Relativno kratke konklave pokazale su prilično jedinstvo kardinalskog zbora oko profila a i imena novog pape. I još jednom potvrdilo se da su razvikani favoriti napustili Sikstinsku kapelu kao obični kardinali, a da je papinska čast i vlast pripala skromnom pastiru iz drugog plana. Izborom argentinskog kardinala Bergoglija, prvog neeuropljanina nakon 1300 godina, Katolička crkva pokazala je kako ide prema neminovnim promjenama.
Ovaj papa dolazi s kontinenta gdje živi čak 42 posto ukupnog broja katolika na svijetu i gdje je, za razliku od Europe (koja se sve više udaljava od svojih kršćanskih korijena), vjera iznimno živa i gdje prožima sve pore društva, pa i politiku. Ondje živi skromna Crkva, koja je uistinu u službi običnog čovjeka, posebice siromašnih i obespravljenih. Nema dvojbe kako je to južnoameričko iskustvo, a prije svega borba za socijalnu pravednost i solidarnost u društvu, poželjan smjer univerzalnoj Crkvi u ovim teškim vremenima društvene i gospodarske krize.
Samim izborom imena Franjo, ovaj isusovački profesor nagovijestio je kako će slijediti put svetog Franje Asiškog, koji se odrekao bogatstva i plemićke titule te služeći siromašnima preporodio Crkvu u srednjem vijeku, koja se u utrci za moći i bogatstvom bila udaljila od Krista i njegova učenja.
Iz njegova prvog pojavljivanja na Trgu svetog Petra u Rimu možemo vidjeti kako je riječ o poniznom čovjeku, iskrene i duboke duhovnosti, ali i vrsnom komunikatoru, koji će očito šarmirati milijune. Zato već sada možemo pretpostaviti kako će ovaj papa sigurno ostaviti traga - ne samo reformom Rimske kurije i promjenom uloge Crkve u modernom društvu već i u odnosima s drugim vjerskim zajednicama i religijama te međunarodnim političkim odnosima.
Jednostavnost, radničko podrijetlo, uzoran duhovni staž obilježen iskrenom vjerom i modernim nazorima, vrhunska naobrazba i političko iskustvo Južne Amerike čine profil novog pape, koji će očito imati što poručiti i ponuditi suvremenom svijetu.
Sve one koji u prvi plan izvlače njegovu dob od 76 godina treba podsjetiti da je Ivan XXIII. 1958. godine izabran u nešto starijoj dobi (i to kao prijelazni papa), ali je u svome kratkom pontifikatu uspio preporoditi Vatikan i modernizirati cijelu Crkvu pokrenuvši Drugi vatikanski koncil.
Sigurno se mnogi pitaju kako će se novoizabrani papa odnositi prema Hrvatima, budući da dolazi iz daleke nam zemlje. Mislim da nema razloga za brigu barem iz dva razloga: Hrvati su pri Svetoj Stolici imali na neki način privilegiran status otkako su postali prvi pokršteni Slaveni do danas, a Crkva rijetko mijenja dobre tradicije.
S druge strane, u Argentini živi utjecajna i ugledna hrvatska zajednica, s kojom je blisko surađivao. Jedan od hrvatskih potomaka je i stariji kolega novoizabranog pape, argentinski nadbiskup i kardinal Estanislao Esteban Karlić, koji nije sudjelovao u izboru novog pape jer je navršio 87 godina.
Budući da kardinal Karlić redovito ističe svoje hrvatsko podrijetlo, a 2008. godine posjetio je i Kvarner, odakle vuče korijene, nema dvojbe kako je imao prilike novoga papu temeljito upoznati sa svojom starom domovinom.
Konačno neče primati bogate i političare te poznate sportaše nego od sada presavnike prosijaka iz svih zemalja da im udijeli ... Za okladu da laže !