Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić nedavno je pokrenuo unutar-srpski dijalog o Kosovu. Mnogi smatraju da on time pokušava s čitavom nacijom podijeliti odgovornost za priznanje Kosova. Ali, čuju se i drugi prijedlozi, piše DW.
Prof. Dr. Werner Weidenfeld je profesor političkih sustava i europskog ujedinjenja na Sveučilištu u Münchenu i komentirao je svoje viđenje srpskog stava prema Kosovu.
Profesor je usporedio model sporazuma s mogućim modelom za Kosovo.
- Radi se o sljedećem: situacija je takva da vjerojatno niti jedan od sudionika u sukobu ne želi potpuno popustiti. To je tako bilo u slučaju Savezne Republike Njemačke i NjDR-a: dva različita stava; nitko ne želi učiniti neki temeljni ustupak, ali postoji interes da se postigne praktičan napredak. To je riješeno tako što su sklapani sporazumi i ugovori u kojima nitko nije morao učiniti neki temeljni ustupak. Dakle, strane u konfliktu su mogle zadržati svoje osnovne pozicije. Ako želite da se praktične stvari poboljšaju, da se omoguće kontakti, ili da se uklone prepreke u putničkom prometu - to je dobar model rekao je Weidenfeld.
Takav model je za Kosovo još 2007. predložio Wolfgang Ischinger (njemački diplomat) i tada je Beograd odlučno odbio taj prijedlog. Kosovo se već 2008. proglasilo neovisnim i danas ga većina država takvim i priznaje.
Jedna od glavnih posljedica Sporazuma iz 1972. jest da su obje njemačke države postale članice UN-a. Kosovo, međutim, ne bi moglo postati član UN-a dok ga ne priznaju još neke zemlje, na primjer, Rusija.
Vodeći političari u Bruxellesu i Berlinu još nikad nisu rekli da Srbija mora priznati Kosovo ako želi pristupiti EU-u. Njihov stav je da je za tako nešto dovoljan i sveobuhvatan sporazum o normalizaciji odnosa, a tako misli i Weindefeld.
- Naravno! Ako dotle bude sklopljen sveobuhvatan sporazum o kooperaciji, nitko neće postavljati dodatne prepreke, rekao je.
Komentirao je da bi u slučaju Srbije i Kosova u Europsku uniju bio uvezen i jedan neriješen spor oko granica.
- To opet spada u pitanja koja se pri sklapanju takvih ugovora izuzimaju, kao što je to učinjeno pri sklapanju ugovora između dvije Njemačke. Ili Sporazuma o Berlinu. Važno je to što svih šest država Zapadnog Balkana ima dobru perspektivu prijema u EU. One žele jednog dana ući u EU. No one isto tako međusobno stalno stvaraju neku zategnutost, i ja bih prestao s takvim ponašanjem kada bih imao političku odgovornost i perspektivu pristupa EU, kazao je Weindefeld.
Srpski ministar vanjskih poslova Dačić je iznova iznio svoju staru ideju o podjeli Kosova. Tako bi Sjever Kosova trebao biti dio Srbije, a čuje se i mogućnost da Kosovo zauzvrat dobije preševsku regiju. Je li takvo novo povlačenje granica realno, odgovara Weindefeld.
- Jest. Sve je to sadržaj takvih razgovora. Ja bih to tretirao kao prijedlog, kao konstruktivnu mogućnost da se učini korak naprijed, proučio bih svaki takav prijedlog, jer o svemu treba govoriti. Već i samo vođenje razgovora tako da oni ne zapnu već na prvom temeljnom problemu, je veliki napredak. Najbolji bi bilo još i kada bi obje strane rekle da bi im dobro došao i netko treći kao moderator razgovora, a to bi mogla biti opunomoćenica EU za vanjske poslove.
Weindefel smatra da je moguće da se status Kosova promijeni.
- Ako europska integracija bude dalje napredovala zbog pritiska svjetske politike, sila događaja će biti takva da će Kosovo ostati samo mala tema koja je njima jednostavno zahvaćena. To ovisi i od snage SAD i Rusije, zaključio je profesor Werner Weindefeld.
Mjenjanje granica po etničkom principu bi otvorilo pandorinu kutiju odnosno postavilo opasan presedan i teško bi se to onda moglo zaustaviti samo na Kosovu a da se ne reflektira i na BIH pa i na Makedoniju i neke dr.zemlje .