Svi koji smo pratili pregovore Hrvatske i EU s vremenom smo uvidjeli da u realnoj politici funkcioniraju do tada za većinu tek akademska pravila. Prvo, riječ “pregovori” nije najsretnija – država kandidatkinja ne može pregovarati o tome što će usvojiti od europskih zakona i normi, već samo kada će to učiniti.
Drugo, za bilo koju odluku EU potreban je konsenzus, a članice itekako nameću stavove ostalima. Britanija je tako željela da Hrvatska uđe u EU paketu sa Srbijom, a Nizozemska je dugo blokirala Hrvatsku inzistirajući na ispunjenu mjerila o “vladavini prava”, što je kriterij koji je teško objektivno izmjeriti i iznimno je političan, kao i cijelo poglavlje 23. Koliko se u tom kontekstu inzistiralo na topničkim dnevnicima, sjetimo se.
Treće, država kandidatkinja nije ravnopravna u tom procesu: ona se želi učlaniti u klub pa će ući po njegovim pravilima. I sada, kad Srbija kreće u “pregovore”, čini se da nije svjesna pozicije ili je pak tamošnji političari koriste za svoje promociju. Srbija, budimo jasni, ima vjetar u leđa: Zapadu je važno da je otrgne od Rusije, a EU je važno da u periodu kad Unija trpi udarce iznutra postigne neki uspjeh. Ali Srbija ne sjedi za velikim stolom.
Tu poziciju u simboličkom smislu dobro ocrtava anegdota veleposlanika RH pri EU u doba pregovora Branka Baričevića. Kad je napokon Hrvatska sjela za stol s ostalim članicama, kolege su ga pitali što znači natpis “Hrvatska”. Dotad su viđali samo ”Croatia”. Srbija nesumnjivo sada pokazuje mišiće prema Hrvatskoj i tumačenjem mjerila u poglavlju 23., kao da ništa nije potpisala u Bruxellesu, te diplomatskim notama i izazivačkim izjavama o poništenju presude kardinalu Alojziju Stepincu.
Takvom rječniku nema mjesta u odnosima s članicom EU. Samo za usporedbu, takva retorika izostala je prema Njemačkoj koja inzistira na normalizaciji odnosa s Kosovom. Ne, nemaju Hrvatska i Njemačka istu političku težinu, ali su obje članice EU i glasovi im jednako vrijede kad dođe do odluke o Beogradu.
>> Kovač: Prosvjedna nota Srbije podsjeća na vremena Slobodana Miloševića
Srbija će ulaskom u Europu konačno ostvariti "vekovni cilj" i ostvarit će projekt Velike Srbije, jer Srbija je od Tokija do Londona. Koji su to mitomani ,neradnici i luzeri!