Građane diljem Lijepe Naše jutro poslije spektakularnog dočeka svjetskih nogometnih viceprvaka pitali smo kako komentiraju to neviđeno slavlje i najveće okupljanje Hrvata od dolaska pape Ivana Pavla II. 1994. godine.
Jasenko Houra (58), glazbenik, Zagreb:
Ovi nogometni uspjesi pokazali su koliko možemo biti složni i jedinstveni i to je divno. Stalno govorimo o ponosu i jedinstvu, ali moramo tako nastaviti živjeti i nakon što se prašina slegne i vratimo u realnost u koju se moramo kad-tad vratiti. Moramo tu sliku zajedništva prenijeti i u cijelo društvo. Što se tiče dočeka, ne znam suvislo ni objasniti koliko je bilo spektakularno. Nije stvar količine ljudi, nego atmosfere i strpljivosti. Nevjerojatno!
Damir Hercigonja (55), nezaposlen, Zagreb:
Ma da smo i treći, opet smo prvi. Mi smo mala zemlja na Balkanu i uspjeli smo u svakom slučaju. U našoj su zemlji velika sportska imena poput Modrića i Kostelića, a oni su nam na kraju veća diplomacija nego sami diplomati. To nam puno znači. Atmosfera na dočeku bila je za plus 5, organizacija isto tako. To što su dugo vozili prema glavnom trgu bila je lijepa gesta, fino su sve pozdravili i mislim da je to divno od njih.
Andrija Kuljiš (69), umirovljenik, Zagreb:
Teško je riječima opisati što se dogodilo. To je bilo nešto neopisivo. Svaka im čast na uspjehu, napravili su što su mogli. Za sve nas to je uspjeh veliki, i taj bi se uspjeh trebao odraziti i na ostale dijelove našeg života. Država je u euforiji, trebali bi to prenijeti i na rješavanje problema, poput poljoprivrede i industrije i tako dalje. Ljudi zbog tog odlaze, a neće ni nogometa biti ako nemamo ljudi da ga igraju.
Petra Kožul (18), nezaposlena, Zagreb:
Ovih mjesec dana prvenstva zaboravili smo na sve brige i frustracije svakodnevnog života i mislim da nam je to trebalo. Zaslužili smo prvo mjesto, ali sam sretna i s ovim uspjehom. Hvala, vatreni!
Boris Bare (36), ulični umjetnik, Zagreb:
Mislim da je samo okupljanje bilo divno i spontano, i to je velika stvar za naše. Bio sam sretan što je naša ekipa dobila drugo mjesto premda sam, iskreno, očekivao da ćemo ipak biti prvi. To je za mene bio dovoljan uspjeh. Ja sam doček gledao na televiziji i mislim da je sve skupa bilo jako simpatično, i bilo je to jako lijepo vidjeti. Jako mi se sviđa to što su ljudi spontano izašli da se provesele i pozdrave vatrene.
Mladen Novotny (45), strojarski inžinjer, Slavonski Brod:
Nakon dugo vremena napokon se osjeća zajedništvo u Hrvata. Nema podjela. Upravo je ovaj veliki uspjeh nogometaša ono što je trebalo hrvatskom narodu. Vraćena nam je vjera u bolju Hrvatsku, u život. Bio sam na dočeku u Zagrebu i priznajem da dugo nisam osjetio toliko ljubavi i emocija među navijačima, toliko pozitivnog naboja. To je nešto što smo čekali desetljećima. To je Hrvatska koju volim i priželjkujem.
Milan Vitas (43), obrtnik, Trnjani:
Budući da ja proizvodim rakiju odnosno vatrenu vodu, kako bi rekli naši prijatelji Indijanci, uspjeh vatrenih u Rusiji bio je uspjeh i za moju vatrenu vodu. Iako su na kraju osvojili drugo mjesto, oni su za mene prvaci. Ovih 500 tisuća ljudi na dočeku samo je dokaz jedinstva i sloge koji vladaju kako u timu, tako i u samoj državi kada se dogodi nešto tako veličanstveno. Stoga s vatrenom vodom podržavam uspjeh vatrenih.
Dubravko Šotola (30), strojarski inženjer, Slavonski Brod:
Osjetio sam veliki ponos i domoljublje kao, vjerujem, i svi Hrvati. Vatreni su ovaj veliki uspjeh apsolutno zaslužili, a i mi zajedno s njima. Koliko god smo nekada u državi podijeljeni, kada se dogode ovakve stvari, osjeti se povezanost i složnost i svi ponovno budemo ujedinjeni. Mislim da nema Hrvata kojem ne godi ovakvo isticanje i promidžba naše domovine u svijetu.
Alenka Novak (62), viša medicinska sestra, Čakovec:
Ovaj veličanstveni uspjeh za Hrvatsku je kao odličje za ljubav, povezanost, požrtvovnost i jedinstvenost. Svi za jednog, jedan za sve. To ne pamtim još od Domovinskog rata. Htjela bih da ovo zajedništvo potraje zauvijek. Cijeli svijet sad zna gdje je Hrvatska. Na žalost, nakon euforije vraćamo se u životnu stvarnost. Političari su na godišnjem odmoru, zasluženom, nakon napornog rada ili nerada, a onda ponovno dolaze svađe, podmetanje, jedan drugome ne da za pravo, a za narod ne naprave ništa. A samo nam malo treba za zajedništvo i Lijepu Našu.
Alojzije Šestan (70), poduzetnik, Prelog:
Oduševljen sam ne samo uspjehom naše fenomenalne nogometne reprezentacije, nego i proslavom i dočekom vatrenih u Zagrebu. Dečki su definitivno pokazali da jedinstvo donosi velik uspjeh i perspektivu. Nadam se da će političari razmisliti o tome da nam treba maksimalno jedinstvo. Ne treba nam 75 ili 105 političkih stranaka, nego jedinstvo. Premala smo država za razjedinjavanje, potrebna nam je kohezija. Zvali su me poslovni partneri iz UAR-a, Meksika, Kolumbije, Čilea... Svi hvale Hrvate, čestitaju i kažu "Bravo, Hrvatska, samo naprijed".
Mirjana Bohanec (78), operna pjevačica i glumica, Zagreb:
To se jednostavno ne da opisati riječima. Sretna sam zbog naših igrača i mislim da je ovaj doček vratio našim dečkima sav onaj znoj, krv i suze koje su prolili za nas na nogometnom terenu. Bilo je jednostavno nevjerojatno. Mi smo zaista pobjednici ovog prvenstva, i to ponašanjem, karakterom, borbenošću i svi ćemo se ovoga sjećati do kraja naših života. Utakmicu sam gledala kod kuće, ali bilo mi je toliko stresno da sam morala prekinuti i malo izaći da dođem k sebi. Doček sam gledala doma sa psom i uživala sam u svakom trenutku.
Igor Baksa (37), glumac, Čakovec:
Konačno se u javnosti promiču prave ljudske vrijednosti - skromnost, požrtvovnost, kultura u ophođenju s drugim ljudima, suosjećanje, zahvalnost, poštovanje... Dakle, sve ono kaj su naši dečki pokazali na terenu i oko njega, a što mnogim njihovim najvatrenijim navijačima nedostaje u svakodnevnom životu. Te se vrline dugoročno urezuju u podsvijest cijelog našeg naroda. To je stvar koja nadilazi politiku i stranke i transformira svakoga, pa čak i političare, u malo bolju verziju samog sebe. Ovo je sjajan uspjeh.
Mia Dimšić (25), glazbenica, Osijek:
Puno mi zaista znači rezultat naše reprezentacije, a bila sam i na dočeku vatrenih u Zagrebu, bilo je prekrasno! Inače ne pratim nogomet, ali gledala sam sve utakmice naše ekipe na Svjetskom prvenstvu.
Vanja Ovčar (26), magistar politologije, Čakovec:
Nevjerojatan podvig naših koji su dokazali da se unatoč svemu - može. Najveća im je pobjeda to što su barem nakratko ujedinili zemlju i predstavili je u najboljem svjetlu na najvećoj svjetskoj pozornici.
Dubravko Mataković (59), crtač stripa, Vinkovci:
Fantastično je! Iznenađen sam tolikim dočekom, atmosfera je bila fenomenalna! Ne znam koliko će se taj rezultat i naboj reflektirati na budućnost, život će ići svojim tijekom, ali koliko god trajalo, sjajno je!
Matea Ljubanović Radić (38), nezaposlena, Zadar:
Ponosna sam na uspjeh naše reprezentacije, a oduševljena time da srce naroda kuca zajedno. Voljela bi kad bi se ta situacija pretočila na sve aspekte države i kad bi ta energija naroda donijela prosperitet.
Karmen Špiranec (44), radijska voditeljica, Varaždin:
Za našu zemlju nema veće, ljepše, iskrenije i pozitivnije promocije, i taj trenutak trebamo iskoristiti sada, a ne za 20 godina ili nikada. Ovi sportski heroji upozorili su da je krajnji trenutak da se svi trgnemo.
Damir Novak (58), karikaturist, Čakovec:
Bio sam u Češkoj i imao sam osjećaj da mi svi Česi žele dati do znanja da navijaju za nas. Mi smo narod koji pamti samo dobro, a loše, čak i ekstremne poteze politike, a koji život znače, zaboravimo.
Dejan Radanac (33), med. tehničar, Slavonski Brod:
Kao amaterski sportaš radujem se ovom velikom uspjehu vatrenih, kao uostalom i cijela zemlja. Hrvatska je prepoznata u svijetu, sada svi znaju za nas. U kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo sudjelovalo je više od 200 država, a jedna mala zemlja od jedva četiri milijuna stanovnika probila se među jedan posto najboljih u svijetu što se tiče nogometa. Treba li tome uopće što dodati?
Mirko Čorak (50), pčelar, Velika Kopanica:
Ne znam kako da iskažem to veliko zadovoljstvo i radost zbog tog događaja. Riječ je o velikom uspjehu koji je ujedinio Hrvatsku. Znao sam da će vatreni biti dostojno dočekani, ali nisam mogao ni sanjati da će se okupiti baš toliko ljudi. Pa tamo je bilo pola milijuna Hrvata. Sam odaziv najbolje govori o tome koliko nam svima znači ta medalja. Mislim da je ljudima trebao takav poticaj i iskrica da se još jednom ujedinimo i zbližimo.
Thompsonove pjesme su miroljibive, nikoga ne vrijeđaju, iskazuju domoljublje i veličaju obiteljske vrijednosti. sigurno su puno bolje i prihvatljivije od stihova koje nam malo malo pa serviraju Novosti ili Frljić koji izruguju i himnu i zastavu i svakog tko voli Hrvatsku . To je pravi fašizam uperen proitiv Hrvata i Hrvatske i to se nažalost naziva umjetničkom slobodom izraažavanja. Ali ta "sloboda" vrijedi samo za njih, a ne i za drugu stranu. Počnimo se napokon ponašati kao pobjednici u oslobodilačkom ratu i kao Hrvati u svojoj zemlji, krv lju natopljenoj.