Hrvatska danas obilježava Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama u spomen na tri ubijene žene i jednu teško ranjenu u maloj sudnici zagrebačkog Općinskog suda tijekom brakorazvodne parnice 1999. godine.
Tada je tijekom brakorazvodne parnice policajac Mato Oraškić ubio tri žene – Gordanu Oraškić, suprugu koja ga je prijavila za nasilje, odvjetnicu Hajru Prohić i sutkinju Ljiljanu Hvalec, a Stanku Cvetković, zapisničarku na sudu, teško ranio.
Oraškić, inače policajac Policijske postaje Novi Zagreb, koji je zbog sumnje da je zapalio kuću ženinih roditelja bio suspendiran, postao je prva osoba u Hrvatskoj osuđena na maksimalnih 40 godina zatvora.
– Kada je sutkinja Ljiljana Hvalec na kraju brakorazvodne parnice u zapisnik izdiktirala ''dovršeno'', čula sam kako joj se oteo uzvik iznenađenja. Podigla sam pogled i vidjela pištolj u njegovoj ruci. Repetirao ga je i počeo je pucati. Izbrojila sam osam hitaca, nadala se da će mu se isprazniti pištolj, da neće pucati u mene. No tada mi je prišao. Ispalio mi je metak u leđa i glavu – ispričala je Stanka Cvetković za Večernji list.
Nakon pucnjave Oraškić je izašao laganim korakom, kao da se ništa nije dogodilo, te je najprije otišao do obližnjeg WC-a kako bi s ruku oprao tragove baruta. Zatim je, iskoristivši gužvu koja je nastala, napustio zgradu suda. Svojim Passatom zaputio se put graničnog prijelaza Bregana, gdje su ga oko 13 sati uhitili. Kada je zaustavljen na suvozačkom sjedalu, imao je policijsku uniformu koja mu je trebala poslužiti kao krinka.
– Ja sam vam kolega, idem na sprovod u Brežice pa na posao – objašnjavao je. No nisu mu vjerovali. Njegova je fotografija, odmah nakon masakra, odaslana svim policijskim ophodnjama u zemlji. Granični policajci kazali su Oraškiću da izađe iz vozila i dođe u službene prostorije, gdje je uhićen. Pretragom vozila nađen je pištolj, brakorazvodni spis te gotovo 90.000 DEM i 180.000 kuna. Sve je govorilo da je Oraškić zločin, ali i bijeg pomno planirao, a bili su to i materijalni dokazi protiv njega.
Broj žena koje traže pomoć zbog nasija povećao se od početka pandemije COVID-19 za 25 posto, istaknula je uoči 22. rujna – Nacionalnog dana borbe protiv nasilja nad ženama, Petra Kontić, predsjednica udruge B.a.B.e koja dnevno u prosjeku primi tri prijave žena žrtava nasilja.
– Svake godine bilježimo sve veći broj žena koja nam se obraćaju kao žrtve nasilja. Više je od 2000 korisnica našeg savjetovališta, a tijekom godine žena žrtava nasilja bude nešto više od polovice. Znači, obrati nam se i više od 1000 žena ili, prema grubom izračunu, u prosjeku gotovo tri dnevno – kazala je Kontić.
Istaknula je i kako u udruzi B.a.B.e imaju besplatno pravno i psihološko savjetovalište, a kako su u javnosti percipirani kao udruga koja se najviše bavi ženskim pitanjima, u najvećem broju obraćaju im se žene žrtve nasilja.
Najgore u ovoj priči, naravno osim smrti tri nedužne žene, je činjenica da se u međuvremenu genderistička propaganda umrežila sa plemenitom borbom protiv nasilja nad ženama (isto kao što se umrežila i sa drugim opće društveno prihvatljivim nastojanjima), te uz zaštitu nad ženama promovira pederastiju, transvestitiju i slično. Najbolji dokaz tome je IK koja osim nasilja nad ženama uvodi genderizam. Zašto je do toga došlo? Zašto su borkinje protiv nasilja nad ženama prodale svoj primarni cilj i promovirajući zaštitu žena promoviraju i pederizam? Ne znam, ali znam da je borba protiv nasilja nad ženama potrebna i trajna. Isto kao što je postala potrebna trajna borba protiv genderizma.