Cijeli niz utjecajnih političara na pogrebu kosovskog predsjednikaa Ibrahima Rugove pokazao je da bi na prostorima jugoistočne Europe u dogledno vrijeme moglo biti novog miješanja karata. Srpski predsjednik Boris Tadić – koji smatra da je Kosovo još, barem formalno, u sklopu njegove države – nije uspio doći na sprovod premda je navodno pokrenuo brda i doline da dobije pozivnicu.
Istodobno, na Rugovin su pogreb došli ministri i predsjednici vlada, među njima i ministri vanjskih poslova Švicarske, Austrije i Njemačke, što pokazuje da svijet Kosovo već doživljava kao neovisnu državu. Istodobno, Srbija se na drugoj strani našla sama, pri čemu bi prekid pregovora o stabilizaciji i pridruživanju s Europskom unijom zbog nesuradnje s Haaškim tribunalom mogao za Beograd imati najteže, najdalekosežnije posljedice.
U veljači u Beču počinju pregovori o Kosovu, pri čemu je već sada jasno da će ta većinski albanska pokrajina postati neovisna država. Makedonija, na čijem teritoriju živi 30 posto Albanaca, dobila je doduše status kandidata EU. Ali nije dobila početak pristupnih pregovora, što dodatno slabi njen ionako nestabilan položaj. Crna Gora se sprema za referendum o neovisnosti.
Međutim, stvari se ne odvijaju glatko. Europa pokušava utjecati na to da se referendum o neovisnosti odgodi. To očito iskorištavaju ruski biznismeni, osobe bliske mafiji i perači novca, koji kupuju turističke objekte i pokušavaju u Crnoj Gori zauzeti trajan položaj. To zabrinjava EU. Neovisnošću Kosova albanski faktor na Balkanu dodatno će osnažiti. EU i s Bosnom i Hercegovinom vodi pregovore o stabilizaciji i pridruživanju. Ali što će biti s Republikom Srpskom?
EU želi smanjiti svoju pomoć i prisutnost u Bosni i Hercegovini kako bi zemlja postala sposobna za samostalan život. S druge strane, Hrvatska je najnaprednija i jedina iz tog okruženja vodi pristupne pregovore s EU. Erhard Busek, europski koordinator Pakta o stabilnosti za Balkan, nedavno je u jednom intervjuu podsjetio da Britanija i neke skandinavske zemlje, zbog svojeg prijateljstva s Beogradom, nipošto nisu htjele Hrvatsku u EU.
“Očito nije riječ bila o generalu Gotovini. Mogli su iskreno reći da ne žele Hrvate u Europskoj uniji”, rekao je Busek. O tome još nitko nije tako otvoreno govorio. Ali što će biti sa Srbijom? To ne znaju ni oni koji se bave izjednačavanjem krivnje za rat na ovim prostorima. To očito još nitko ne zna. Samo se zna da će Hrvatska uskoro u Haagu biti optužena za “zločinački pothvat”. Početkom pristupnih pregovora s Unijom stare opasnosti za Hrvatsku nipošto nisu nestale.
