Vjerojatno najcjenjeniji svjetski filmaš rijetko je o svojoj karijeri govorio javno. Ili barem na ovakav način. O Stevenu Spielbergu, naime, u produkciji HBO-a snimljen je dokumentarac. Potpisuje ga Susan Lacy koja je za svoj dokumentarni serijal American Masters dobila čak 14 Oscara. Dobar je to bio odabir za prenošenje priče o Spielbergu na televizijski ekran.
Iako, Lacy ne uspijeva u svojem dokumentarcu o velikom redatelju sakriti respekt pa u njezinu filmu ima i kompromisa. Svejedno, u dva sata i 26 minuta, koliko traje, ispričana je nevjerojatna priča o osobnom odnosu čovjeka i filmske umjetnosti koji istodobno nije zaboravio da filmsko djelo zapravo malo vrije-di ako ne dosegne emocije najšire publike. Sa Spielbergom je doista bilo teško promašiti. Na početku, podsjetit će nas Steven Spielberg, presudan je utjecaj na njegovu karijeru imao jedan od najpoznatijih filmova u povijesti.
– Počeo sam raditi filmove. No, dobro se sjećam vremena kada sam gotovo odustao. Imao sam koliko, 16? U grad je stigao film “Lawrence od Arabije”. Išao sam ga pogledati, bio je to film snimljen u najmoder-nijoj tehnici. Izašao sam iz kina i zaključio da nema šanse da to do-stignem. Letvica je bila podignuta previše visoko – rekao je Spielberg o filmu koji će prvi obilježiti njego-vu filmašku karijeru. Ali, shvatio je da se film može snimiti i oko osobe, ne nužno oko priče. Bez obzira na sav produkcijski luksuz, prava je priča legendarnog filma bila – tko je taj Lawrence od Arabije? I Spielberg se vratio u kino sljedeći tjedan,pa tjedan iza, pa još jedan. Shvatio je da takve filmove želi raditi, da mu cilj u životu mora biti dostići remek-djelo Davida Leana. Pronaći će se u različitim napisima da je Spielberg ušao u Universal Studios s ekskurzijom, od nje se odvojio i ostao. Muvao se po setovima skupljajući znanja koliko je mogao da bi dogurao do svoje prve produkcije.
Navodno je, ni sam ovo nije potvrdio, u Universalovoj zgradi zauzeo jedan prazan ured i iz njega gledao što se događa obilazeći setove. Postoji priča da je jednom ušao na set Hitchcocku koji ga je – izbacio. Da nije riječ o Spielbergu, bila bi to još jedna stereotipna hollywoodska priča. Sam će reći odmah da najveću inspiraciju vuče iz vlastite panike.
“Ralje”, prvi njegov veliki uspjeh, bile su, zapravo, osuđene na neu- spjeh. Scenarija nije bilo, pisali su ga svaki dan, mislio je da će biti lako snimiti scene na otvorenom moru pa se odrekao bazena i smanjenih maketa. No, snimanje 20 kilometara od obale vuklo je svoje probleme, primjerice, boja mora i neba gotovo nijedan dan nisu iste, a onda ti se pokvari i“glavni lik” – maketa mor-skog psa potonula je već na prvom testiranju. Naučio je već tada da nema šanse da ti se na snimanju ne dogodi to da potpuno izgubiš kon- ce. Ali ne smiješ nikome to dati do znanja. Morskog su psa zamijenile žute bačve, užad, napeta glazba, urušavajući dok, u filmu smo se plašili i onoga što zapravo nismo vi- djeli. Iskorištavao je i iskustva koja je ponio iz djetinjstva, od vlastitih strahova pa do talenta da iz zaba- ve plaši druge u pravom trenutku. Ionako nije imao lako djetinjstvo, bio je povučen, meta vršnjačkog nasilja. Ali već s 13 spoznao je da će kamera biti njegova olovka – Steven Spielberg koji snima jedna je osoba, a sasvim druga, zatvorenija i depresivnija, kada ne radi. Postao je poznat i po – probijanju budžeta i rokova. Umjesto planiranih 55 dana, “Ralje” je završio za 159 dana. No, megauspjeh filma otvorio mu je sva vrata. Znao je to iskoristiti.
Dok se motao po Universalu naučio je što zanima direktore velikih studija. I tako je njegov “Amblin’”, kratki film o hipijima, vidio Sid
Sheinberg, čovjek koji će imati presudan utjecaj na Spielbergovu karijeru. Spielberg je dobio sedmogodišnji
ugovor uz riječi: “Nadam se da ćete imati puno uspjeha u karijeri. Sigurno ću vas, kao i mnogi, pratiti u uspjehu, ali bit ću s vama i
u porazu”. Jedan drugi veliki filmaš nije bio podjednako impresioniran “Amblinom’”. George Lucas ipak je odlučio dati mladom redatelju još jednu šansu odvojivši na nekoj zabavi pola sata za “Dvoboj”, film koji je i svojevrsni Spielbergov obračun s djetinjstvom. Odgledao je cijeli film i ostao osupnut. Lucas je bio njegova karta u petorku redatelja koji će ‘60-ih i ‘70-ih okrenuti Hollywood naglavačke – Brian de Palma, Francis Ford Coppola, Martin Scorsese, George Lucas i Steven Spielberg. Međusobno su diskutirali o svakom eventualnom budućem filmu. Oko jednog se većina, odnosno Scorsese, De Palma i Coppola, složila da će biti propast. Lucas im je pokazao “Ratove zvijezda” bez efekata. Jedino je Spielberg smatrao da je ta priča sjajna.
Coppoli je pogotovo smetalo što nema nikakva konteksta, pozadinske priče, nije razumio ništa. Pa se famoznog prologa u vidu krola koji nestaje u svemiru sjetio De Palma. Ostalo je povijest. Jer, otkrio je s Lucasom što u film donose specijalni efekti, što će pokazati na “Bliskim susretima treće vrste”. No, ovdje je pokazao i još nešto. Da je u film praktično svake tematike u stanju
unijeti i obične životne situacije. Raspad obitelji, kao i ponovno zbližavanje, motiv je koji će se provlačiti i kroz taj megauspješni film (koji je spasio studio Columbia) pa čak i kroz filmove o Indiani Jonesu.
Rastavu braka svojih roditelja kao mladić doživio je vrlo intenzivno, to ga iskustvo dugo neće napustiti. Traume iz djetinjstva vide se i
u E.T.-ju, na iznimno inteligentan način uspijeva pokazati emocije dječaka koji je izgubio oca. A film je, naizgled, o simpatičnom izvanzemaljcu
– Zbog filmova sam izbjegao terapi- ju, filmovi su moja terapija! – kaže u dokumentarcu u kojem jeotkriva i da dugo ocu nije oprostio razvod. Još jedan njegov talent njegove fil- move otpočetka čini posebnima.
Nikada se ne odvajam od objek- tiva. Kada uđem u prostor, vidim kako želim da to bude snimljeno. Gledam kroz objektiv sve dok ne dobijem ono što želim. Drugi je čimbenik geografija – u svakom trenutku gledatelj mora znati gdje što u sceni spada, ne smije se ni u jednom trenutku pogubiti – ot- kriva. Zato su Spielbergovi filmo- vi toliko laki za gledanje. Treći je faktor uspjeha momčad koja je uz redatelja već desetljećima. Obaviti jako puno i napraviti to nevjero- jatno brzo odlika je obitelji čija se imena nalaze na odjavnim špicama njegovih filmova. U tim počecima imao je još jednu osobinu. Nakon debakla s “Ludom invazijom na Kaliforniju 1941.” iz depresije ga je izvukao Lucas nudeći mu prvog Indianu Jonesa. No, studiji su imali jedan uvjet – Spielberg je bio upitan jer je na sva tri prethodna filma pro- bio budžet. No naučio je lekciju i snimio još dva filma o Indiani.
Od glumaca traži nemoguće Na pričama o arheologu-avanturi- stu pokazao je lakoću kojom zaba- vu donosi do najširih masa. Ipak, nisu svi bili složni da je riječ o zai- sta velikom redatelju. Često mu se spočitavalo da se njegovi filmovi mogu mjeriti tek zaradom, ničim umjetničkim. Kritika je rezultirala “Bojom purpura”, kasnije i “Carstvom Sunca”. Baš i ne uspijeva, u “Boji purpura” postiže sjajan vi- zual, no priča ostaje bez hrabrosti, atmosfera knjige nije prenesena na ekran. Priču o preranom odrasta- nju u “Carstvu Sunca” malo je ljudi razumjelo, izgledalo je kao da je riječ o ograničenom redatelju prije svega filmova namijenjenih zabavi. Ispravit će sve sa “Schindlerovom listom”. Za Spielberga bilo je to i nešto više. Prihvaćanje vlastitog židovstva.
Bio sam odmalena svjestan svojeg židovstva, odgajan sam kao ortodoksni židov. Samo, cijelog smo života živjeli u susjedstvima u kojima smo bili jedini židovi, otac je bio traženi računalni stručnjak pa smo se često selili. Koliko god se trudio uklopiti, to nije bilo moguće – rekao je. Snimanje filma na autentičnim lokacijama izvuklo je iz Spielberga posebnu motivaciju, kao nikada do sada posvećivao je pozornost detaljima, od glumaca tražio gotovo nemoguće. Odre- kao se prihoda i osnovao zakladu SHOAH i pomirio se s nečim što je u životu uglavnom izbjegavao, vlastitim židovstvom. Za Schindlerovu je listu dobio i jedinog Oscara, onog za najboljeg redatelja. Možda je Lacy ovdje propustila priliku pitati ga što misli o tome, s obzirom na to da je šest njegovih filmova na popisu najdohodovnijih u povijesti. I samo jedan Oscar. S “Jurskim parkom” napravit će još jednu prekretnicu na filmu. U potrazi za nekim tko će napraviti di- nosaure u stvarnoj veličini, ali koji će moći i trčati, ostao je, jasno, bez rezultata. Dok mu nije predložena računalna grafika. Osim rješenja, Spielberg je vidio i ono što obično vidi – budućnost. Još je jedno pomirenje nastupilo je kroz “Spašavanje vojnika Ryana”. Posvetio ga je ocu Arnoldu, ratnom veteranu, kojem je konačno oprostio za ras- pad obitelji. Ovdje će naglasiti i još filmskog talenta. Prvih 15 minuta filma vjerojatno su najbolja ratna scena ikada snimljena. Trebalo im je 27 dana da snime tih uvodnih 15 minuta. U “Specijalnom izvještaju” snimljenom prije 15 godina predvi- djet će društvo velikog brata nakon 9/11, situaciju u kojoj se ljude uhiću- je i prije nego što su počinili zločin. U “Ratu svjetova” zapravo se bavi tragedijom u kojoj je društvo, una- toč svim pripremama, nemoćno da se odupre invaziji. U “Münchenu” ide još i dublje pa se obračunava s ciklusom nasilja. Nije bilo sasvim očekivano da se američki redatelj židovskog podrijetla upusti u pitanja Bliskog istoka. No opravdao je rizik prikazujući likove kao obične ljude. Tim se filmom do kraja po-tvrdio kao hollywoodski ekvivalent javnog intelektualca, mišljenje je sugovornika u filmu.
