Hoće li stota obljetnica početka Prvog svjetskog rata na Balkanu biti obilježena tako što će u Istočnom Sarajevu, koje su oružjem osvojili Srbi, biti podignut spomenik Gavrilu Principu, a u Sarajevu spomenik Franzu Ferdinandu i njegovoj supruzi Sofiji? U jednom kraju podijeljenog grada odaje se tako počast jednom prijestolonasljedniku koji, osim što je žrtva atentata, ničim nije zadužio ljude, dapače. U drugom dijelu grada, pak, rado bi stavili cvijeće na spomenik mladiću koji je počinio teroristički čin.
Rat još nije završen
Očito, u ovim krajevima ni Prvi svjetski rat još nije završen. K svemu, vlasti u Beogradu u istom trenutku kreću u pregovore o ulasku u EU, a u medije puštaju najave kako planiraju na Kalemegdanu podići spomenik Principu.
Doduše, od cijele priče sa spomenicima u povodu 1. svjetskog rata možda ne bude ništa jer bi reakcije mogle biti prežestoke i vođe u Srbiji i u Sarajevu od toga bi mogli odustati. Srbija ionako ima jako puno problema s nacionalnim mitovima koji su je preskupo stajali, od bitaka protiv Turaka do izgradnje mita oko Draže Mihailovića pa do Gavrila Principa.
“Propagiranje netočnih mitova nije način na koji se može stvoriti solidan nacionalni identitet”, kaže profesor Richard Evans, a citira ga 40-godišnji laburistički ministar obrazovanja u sjeni Tristram Hunt, i to upravo u raspravi o uzrocima Prvog svjetskog rata. U Britaniji, gdje su upravo digitalizirali vojne dnevnike britanske vojske na stranici Nacionalnog arhiva i pozivaju sve da se uključe u čitanje i uočavanje imena i detalja, rasprava o uzrocima rata zapravo je rat između ljevice i desnice.
Propagiranje netočnih mitova nije način na koji se može stvoriti solidan nacionalni identitet
britanski povjesničar
Desnica uzroke vidi samo u njemačkom imperijalizmu, a ljevica dobar dio krivnje svaljuje na Srbe i sarajevski atentat. Pa se tako i konzervativni gradonačelnik Londona Boris Johnson u tekstu, u kojem tvrdi da su rat skrivili Nijemci i njihove imperijalne želje, zapravo obračunava s političkim protivnicima.
“Jedan od razloga zbog kojih sam konzervativac jest i to što ne mogu podnijeti intelektualnu neiskrenost ljevice. Laburistička stranka vjeruje da nije pristojno spomenuti da je Veliki rat počela Njemačka. Njemačka je pogurala Austriju da krene u rat protiv Srbije, objavila rat Rusiji 1. kolovoza 1914. godine, zaključila da je nužno izvesti invaziju na Luksemburg, aktivirala Schlieffenov plan razvijen još 1905. godine i poslala svoje trupe preko neutralne Belgije u Francusku”, piše londonski gradonačelnik u tekstu u Telegraphu, koji je prenesen i u Srbiji.
Cijela rasprava počela je zapravo objavljivanjem dviju knjiga, kaže povjesničar Tihomir Jakovina. Dvoje povjesničara, Margaret McMillan i Christopher Clark, objavili su knjige o uzrocima Velikog rata. Clark misli da za početak rata puno više nego do sada treba kriviti Srbiju, zbog iskre koja je buknula u lipnju 1914. godine atentatom u Sarajevu. Margaret MacMillan piše kako su uoči rata u Europi ljudi živjeli u vjeri u napredak i razvoj.
Je li moglo bez rata
Rat je mogao biti izbjegnut sve do posljednjeg trenutka, no ipak se dogodio, tvrdi ova nagrađivana povjesničarka, profesorica međunarodne povijesti na Oxfordu. Raspravu o uzrocima rata i o tome je li mogao biti izbjegnut teško podnose u Srbiji, gdje se još nisu suočili ni sa svojom ulogom u ratovima s Hrvatskom, BiH i Kosovom, ni s ulogom koju su u 2. svjetskom ratu imali četnici, a očito još nisu spremni uvidjeti da Gavrilo Princip – slavljen u obje Jugoslavije – ipak ne spada u red junaka.
No, taj problem – kako tretirati one koji uime naroda počine teroristički čin – imamo i u Hrvatskoj.
Kako bilo, Večernje novosti najavile su podizanje spomenika Principu na Kalemegdanu te tvrde da je inicijativa potekla iz vlade. “Gavrilo Princip je bio borac za slobodu i zaslužuje počast”, izjavio je za beogradske medije tamošnji povjesničar Mile Bjelajac, dok Jakovina ističe kako je Principov čin teroristički čin i podizanje spomenika nije primjereno.
– Taj rat, koji bi vjerojatno izbio i bez atentata, bio je katastrofalan, a kakve je strašne posljedice izazvao njegov metak, toga je bio svjestan i Princip – kaže Jakovina.
Gavrilo Princip je bio srpski terorist, ali vjerojatno nije bio povezan sa službenim Beogradom. Srbija nije htjela ratovati s nadmoćnijom Austro-Ugarskom i nastojala je izbjeći rat (pogotov pošto je gavni grad Srbije, Beograd, bio na samoj granici dviju država, dakle, na meti austrougarskih topova). Princip je bio povezan s moćnim krugovima u Londonu (posjetio je London više puta neposredno prije atententata). Britanci su jedva čekali rat s Njemačkom kako bi obustavili izgradnju željeznice Berlin-Bagdad (nafta!). Mala i neovisna Srbija se našla na putu te željeznice (AU, Turska i Bugarska su bile uz Njemačku), a Britanci su to iskoristili kako bi pokrenuli Veliki rat (Engdahl, 2011). To nije ni prvi ni zadnji put da su Britanci iskoristili Srbe za svoje geopolitičke planove. Sjetite se samo puča u Beogradu, kojeg su pokrenuli velikosrpski krugovi na čelu sa Simovićem (protivnici daljnje federalizacije Kraljevine SHS - Banovina Hrvatska), uz pomoć britanskih oficira koji su im dali samo moralnu potporu (a realno Jugoslavija se nije mogla suprotstaviti tada najjačoj sili Europe, i bilo joj je bolje da je ostala u Trojnom paktu, da bi se onda kasnije 1943. god. priključila pobjedničkoj strani). Da nije bilo tog, od strane velikosrba i Britanaca, isceniranog puča ne bi bilo ni ustaša, ni četnika, ni partizana itd. (milijuni života bi bili spašeni, a to je najbitnije).