Što će se dogoditi ako Vladimir Putin u Ukrajini ipak upotrijebi taktičko nuklearno naoružanje, znači li to da bi na relaciji Rusija-Zapad odmah poletjele strateške nuklearne rakete? Pitanja su to koji su se nadvila na svijet, a brojni analitičari pokušavaju dati odgovor na njih, a neki od njih su zastrašujući.
Denis Krnić, bivši novinar "Slobodne" i vojni komentator temeljito je upućen u ruski nuklearni arsenal i doktrinu pa podsijeća na ova četiri uvjeta. Naime, samo u tom slučaju Rusija kreće s aktivacijom nuklearnog naoružanja:
1. Ako netko napadne nuklearnim naoružanjem Rusiju ili njezine saveznike;
2. Ako Rusija registrira lansiranje tuđih nuklearnih raketa prema njoj i njezinim saveznicima;
3. Ako netko konvencionalnim naoružanjem napade ruske vojne i civilne ustanove koje upravljaju nuklearnim naoružanjem;
4. Ako netko konvencionalnim napadom nanese takva razaranja da ugrozi opstanak ruske države i naroda.
Krnić je uvjeren da u prvoj fazi rata nuklearne vrste Rusi ne bi krenuli jednim udarom 'brisati' površinske ciljeve, velike gradove i šire teritorije. 'Nema potrebe za nuklearnim holokaustima. To je stari pristup iz vremena Hladnog rata, s novim tehnologijama taj koncept je prevaziđen', objašnjava. Vjeruje kako bi, umjesto europskih metropola, Rusi u prvoj fazi rata sa Zapadom vjerojatno prvo gađali baze američkog proturaketnog štita u Poljskoj i Rumunjskoj, sela Redzikowo i Deveselo.
Objašnjava kako te udare 'ne bismo ni vidjeli, jer bi oni bili izvedeni penetracijskim nuklearnim bombama' koje prodiru duboko u zemlju i razaraju tamo ukopanu vojnu infrastrukturu. ZAtim bi možda gađali NATO-ve zapovjedne centre, nuklearnim bombama malog punjenja.
'Ovako, vrlo precizno, taktičkim nuklearnim naoružanjem po točkastim ciljevima možeš nanijeti ozbiljne vojne udare', tvrdi Krnić.
No slijedi pitanje kako bi Zapad odgovorio na to. 'Trebalo bi dosegnuti zapovjedna mjesta ruskih nuklearnih snaga u Podmoskovlju i lansirna mjesta duboko u ruskom teritoriju, što nije jednostavno. Ovo prvo može se, recimo, izvesti hipersoničnim raketama Dark Eagle koje su Amerikanci lani dopremili u Njemačku', objašnjava.
No ono što zabrinjava je da se ovakve 'ratne igre' lako se mogu oteti kontroli i brzo eskalirati posebno ako se uzme u obzir da SDA zapravo i nema nuklearne taktičke rakete. 'Ima Francuska, ali njihova doktrina upotrebe nuklearnog oružja predviđa aktivaciju samo u slučaju da netko napadne izravno Francusku. Ni Velika Britanija također nema taktičko nuklearno naoružanje. Imaju strateško, koje se nalazi na njihovim podmornicama Vanguard', dodaje Krnić.
Kako bi uopće Zapad uzvratio na eventualni ruski napad taktičkim nuklearnim raketama? U postojećem odnosu snaga, nitko zdrave pameti ne može posve isključiti mogućnost pravog nuklearnog rata strateškim interkontinentalnim raketama. Problem je jer ne možemo računati na Putinov zdrav razum, iako iz Kremlja posljednjih dana stižu nešto pomirljiviji tonovi vezani uz mogućnost korištenja nuklearnog oružja.
Prema njihovoj nuklearnoj doktrini Rusija upotrebu nuklearnog oružja smatra posljednjom mjerom, no u već ranije spomenutom dokumentu s točkama kada nastupa njegovo korištenje, dodane su još neke u proširenoj verziji iz 2020. godine.
Iako se doslovce navodi da Rusija 'ulaže sve potrebne napore da smanji nuklearnu prijetnju i spriječi pogoršanje odnosa među državama', dokument sadrži i popis 'prijetnji' koje bi trebalo neutralizirati i u skladu s kojima se bira oblik nuklearnog odvraćanja:
1. Raspoređivanje borbenih snaga, kao i vozila za transport nuklearnog oružja, na područjima koja graniče s Rusijom i njenim saveznicima i u pomorskim područjima;
2. Raspoređivanje prouraketnih odbrambenih sustava, balističkih raketa, projektila srednjeg i kratkog dometa, visokopreciznog nenuklearnog hipersoničnog oružja, jurišnih dronova i oružja s usmjerenom energijom;
3. Raspoređivanje sustava proturaketne odbrane u svemiru. Postojanje nuklearnog ili drugih vrsta oružja za masovno uništenje koje se može koristiti protiv Ruske Federacije i njenih saveznika, kao i mehanizama isporuke tog oružja;
4. Nekontrolirano širenje nuklearnog oružja i sredstava njegove isporuke, tehnologije i opreme neophodne za njegovu proizvodnju. Raspoređivanje nuklearnog oružja i sredstava njegove isporuke na teritorijama nenuklearnih država.
I tako opet tvrdi Krnić za Slobodnu Dalmaciju na udar dolaze dva sela u Rumunjskoj i Poljskoj. Oba su Putinu već dugo 'trn u oku', nema dvojbe da ih ruski predsjednik smatra prijetnjom i mogućom izlikom za nuklearni udar. Ljut je zbog projektila tako blizu ruskoj granici još od otvaranja NATO baza u Poljskoj i Rumunjskoj. 'Postavljamo li mi projektile u blizini granice SAD-a? Sjedinjene Države su te koje sa svojim projektilima već stoje pred našim vratima', rekao je Putin prošle godine u prosincu na godišnjoj konferenciji za novinare.
Rusija već dugo smatra proturaketni NATO štit opasnim američkim pokušajem da umanji značaj glavnog jamca njezina statusa velike sile - golemog nuklearnog arsenala. Mogućnost da bi SAD mogle oboriti ruske balističke projektile potkopava hladnoratovsku doktrinu uzajamno osiguranog uništenja, prema kojoj niti jedna od dviju najvećih nuklearnih sila nikada ne bi riskirala nuklearni rat jer bi to značilo da će obje biti uništene. Taj sporazum bio je na snazi 30 godina da bi se onda, smatra Putin, počela stvarati opasna neravnoteža.
U prosincu 2001. američki predsjednik George W. Bush razbjesnio je tada ruskog lidera povlačenjem iz Ugovora o antibalističkim projektilima iz 1972. i naredio Pentagonu da izgradi sustav za obranu od moguće prijetnje projektila iz - Irana. 'SAD je učinio što je učinio - povukao se iz sporazuma. Sada su lanseri antibalističkih projektila raspoređeni u Rumunjskoj i postavljaju se u Poljskoj', rekao je Putin., a to se već može shvatiti kao jedna od 'prijetnji' koje se spominju u ruskoj nuklernoj doktrini.
Washington je uvjeravao Moskvu da njegove dvije lokacije za raketnu obranu u istočnoj Europi uopće nemaju ofenzivne sposobnosti koje bi se lako mogle okrenuti protiv ruskih ciljeva. Presretači navodno ne mogu pogoditi ciljeve na zemlji, već samo objekte u zraku.
No, neki neovisni stručnjaci vjeruju da, premda bi trebali preinaku softvera i neke druge promjene, lanseri MK 41 instalirani u Poljskoj i Rumunjskoj mogu ispaljivati ne samo obrambene presretače, već i ofenzivne projektile. Matt Korda, analitičar u Federaciji američkih znanstvenika, rekao je da 'bez vizualnih pregleda ne postoji način da se utvrdi jesu li hardver i softver specifični za ofenzivni Tomahawk instalirani na lokacijama u Rumunjskoj i Poljskoj'.
Video: Novi napadi na Kijev, odjekuju eksplozije
Korona vam propala pa trebate senzacije?