Slučaj Bobetko, zbog kojega se prvi put nakon 1993. godine spominje mogućnost sankcija ako Vlada ne udovolji zahtjevima Haaškog suda, izvan granica zemlje, barem što se tiče ekonomske i financijske stručne javnosti, prati se prilično mlako. U redovitim izvješćima velikih investicijskih kuća, koje su putokaz za investitore, nema barem zasad gotovo nikakvih reakcija na aktualna događanja u Hrvatskoj. Jučerašnji izvještaj, primjerice "Goldman Sachsa), koji analizira stanje u svim tranzicijskim zemljama, u osvrtu na Hrvatsku ni jednom se riječju ne dotiče potencijalnog političkog rizika koji može izazvati slučaj Bobetko. Analitičare "Goldman Sacsha" zanima samo rasprava o proračunu za 2003. godinu. Strani analitičari puno su intenzivnije pratili efekte političke situacije u slučaju Ante Gotovine. Očito je da nisu posebno impresionirani ili je već ionako politički rizik ugrađen u preporukama za poslovanje u Hrvatskoj.
U slučaju da Vijeće sigurnosti UN-a uvede sankcije Hrvatskoj koje - prema nekim anketama javnog mnijenja, pod emotivnim nabojem tek otvorene optužnice za Bobetka, misli da može podnositi čak 60 posto građana - njihov bi udar, prema svemu sudeći, bio ograničena dometa iz vrlo prozaična razloga. Hrvatska je visoko integrirana zemlja, od bankarskog sustava, telekoma, Plive i drugih sektora, pa je teško da bi matični strani kapital podržao sankcije i time rušio svoje biznis.
Sankcije bi snizile vrijednost hrvatske imovine
- Hrvatskoj je sad znatno teže nametnuti sankcije nego prije sedam ili osam godina. Vlada ima bolje pregovaračke pozicije i, osim velike internacionalizacije u kojoj djeluje hrvatsko gospodarstvo, UN nije u interesu dodatno destabilizirati regiju - procjenjuje Ante Žigman, glavni analitičar Raiffeisen banke. Kad bi se sankcije ipak dogodile, njihov udar odrazio bi se na fiskalne prihode proračuna i privatizacijske tijekove. Pala bi vrijednost hrvatske imovine i tvrtki i ne bi imalo nikakva smisla u tim uvjetima nastaviti privatizaciju. Sankcije bi, kaže Žigman, najdrastičnije utjecale na vanjskotrgovinske odnose u regiji u kojoj bi se Hrvatska i zemlje koje s njom trguju našle u neugodnoj situaciji. Potencijalnim nametanjem sankcija upitan bi postao već dogovoren ulazak u CEFT-u, odgađao bi se ulazak u EU, a Hrvatska bi se u nedostatku drugih saveza gurala u balkanske asocijacije. Dakle, kaže Žigman, posljedice sankcija najviše bi utjecale na zaustavljanje Hrvatske u ekonomske i političke europske asocijacije, što u srednjem roku može dovesti do političke destabilizacije zemlje.
Dr. Mladen Vedriš slučaj Bobetko naziva pravnom, a ne investicijskom bitkom. Poslovna zajednica, doduše, kaže on, s više pozornosti prati događaje, no ne očekuje nikakve ključne poteze loše za Hrvatsku. Za investitore su mnogo značajniji makroekonosmki pokazatelji i veličina proračunskog deficita nego odnosi Hrvatske i Haaškog suda.
Zaljev već donio negativne posljedice
Poslovna zajednica u Hrvatskoj ipak nervozno reagira na postojeću situaciju. Željko Ivančević, ravnatelj HUP-a, kaže da se poslovni ljudi pribojavaju da će taj klasično politički slučaj zasjeniti gospodarstvo i iscrpiti političku volju i snagu za nužne ekonosmke reforme.
Za razliku od slučaja Bobetko, koji još nije u očima stranaca poljuljao otpornost Hrvatske na unutarnje krize, događaji oko Piranskog zaljeva već su donijeli negativne posljedice. Za jedan bod pao je indeks stabilnosti LEGSI za rujan u odnosu na kolovoz zbog graničnog spora sa Slovenijom. Konzultantska kuća "Euroasia Group" i američka investicijska banka Lehman Brothers, koji izračunavaju indeks stabilnosti neke zemlje, ocjenjuju u redovitu mjesečnom izvješću da bi Piranski zaljev mogao srednjoročno imati negativan utjecaj na stabilnost dviju zemalja. Zanimljivo, analitičari se u izvješću bave i aferom u vezi s ACI-jem i antagonizmom političkih opcija kao povodom za aferu. To ne može puno mijenjati ekonomsku sliku o Hrvatskoj, ali smanjuje efikasnost Vlade i narušava međukoalicijske odnose, što je investitorima bitan podatak.
Snježana Mlinarević
