U pozadini medijskog praćenja otvorenih slovensko-hrvatskih pitanja na diplomatskoj se sceni, posebice na području potpore Hrvatskoj u približavanju EU, odvijaju dinamični svakodnevni kontakti, objašnjava slovenski ministar vanjskih poslova Dimitrij Rupel (60) u razgovoru za Večernji list, napominjući da pritom nije moguće isključiti ni poteze "tihe diplomacije".
Bez imalo pretjerivanja, mogu reći da je Slovenija od samog početka pripremanja Hrvatske za početak pregovora s EU bila njezina najveća saveznica. S hrvatskim smo kolegama u svakodnevnom kontaktu, i to ne samo na području vanjskih poslova nego i u svim vladinim resorima te na svim područjima za koja hrvatski kolege misle da im možemo pomoći. Premda na području te suradnje Hrvatska u Sloveniji ima "carte blanche", moja je želja da takve suradnje bude još više. Puno se toga zapravo događa u pozadini naših odnosa, a štošta se priprema za buduće događaje.
U javnosti su izraženija neriješena pitanja. Koliko utječu na kvalitetu te pomoći i odnosa?
-Zastupam politiku da ono što dobro funkcionira treba i dalje dobro funkcionirati, a pojedina otvorena pitanja na to ne bi smjela utjecati. Ne smijemo dopustiti da se inficiramo pojedinim problemima, da se ta infekcija prenese na područja koja dobro funkcioniraju, a tih je područja više od onih u kojima ima problema. Slovenska je politika takva kakva je i bila, pokušava biti svestrano pozitivna i takva će i ostati. Govorim o politici vlade, a ne mogu odgovarati za ono što pišu slovenski mediji. Činjenica jest da su mediji možda ponegdje previše naglašavali negativne strane, a ti su naglasci zasjenili pozitivne strane naših odnosa.
Želim da negativnog naglašavanja bude što manje te da bude više suzdržanosti kada je riječ o medijskoj prezentaciji problema ili otvorenih pitanja kao što su devizni štediše, granice, problemi u vezi s nuklearkom. U čemu je, po mom mišljenju, problem? Ako javnost napumpate, kondicionirate da ona postane osjetljivija i ljutita, onda je jako teško napraviti sljedeći korak koji bi bio pozitivan te stvoriti ugodno raspoloženje.
Mediji se oslanjaju na izjave političara na vlasti ili u oporbi, mišljenja nisu uvijek jednaka, njihovi se zahtjevi razlikuju. Može li politika te medijske šumove na neki način iskoristiti da stvari sređuje tihom diplomacijom?
-Tiha je diplomacija moguća i ja želim da je bude što više. Kada bih rekao da postoji, onda to više ne bi bila tiha diplomacija, pa o tome neću govoriti. Problem je u tome što smo u politici svi mi u funkciji svoje javnosti. Ja ne mogu napraviti nešto što bi bilo u suprotnosti s prevladavajućim stajalištima u slovenskoj javnosti, a vjerojatno ni moja hrvatska kolegica takvo što ne može napraviti. Želim da nađemo pozitivnu energiju kojom bismo svladali te nagomilane oblake na nebu slovensko-hrvatskog prijateljstva.
U to smo prijateljstvo puno uložili. Stvoreni su srdačni prijateljski odnosi među pojedinim političarima, ali mi smo se iznenadili nekim jednostranim koracima. Ali, ostavimo to. To je prošlost i nadam se da toga ubuduće neće biti. Nadam se da ćemo uskoro riješiti i problem ribolovnog pojasa, zbog kojega je bilo incidenata. S Europskom smo se komisijom dogovorili da se ubrza rad na rješavanju implementacije ribolovnog dijela Sporazuma o pograničnom prometu i suradnji Hrvatske i Slovenije (SOPS), a kada to riješimo, incidenata više neće biti. A kad ne bude više incidenata, atmosfera će biti opuštenija.
Predsjednik EK-a Barroso slovenskoj je javnosti jasno rekao da Hrvatska i Slovenija svoja otvorena pitanja trebaju riješiti same i bez upletanja Bruxellesa. Znači li to da trebaju izbjeći i arbitražu?
-Barroso je kazao dvije stvari: prvo, da je pitanje granice između Slovenije i Hrvatske bilateralno pitanje, u što se EU u načelu ne miješa; drugo, da je pitanje valjanosti sporazuma kao što je SOPS sada u mjerodavnosti EK-a i da to pitanje EU mora s Hrvatskom, koja se polako približava EU, riješiti uime Slovenije. To da EU nema nikakva posla s odnosima Slovenije i Hrvatske, jednostavno nije istina. Jasno je, i tu nema dvojbe, da je granično pitanje bilateralno pitanje, međutim, poznato je da je Slovenija jedna od država koje sudjeluju u stvaranju politike EU te, na kraju, da odlučuje o svemu što se tiče širenja, novih članica itd.
Mene ipak zabrinjava to što bi se u Sloveniji moglo stvoriti negativno raspoloženje, koje bi se u određenom trenutku, kada se Slovenija nađe u poziciji da Hrvatskoj pomogne, moglo okrenuti protiv Hrvatske. Ne želim da se to dogodi i zato stalno ponavljam: vrijeme u kojem se Hrvatska približava EU idealno je da se neki problemi riješe te da se stvori normalno raspoloženje među ljudima, državama, politikama, političarima, koje bi bilo primjerenije dvjema susjednim državama. Što se tiče arbitraže, to je drugo pitanje. Mislim da dvije pristojne susjedne države mogu same riješiti takav problem kao što je granica. Sada za to, smatram, imamo prigodu. Jasno da je arbitraža mogućnost. Međutim, ako postoji još neka mogućnost, koja je jeftinija, brža, bolja, praktičnija, pokušajmo i to.
To što naglašavate da je vrijeme hrvatskog pristupa EU pravo vrijeme za rješavanje otvorenih slovensko-hrvatskih pitanja mnogi razumiju kao da Slovenija uvjetuje, odnosno ucjenjuje, Hrvatsku na putu u EU. Je li to točno?
-Mislim da je to pitanje neprimjereno. Slovenija je od početka Hrvatsku podupirala u njezinu približavanju EU. I ja sam bio među onima koji su, čak pod cijenu kritika domaće javnosti, u to puno investirali. Činjenica je da EU to je rečeno i Hrvatima, kazali su to Barroso i Rehn ulaskom Hrvatske ne želi dobiti problem, nego želi dobiti Hrvatsku čiji su problemi riješeni.
To znači da je EU u cjelini, i Slovenija kao jedna od članica, zainteresirana da se ti problemi riješe, a najvjerojatnije je i Hrvatska za to zainteresirana. Zašto bismo te probleme odgađali. Već se 15 godina trudimo te probleme riješiti i sada je vrijeme za to. Mi smo se o određenim stvarima dogovorili, ali se toga Hrvatska nije držala. I sada kad se Hrvatska približava EU, nastupa idealno vrijeme da se dogovori poštuju. U toj se situaciji treba ozbiljnije ponašati. Zato se radujem što je Hrvatska danas pred vratima EU te što je svjesna da njezine izjave nešto znače.
Pripremate bijelu knjigu o granici s Hrvatskom i kažete da će u njoj biti iznenađenja.
-To će biti zbirka vjerodostojnih dokumenata. Vjerujem da je došlo vrijeme da se karte pokažu, da se ide dalje i to poglavlje završi prije ulaska Hrvatske u EU. Iznenađenja će biti samo za one koji problem granice manje poznaju. Bijela će knjiga donijeti nedvojbene dokumente o kojima sada, prije njezina objavljivanja, ne bih govorio, rukopis je sada u fazi čitanja, provjeravanja, recenziranja te računamo da će javnosti biti predstavljen na proljeće.
Nemamo se što miriti
Prošlog sam vikenda bio u Italiji i moji su se sugovornici zanimali za ideju o pomirbenom susretu triju predsjednika, Slovenije, Italije i Hrvatske, koji bi tamo trebali posjetiti grobove. Smatram da se mi Slovenci i Hrvati nemamo što miriti. Međusobno nemamo nikakvih povijesnih sporova pa bi takva akcija bila asimetrična. Što se odnosa Slovenije i Hrvatske tiče, želim da se probudi ozračje u našim odnosima koje je stvoreno dolaskom nove vlade u Sloveniji te da takvo raspoloženje potičemo gdje god je to moguće.
Obje su strane medijski taoci
Mi smo puno uložili u poboljšanje raspoloženja naše javnosti. Dosta smo napravili do lanjskog sastanka na Brijunima, pa i poslije, sve dok nije došlo do zapleta s hrvatsko-talijanskim dogovorom o epikontinentalnom pojasu i ekološko-ribolovnoj zoni. Naše su obje strane, na neki na?in, taoci neljubaznosti u medijskom prostoru, a nadam se da ?emo to ipak znati prevladati.
Ubrzano gradimo ceste
Hrvatska će za godinu dana trima autocestama biti povezana sa Slovenijom, a Slovenija samo jednom autocestom s Hrvatskom. Zašto je tomu tako?
To nije pitanje za ministra vanjskih poslova, ali kako je nedavno izjavio naš ministar prometa Janez Božič, slovenski dio Pyhrinske autoceste (Maribor Macelj) gradimo ubrzano. U gradnji je i autocesta Ljubljana Zagreb pa će i ona biti završena u predviđenom roku. Što se pak tiče autoceste koja preko Slovenije povezuje Rijeku i Trst, koja je jako važna za suradnju sjevernojadranskih luka, ta je, u prostornom smislu najosjetljivija jer njena trasa ide preko ekološki osjetljivog kraškog terena. Kod nas su u tijeku ozbiljne rasprave o gradnji naftovoda i prometnica preko tog terena te tražimo najbolja rješenja. Osim toga, gradi se i autocesta Kopar Lucija hrvatska granica.
