Dok Kosovari slave dan 24. ožujka kao dan pobjede, u Srbiji se nizom komemorativnih manifestacija obilježena 20 godina od početka napada NATO-a na Srbiju. Dan sjećanja na stradale u napadima obilježen je diljem Srbije te u Nišu u prisutnosti predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i premijerke Ane Brnabić, predstavnika vojske, crkve, diplomatskog zbora i građana.
Odbijen sporazum
Akcija NATO-a počela je 24. ožujka 1999., nakon što su prije toga bez dogovora prekinuti pregovori o rješenju krize na Kosovu u francuskom dvorcu Rambouilletu. Prije toga su predstavnici međunarodne zajednice mjesecima pregovarali s Miloševićem u nastojanju da se okonča represija protiv albanskog stanovništva na Kosovu, da se tadašnja vlada SRJ privoli na povlačenje svojih vojnih postrojbi s Kosova, da se omogući povratak svim albanskim izbjeglicama kojih je tada već bilo više desetaka tisuća te da se međunarodnim promatračima dopusti dolazak na Kosovo.
Pitanje je kakav bi status Kosova danas bio da tadašnji predsjednik Srbije Slobodan Milošević nije bio arogantan i tvrdoglav te da je prihvatio zadnju ponudu američkog diplomata, Richarda Holbrookea, koji se sastao posljednji put s Miloševićem u ožujku 1999., netom prije napada, i ponudio mu zadnju šansu da prihvati ugovor u Rambouilletu, prema kojem bi Kosovo dobilo natrag status autonomne pokrajine, a OVK se razoružao, što je Milošević odbio. Međutim, Srbija je nastavila s represijom te su srpske snage nastavile ubijati civilno albansko stanovništvo.
Povod za početak ratnih operacija bio je masakr u kosovskom mjestu Račku gdje je ubijeno 45 kosovskih Albanaca za koje se pretpostavlja da su bili civili, među žrtvama su bili i jedna žena, jedno dijete te jedan starac. Nakon toga je međunarodna zajednica izgubila strpljenje s Miloševićevom politikom.
U bombardiranju koje je bez prekida trajalo 78 dana izvedeno je oko 38.000 borbenih akcija na čitavom području Srbije i Kosova. Glavni cilj napada bila su vojna postrojenja, vojarne, skladišta oružja i municije te vojna infrastruktura Srbije, cilj je bilo slabljenje bojevog potencijala Vojske Jugoslavije.
Bombardirane su i medijske kuće i zgrada RTS. Pogođeno je bilo i kinesko veleposlanstvo u Beogradu. Do dan-danas nitko ne zna je li to bilo namjerno ili slučajno, kako je to tvrdio NATO. Prema službenim podacima, u bombardiranju je poginulo oko 500 civila i oko 1000 vojnika.
Traže naknadu štete
O materijalnoj šteti koja je nanijeta Saveznoj Republici Jugoslaviji tijekom bombardiranja postoje različiti podaci. Tadašnje vlasti u Beogradu procijenile su štetu na oko stotinu milijardi dolara i zatražile nadoknadu od zemalja članica NATO-a. S druge strane, grupa ekonomskih stručnjaka G17 štetu je procijenila na 29,6 milijardi dolara.
Bombardiranje SR Jugoslavije dovršeno je 10. lipnja, usvajanjem Rezolucije 1244 Vijeća sigurnosti UN-a. Dan prije predstavnici Vojske Jugoslavije i NATO-a u Kumanovu su potpisali Vojno-tehnički sporazum, kojim je precizirano povlačenje snaga Vojske Jugoslavije s Kosova i ulazak na to područje međunarodnih mirovnih vojnih snaga.
Prema procjenama, na Kosovo se nakon toga vratilo oko 750.000 protjeranih Albanaca, ali ga je istovremeno napustilo i više od 100.000 Srba.
Bombardiranje Srbije bila je ustvari zadnja ratna avantura ratnog zločinca Slobodana Miloševića koji je odgovoran za razaranje i smrt tisuće nevinih u Hrvatskoj i u BiH. Iako je svijet pokazao srpskim radikalistima da ideja velike Srbije nema prolaza, i danas ta ideja još živi među mnogim srpskim političarima.
Najmasovniji prosvjedi protiv Brexita u Londonu
To je bila akcija,Milosrdni Anđeo.Spasili su Srbiju od Milogševiča.Trebaju biti zahvalni Nato u.