Zaposleni na određeno i stariji pred mirovinom prvi su u Hrvatskoj dobili otkaz kad je 2009. godine velika financijska kriza eksplodirala i u Hrvatskoj. Našavši se pred dilemom smanjiti plaće svima ili neke otpustiti, privatni su poslodavci uglavnom otpuštali, pokazalo je istraživanje koje je Hrvatska narodna banka provela 2014. godine.
Štednja na ljudima
Slična je bila i prva reakcija većine poslodavaca u Europskoj uniji kad su se našli u situaciji da režu troškove. Osim u Estoniji, gotovo u svim drugim državama EU poslodavci su čuvali ugovorenu plaću, no štedjeli su na svim drugim izdacima za radnike. Europska središnja banka od 2009. godine prati kako se formiraju plaće i drugi troškovi rada u Europi, a HNB se istraživanjem provedenim u drugoj polovici 2014. prvi put priključio njihovoj istraživačkoj mreži za dinamiku plaća (Wage Dynamics Network). Rezultate tog istraživanja objavile su Marina Kunovac i Andreja Pufnik (HNB), a ono pokazuje da je smanjenje troškova radne snage bilo najraširenije u djelatnostima prerađivačke industrije i poslovnih usluga. U razdoblju od 2010. do 2013. godine 41 posto poduzeća susrelo se s uočljivom potrebom smanjivanja broja zaposlenih, a najčešća strategija koju su koristili bilo je neobnavljanje privremenih ugovora o radu, pojedinačna otpuštanja te zamrzavanje ili smanjivanje novih zapošljavanja. Skraćivanje radnog vremena te privremena i kolektivna otpuštanja nisu korišteni u hrvatskim poduzećima. Za 47 posto zaposlenih u privatnom sektoru plaće su regulirane kolektivnim ugovorima na nacionalnoj, sektorskoj ili razini poduzeća. U prvim godinama krize samo 7 posto poduzeća rezalo je plaće, no s vremenom se taj udio povećavao te je 2013. godine dosegnuo 16 posto, dok ih je znatan i relativno stabilan udio poduzeća (približno 13 posto) zamrznuo. Utvrđeno je također da je prije 2010. godine znatan udio poduzeća – čak 42 posto – indeksirao plaće u odnosu na inflaciju.
Rast bruto plaća
Njihov udio se do 2013. smanjio na trećinu, no i nadalje je ostao visok. Tijekom recesije nije se promijenila učestalost promjene plaća, pa je utvrđeno da se kod 35 posto tvrtki plaće mijenjaju jednom godišnje, no u 42 posto poduzeća plaće se mijenjaju jednom u dvije i više godina.
Inače, u promatranom je razdoblju Hrvatska izgubila 10% zaposlenih, od čega u privatnom sektoru 14%, a najviše u građevini (trećinu), industriji (18 posto) i trgovini 15%, a stopa nezaposlenosti se udvostručila. Unatoč snažnom padu broja zaposlenih, tijekom krize su rasle nominalne bruto plaće, osim u 2010., no kad se uračuna utjecaj tada visoke inflacije, autorice navode da su realne bruto plaće 2013. bile 6% niže nego u pretkriznom razdoblju.
>> Mrsić: Do 2030. ćemo imati otvoreno oko 300.000 radnih mjesta u turizmu i uslužnom sektoru
