Nakon predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović i predsjednički kandidat Zoran Milanović dotaknuo se u svojim izjavama nogometa, apostrofirajući pritom Hajduk. Reče Milanović da za Hajduk nije navijao jer je to bio omiljeni Titov klub koji je, k tome, u svom grbu imao petokraku, što je ružno izgledalo jer si se na tu petokraku mogao i “nabosti”. Pitali smo stručnjake što kažu na ove Milanovićeve riječi, treba li im pridavati pažnju ili ne, znače li one da se sad odriče Tita ili je to tek predizborni manevar da se pokušaju pridobiti i oni koji “desno” misle, je li mu ovakvo nogometno “iskakanje” trebalo ili nije...
– Mogu reći tek dvije stvari. Ja o Milanovićevim estetskim ukusima teško mogu raspravljati, no zvijezda petokraka ne postoji više nigdje u hrvatskom javnom prostoru. Ona postoji tek na talijanskom grbu ili na nekim zapadnoeuropskim proizvodima. Što se tiče zvijezde petokrake, nekada su svi grbovi morali imati ugrađenu zvijezdu tako da su je i oni koji je prvotno nisu imali ipak morali ugraditi ili dodati. Što se pak tiče Tita i Hajduka, hajdukovci su se desetljećima hvalili da je Tito navijač toga kluba, i to nikome nije bio razlog da navijaju ili ne navijaju za Hajduk. Sam Tito se o tome nije izjašnjavao, ali su o tome da on navija za Hajduk govorili drugi. Čini mi se da je kod onih koji bi trebali biti predsjednici zemlje u kojoj je legalno i legitimno navijati za puno sportskih klubova, upravo najgluplje deklarirati se i raspravljati za koji bi klub trebalo navijati, jer to nije predmet političke kampanje niti je to sadržaj funkcije predsjednika. Ja sam dinamovac i kod mene neće izazvati simpatije deklariranje da je netko hajdukovac, ali ja zbog toga neću glasati ili ne glasati za nekoga na predsjedničkim izbora jer ne biram predsjednika nogometnog kluba Hajduk nego Hrvatske. Uglavnom, sve izjave o nogometu koje ovih dana čujemo od predsjedničkih kandidata i kandidatkinja su subinteligentne – kazao nam je povjesničar Tvrtko Jakovina.
Kada smo ga nazvali i zamolili za komentar predsjednik Saveza antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske Franjo Habulin najprije je kratko uzvratio da “najrađe ništa ne bi komentirao”, pojasnivši da je Milanović svojom izjavom krenuo komentirati izjavu aktualne predsjednice, također o nogometu, pa bi on sad, kao treći u nizu, trebao komentirati Milanovićevu izjavu.
– I onda tome nikada kraja, samo se svi vrtimo u krug. No, toliko koliko poznajem Milanovića i koliko sam s njim surađivao dok je on bio predsjednik Vlade, mislim da on stoji na pozicijama antifašizma i tekovinama vrijednosti antifašizma, i onda i danas. Njegove izjave ponekad veliki broj ljudi ne razumije, niti razumije kontekst u kojima su one izgovorene. Zato bi bilo najbolje da takve izjave koje ljude možda zbunjuju on sam pojasni. No, i Dinamo je prije u svom grbu imao petokraku, to je bilo normalno za ono vrijeme u kojem su ti klubovi djelovali. Nema tu ništa posebno. To je naprosto onda bilo tako. Danas su pak neka druga obilježja jer se petokraka sad zaobilazi – rekao je Habulin. Na primjedbu kako se stječe dojam da nikako ne želi reći nešto što bi se moglo protumačiti kao neslaganje s Milanovićem ili da govori protiv njega, Habulin je uzvratio:
– Ne želim govoriti protiv nijednog kandidata ili kandidatkinje. Kad se izborna kampanja zahukta svi će oni izaći sa svojim programima i opredjeljenjima, a mi ćemo onda svi, pa i ja, moći komentirati program svakog od njih pojedinačno. A na komentar izjave jednog kandidata na komentar nekog drugog kandidata – nije potrebno reagirati. Ponavljam, komentar na komentar, pa opet komentar, to ne bih.
Svoju ocjenu o Milanovićevim nogometnim izjavama, ali i onim predsjedničinim, iznio nam je i marketinški stručnjak Krešimir Macan.
– Za Milanovića mogu reći – to je taj njegov karakter, što ne mora uvijek biti pozitiva stvar. Karakter – to je njegov najveći izazov. Milanović, kao i Kolinda Grabar Kitarović, kao da hoće izgubiti birače, a ne ih dobiti. Ispada da njih oboje hoće skupiti što manje birača. Dok Kolinda izjavama o Rijeci i o tome kako je bivša Jugoslavija bila katastrofa za život može sebi u prilog učvrstiti određeni dio ljudi na desnici koji u to ionako vjeruju, a na koje istodobno gađa i Škoro, Milanović ovakvim izjavama o Titu, Hajduku i zvijezdi može izgubiti jedan dio starijih birača koji po prirodi nemaju drugu opciju, nego onu lijevu. To mu je malo riskantna igra i to mu u ovom dijelu utakmice ne treba. No, to je njegov karakter. Kad ga nešto pitaš, on kaže što u tom trenutku misli, mada bi mu nekad bilo bolje da nešto i prešuti. I Milanović i Kolinda uvijek govore istinu iz njihove perspektive, to što kažu za njih je točno, a druga je stvar hoće li se to što govore nekome svidjeti ili ne. No, oni bi trebali znati zašto govore to što govore, jer ako ne znaju onda je to problem. Znači, ako imaju neki cilj koji žele postići time što govore, to je onda dobro i legitimno, ali ako to rade napamet, onako lupetaju, onda to nema smisla – istaknuo je Macan.
Na kraju, za komentar smo zamolili i povjesničara s Hrvatskog instituta za povijest Davora Kovačića koji se bavi upravo poviješću sporta te je napisao knjigu “Hrvatski nogomet u doba cara, kralja, poglavnika i maršala”, i koji je cijelu ovu priču stavio u povijesni kontekst.
– U javnosti se često, a svjedoci smo i u aktualnoj predsjedničkoj kampanji, može čuti da je Hajduk bio omiljeni Titov klub koji je igrao s grbom u kojem je dominirala zvijezda petokraka. Naime, neosporna je činjenica da je cijela momčad Hajduka u proljeće 1944. prešla na partizanski teritorij na otoku Visu. Tada je, na dan zaštitnika Splita Svetog Dujma 1944. obnovljen Hrvatski sportski klub Hajduk sa svojim povijesnim hrvatskim grbom, a skupština kluba počela je izvođenjem hrvatske himne “Lijepa naša”. No, iako je Hajduk obnovljen kao Hrvatski sportski klub sa svojim povijesnim hrvatskim grbom, kasnije je, pod pritiscima, igrao pod novim nazivom - Hajduk NOVJ (Narodno oslobodilačka vojska Jugoslavije). Odnosno, izbačen je atribut - hrvatski. Zato se Hajduk često u javnosti doživljava režimskim, odnosno komunističkim klubom. Međutim, istina je da su na čelu svih klubova u socijalističkoj Jugoslaviji, poglavito klubova velike četvorke, bili predstavnici republičkog partijskog establišmenta, i Hajduk u tome nije bio nikakav izuzetak. Dapače, 1960-ih Hajduk je bio u velikoj krizi i prijetilo mu je ispadanje iz Prve nogometne lige, ali krajem tih 60-ih klub preuzima Tito Kirigin, komunistički dužnosnik i mladi skojevac za vrijeme 2. svjetskog rata, koji je zajedno sa splitskim komunističkim moćnikom Antom Jurjevićem Bajom tražio i dobivao podršku za klub od određenih republičkih i saveznih partijskih struktura. Tako da je ubrzo, 70-h godina, Hajduk dominirao u jugoslavenskom nogometu. No, treba istaknuti da je Hajduk prije svega imao odličnu generaciju splitskih nogometaša koje je tada preuzeo domaći trener Tomislav Ivić, pa je Hajduk u svojim najboljim godinama, na sretan način, povezao politiku i generaciju dobrih nogometaša, što je rezultiralo najuspješnijim razdobljem u povijesti kluba. Poanta je u tome da je Hajduk, kao i svi klubovi u Jugoslaviji, bio režimski, no ne smije se zaboravljati da je Hajduk imao i sjajnu generaciju nogometaša, a politika je tu onda bila samo dobar suport – pojasnio je Kovačić.
Milanovic je jos jednom pokazao kako nije ozbiljan politicar. Mislim da to sve vise biraca primjecuje. Sta kaze Ids na izjave Milanovica o Titu?