Danica je završila prvi razred osnovne škole kad su je posvojili, a sa 13 su je vratili u dom. Odgojitelji doma za djecu na obali, gdje je odrasla, postrojili su domsku djecu pred jednim bračnim parom.
Pijana posvojiteljica
– Kao početak svog života sjećam se kako je nas dvadeset stajalo u tom redu da vidimo koga će oni izabrati za svoje dijete. Osjećali smo... i sreću i strah, a istodobno se pitaš: što sam ja? Tek kad sam odrasla, shvatila sam koliko te stvari bole – kaže danas 22-godišnjakinja, koju su tog dana izveli iz reda i odveli u grad u kojem nikad nije bila. S novim se tatom, kaže, super slagala, no posvojiteljica, kako je naziva, bila je druga priča.
– Teško je opisati te osjećaje. Znaš da su te mama i tata ostavili i takav dođeš u obitelj koja te maltretira i tuče – kaže. Njezina je posvojiteljica bila sklona alkoholu, vjerojatno depresivna nakon gubitka dvoje vlastite djece i smrti majke. Alkohol je na kraju i razorio obitelj, pa je Danica vraćena u dom. Koliko je svemu kumovala činjenica da je socijalna radnica bila kućna prijateljica s nesretnim bračnim parom, pitanje je na koje nikad nije odgovoreno. Danica je poslije našla dobre udomitelje koji su joj pomogli stati na noge, no ožiljci će ostati zauvijek.
Biserka i njezin muž posvojili su trogodišnjakinju s problematičnim ponašanjem. Dijete je dotad doslovce dvaput izašlo iz doma, nikada nije imala osobu za koju bi se vezala, bila je divlja, prkosna i ranjena. Dvije obitelji prethodno su odustale od nje.
Ljubav i alat
– Izašli bismo u slastičarnicu ili na plažu, ona bi se udaljila i sjedila negdje drugdje. Nije dopuštala da se držimo za ruku, odbijala je sjesti mi u krilo. Imali smo puno ljubavi, nismo subjektivno doživljavali njezino odbijanje, ali ponekad trebate alate da se sve posloži i da postanete prava obitelj, što smo mi nakon tri godine uspjeli – rekla je Biserka.
Obje priče govore o problemu koji je tema dvodnevne 1. konferencije o posvajanju u organizaciji Adopte – Udruga za potporu posvajanju te Ministarstva socijalne politike i mladih.
– Dok se oklijeva i daje šansa biološkim roditeljima, djeca odrastu i pitanje je hoće li ih naći obitelj za posvojenje. Izmjenama Obiteljskog zakona doradit ćemo “školu za roditelje”, a domove postupno transformirati u centre za podršku udomiteljima i posvojiteljima – najavila je ministrica socijalne politike Milanka Opačić.
Stajali smo u redu i čekali: Koga će odabrati za svoje dijete
Postali obitelj: Nije dala ni da je držimo za ruku. Trebali smo pomoć u zbližavanju
Komentara 19
Nemojte udomljavati dijete kako bi dobili njegov zahvalni pogled. Nije dijete pas. I ne znam je li lakše usvojiti onima koji imaju djecu ili onima koji uopće nisu imali djecu ? Imam djecu i puno puta poželim usvojiti dijete ali zato treba stvarno biti psihički i fizički jak - odnosno trebalo bi misliti samo da ljubav može pobijediti sve !
Ovo je vrlo važna tema za naše društvo, a nigdje komentara... Prijatelj iz jedne zemlje, članice EU, osim svoje troje djece, ima i jedno posvojeno dijete, te udomljuje još 1-2 djece. Do sada je udomio 20-ak djece. Taj prijatelj jeje situiran, i može si priuštiti taj "luksuz" udomljavanja, no mene su zanimali njegovi razlozi za to dobročinstvo. Naravno, prvi razlog je bio taj što je lijepo pomagati, no kao drugi razlog naveo mi je činjenicu da njega dobročinstvo ništa ne košta, a kuća mu je uvijek puno dječjeg smijeha. Naime, njihove vlasti plaćaju udomiteljima troškove odgoja kako bi ta udomljena djeca (p)ostala normalna djeca koja odrastaju u normalnim uvjetima, te kako nakon punoljetnosti ne bi bila teret društvu, već kako bi i sama kreirala društvo.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
...i ja bih udomila...ništa ljepše od dječjeg smijeha i zahvalnog pogleda djeteta... ...mislim da ima mogućnost i da domsko dijete odvedete sebi na vikend... ...kad imate vlastito dijete onda shvatite da je vaša ljubav ista i prema usvojenom djetetu...