U povodu Dana pobjede i domovinske zahvalnosti te obljetnice vojno-redarstvene akcije Oluja u našem je studiju gostovao Pavle Kalinić. Geopolitički stručnjak i čovjek za hitne situacije s bogatim iskustvom u diplomaciji osvrnuo se na samu Oluju na početku našeg razgovora. Razgovor je vodila urednica Petra Balija.
- Oluja je bila u ono vrijeme očekivana. Moral ne samo hrvatske vojske, nego i cijelog naroda bio je podignut nakon uspješne operacije Bljesak kad je oslobođena zapadna Slavonija. Što se tiče same same Oluje, tu je bilo natezanja oko pregovora s predstavnicima tzv. SAO Krajine jer su se, naravno, dušebrižnici iz Londona pobrinuli da se pojavi čuveni plan Z-4. To je otprilike jedna od inačica koja se dogodila u Bosni i Hercegovini pa ima ovaj rokenrol. Praktički 30 godina nakon što je to usvojeno, imali su Washingtonski sporazum, pa i Daytonski itd. Hrvatska je pristala na to, ali nas je spasilo to što je Slobodan Milošević odbio da krajiški Srbi potpišu Z-4, ne zbog ljubavi prema njima ili prema nama nego je njega bilo strah da će mu se takva inačica nekog Z-4, kao što se, recimo, poslije dogodila stvarno u BiH, obiti o glavu. Njega je bilo strah da će mu se to dogoditi na Kosovu, a on Kosovo nije ni na koji način htio pustiti - rekao je Kalinić.
Što bi bilo nakon Oluje, da je recimo, nije bilo ili da ona nije provedena na način povoljan za Hrvatsku?
- Krajina je, kako ju je i Milošević predstavljao, trebala biti država u državi. Znači, imali bi svoju vojsku. U Krajini bi imali svoju policiju. Vjerojatno bi to onda jednog dana i postali država. Međutim, što bi to značilo? To bi značilo da je Hrvatska praktički podijeljena na dva dijela, jer Hrvatska je interesantna u prometnom smislu. Stanovništvo je nekada bivše države funkcioniralo zato što ste tamo imali kakvu-takvu industriju i vojsku. Ta stvar je funkcionirala na taj način nakon rata. A onda, kako su otišli, kažu da su protjerani. Međutim, nije istina da su protjerani. Oni su otišli. Jednostavno, oni su se povlačili brže nego što ih je naša vojska mogla sustići. Milošević je imao ideju da iseljenike iz Hrvatske naseli na Kosovu i da tako tamo pojača svoju srpsku nacionalnu prisutnost - dodaje Kalinić uz poruku:
- Taj plan je predlagao između ostalih i Albright. Ali kuhinja je glavna uvijek u Londonu kad treba napraviti probleme dugoročno 100, 200 ili 1000 godina. Kao što vidimo sad na Bliskom istoku, to je sve ista kuhinja iz Londona. Imali biste situaciju praktički da bi veliki dio ljudi iselio iz Hrvatske zato što ovdje ne bi mogao funkcionirati niti bi mogao niti bi pristao na to da stvari funkcioniraju na taj način. Vjerojatno bi svi oni koji su sudjelovali u ratu također bili prisiljeni otići i većina njihovih obitelji.
Ključni korak, kaže, napravili su krajišnici iz Knina.
- Možda će to nekima zvučati čudno. Međutim, bilo je puno srca, želje i volje da se napravi nešto, taj iskorak i da se jednostavno ta priča završi i da se ono što ljudi vole reći - bude svoj na svome. Međutim, to se odugovlačilo. I na svu sreću, ekipa iz Knina po nalogu iz Beograda je odbila plan Z-4 i tada su onda bili praktički stvoreni svi preduvjeti prema Zapadu da se može krenuti s oslobodilačkom, vojno-redarstvenom, kako se zvala operacija Oluja.
FOTO Državni vrh na Sinjskoj alci: Brojna poznata lica došla podržati tradiciju
Točno tako. I to šupljim glavama stalno treba ponavljati. Glavni izvor svih naših problema bio je London. Nitko nije toliko pomagao Srbima a odmagao nama kao Englezi. Danas se pričaju neke druge priče, ali svejedno, istina je samo jedna i izrečena je u članku.