnu asistenciju, sami angažirali još dvije osmosatne asistencije po danu i za to su platili 3360 eura. Međutim, ne mogu svi participirati u tome jer iako su propisi stupili na snagu, to ne znači da su njima zakonske naknade isplaćene automatski. Naprotiv.
– Inkluzivni dodatak ovisi o pojedinoj kategoriji tjelesnog oštećenja pa tako netko može dobiti 720 eura inkluzivnog dodatka, a netko 480 ili 432 eura. Međutim, iako na taj dodatak imaju zakonsko pravo, polovina studenata još uvijek ga nije regulirala i ne prima ga jer je realizacija tog prava iznimno dugotrajan proces. Često je potrebno čekati na razne komisije i vještačenja koja provodi Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom (ZOSI), što znači da mnogi studenti s invaliditetom još nisu ostvarili pravo na osobnog asistenta te im je usluga koju pruža studentski dom jedini oblik podrške. Studenti i inače teško spajaju kraj s krajem i ne možemo dalje sami plaćati asistente. Neki su već otišli iz doma, vratili su se svojim obiteljima jer sami ne mogu opstati. Zvao me je kolega koji se vratio kući i kaže da će, ne riješi li se ovaj problem, on biti prisiljen odustati od daljnjeg obrazovanja, a na drugoj godini doktorata je – ispričala nam je Ana Mandić.
Kritično u noćnim satima
Zakon o osobnoj asistenciji studentima s invaliditetom tu asistenciju omogućuje, ali maksimalno 342 sata mjesečno, a to je otprilike dvanaest sati dnevno, što nekima nije dovoljno, upozorava pravobranitelj za osobe s invaliditetom Darijo Jurišić, kojem su se studenti obratili. On podsjeća da ured pravobranitelja već dvije godine predlaže da se potrebna podrška osigura zapošljavanjem jednog ili više radnika u studentskom domu, koji bi pružali osobnu asistenciju studentima s invaliditetom koji su tamo smješteni dok studiraju. Time bi se osigurale jednake mogućnosti studentima s motoričkim problemima koji studiraju izvan mjesta prebivališta i za to vrijeme žive u studentskim domovima.
"Molimo vas da nas izvijestite o razlozima ukidanja usluge te date mišljenje o mogućnostima osiguravanja podrške u noćnim satima nakon 22 sata", stoji u dopisu kojeg je D. Jurišić uputio zagrebačkom Sveučilištu. Naime, studenti su se Sveučilištu obratili s molbom da im vrate uslugu 24-satne osobne asistencije, a ako to nije moguće, da im omoguće barem noćnu opciju asistencije, koja bi trajala od 22 sata do ujutro jer im je bez toga posebno teško funkcionirati. Studenti bi se u tom slučaju sami pobrinuli za ostalih 16 sati u danu i angažirali asistente za to razdoblje. – Nadam se da ćemo uspjeti i da će nam Sveučilište izaći ususret – kaže Ana Mandić.
GALERIJA Na karti jedva da se vidi, a posjećuju ga samo najhrabriji: Hrvatski otok skriva misterij koji do danas nije riješen
nekad ste za doktorat znanosti morali raditi i dokazivati se, objavljivati znanstvene radove, da bi se uopće negdje i kvalificirali za doktorat. danas imamo doktore znanosti bez ijednog znanstvenog rada, sa 27-28 godina starosti.