Politička previranja na globalnoj sceni posljednjih godina sve su jačeg intenziteta, a odnosi među svjetskim liderima neprestano se mijenjaju. Novi savezi i koalicije mijenjaju geopolitičku kartu svijeta. Hrvatska se, unatoč tome što se i dalje ubraja među najsigurnije zemlje u Europi, suočava s rastućim izazovima vezanim uz migracije. I tu dolazimo do nekoliko važnih pitanja. Kakva će u budućnosti biti pozicija Hrvatske, a kakav značaj Europske unije? Može li Hrvatska zadržati, pa čak i poboljšati status sigurne zemlje? Hoće li uspjeti ojačati svoj strateški položaj u EU i biti relevantna na globalnoj sceni? Hoće li se umjesto ratova za naftu voditi ratovi za vodu i druge ključne resurse uslijed kojih bi Hrvatska mogla postati meta zbog svog prirodnog bogatstva? Koji su hrvatski strateški interesi u budućnosti, nakon što smo postali članica EU-a, NATO-a, Schengenskog područja i europodručja?
O ovim i mnogim drugim pitanjima razgovarali smo s profesorom dr. sc. Velimirom Srićom, stručnjakom za strategije budućnosti i inovacije, te prof.dr.sc. Goranom Bandovom, sveučilišnim profesorom međunarodnih odnosa i diplomacije, voditeljem Središnjeg ureda za međunarodne odnose i održivi razvoj Sveučilišta u Zagrebu. Obojica su sudjelovala u izradi scenarija budućnosti, uključujući i onaj koji se bavi mogućim političkim i sigurnosnim promjenama na globalnoj razini, u sklopu multimedijske izložbe Croatia osiguranja „Hrvatska 2074. – pogled u budućnost.“
Kako vidite razvoj globalne geopolitičke slike u idućih 10, 20 godina i koja bi uloga Hrvatske mogla biti unutar tog novog svjetskog poretka?
Velimir Srića: Izuzetno je teško raditi predviđanja jer su globalne promjene nagle i disruptivne, a ne postepene i kontinuirane. No, sigurno je jača multipolarnost i SAD gubi primat. Na globalnoj sceni sve važniju ulogu igra Kina, za njom galopira Indija, a natprosječno brzo napreduju neke afričke (Egipat i Nigerija) latinoameričke (Brazil i Meksiko) te azijske gospodarske i vojne „velesile“ (Japan, Indonezija i Južna Koreja), da ne spominjemo Rusku federaciju. U toj borbi za prevlast ključan postaje tehnološki napredak, posebno u umjetnoj inteligenciji i kvantnom računarstvu. Rast će i ekološki izazovi jer će klimatske promjene biti sve ozbiljnije i razornije. Slabljenje globalnog poretka i institucija poput Ujedinjenih naroda sigurno će dovesti do novih regionalnih sukoba, posebno u područjima s dugotrajnim političkim napetostima. Demografske promjene, uključujući starenje populacije u razvijenim zemljama i migracijske pritiske, utjecat će sve intenzivnije na društva i gospodarstva. Globalna ekonomija bit će stalno izložena izazovima inflacije, nejednakosti i financijskih kriza. Hrvatska je premala da u tom procesu ostvari neki veći utjecaj, ali je ključno da razvije svoj posebni identitet i nastavi borbu sustizanja i prestizanja najrazvijenijih europskih zemalja u gospodarskom razvoju i kvaliteti života. Jer to je moguće uz jasne vizije i efikasnu politiku.
Koliko su digitalna transformacija i tehnološki napredak važni za jačanje međunarodne pozicije Hrvatske u kontekstu ekonomskih i sigurnosnih izazova?
Velimir Srića:To je jedna od ključnih poluga razvoja. Digitalizacija poslovanja naših poduzeća jača konkurentnost na globalnom tržištu, a digitalna transformacija javne uprave dovodi do učinkovitijih i transparentnijih usluga za građane. Povećanje pokrivenosti optičkim mrežama i drugim digitalnim infrastrukturama omogućava brži ekonomski rast kroz inovacije i povećanje produktivnosti. Također, digitalne tehnologije smanjuju socijalne razlike te nude pravedniji i lakši pristup obrazovanju i zdravstvenim uslugama. Istodobno, digitalizacija donosi i rizike poput cyber napada, što zahtijeva jačanje kibernetičke sigurnosti. Digitalna transformacija je ključna za budući razvoj Hrvatske, ali traži promišljen strateški pristup i veće ulaganje u infrastrukturu i ljudski kapital.
U kojoj mjeri će Hrvatska, kao članica EU-a i NATO-a, morati balansirati svoje interese između ključnih svjetskih sila poput SAD-a, Kine i Rusije?
Velimir Srića: Globalne tenzije rastu zbog činjenice da je Kina već u mnogo strateških tehnologija dostigla i prestigla Zapad, a SAD pod svaku cijenu nastoji zadržati svoju vojnu i ekonomsku dominaciju. Uz to, kako smo objasnili, raste broj manjih „velesila“ koje traže svoje mjesto pod globalnim suncem. Zato nas u budućnosti očekuju raznorazni strateški savezi, trgovinski ratovi i tehnološka utrka u naoružanju. Hrvatska bi trebala smanjiti ovisnost o „jednoj strani globalne vage“, a to je NATO i SAD. Ja se zalažem za jačanje odnosa sa zemljama i gospodarstvima izvan regije i EU poput prije spomenutih „velesila“ Azije, Afrike i Latinske Amerike. Treba nam i malo više diplomatske neutralnosti u odnosu prema najvećim igračima što će nam osigurati mir i stabilnosti. Ipak, ključno je razvijanje otpornijeg gospodarstva kroz smanjenje ovisnosti o turizmu i jačanje domaće proizvodnje što će smanjiti našu ranjivost na globalne političke, ekološke, ekonomske ili energetske šokove.
Kako očekujete da će se vanjska politika Hrvatske prema susjednim zemljama mijenjati, osobito s obzirom na mogući ulazak novih država u EU i NATO?
Goran Bandov: Hrvatska zbog svog strateškog položaja, ali i članstva u NATO i EU, može igrati ključnu ulogu u stabilnosti Jugoistočne Europe. Očekuje se da će vanjska politika Hrvatske nastaviti snažno podupirati pristupanje država Jugoistočne Europe u Europsku Uniju, jer se tako smanjuje rizik od regionalnih sukoba te potiče gospodarska suradnja, a što je u izravnom interesu Hrvatske. Proširenje NATO-a na države Jugoistočne Europe će također doprinijeti stabilnosti regije te će ograničiti utjecaj nekih drugih svjetskih sila. Uz to, Hrvatska kao članica NATO-a može jačati vojnu suradnju sa susjednim zemljama kroz obuku, zajedničke vježbe i razmjenu iskustava. Kako bi dodatno zaštitila svoje ključne interese, Hrvatska mora ojačati bilateralne odnose sa susjednim zemljama, posebno u području energetike, prilagodbe klimatskim promjenama te vodnih resursa.
Smatrate li da će se Europska Unija širiti u budućnosti ili je realniji scenarij smanjenja broja članica? Kako bi to moglo utjecati na Hrvatsku?
Goran Bandov: Brexit nam je dao poduku da je smanjenje broja članica EU također jedna od opcija. Ona se čini manje vjerojatnom, napose u kraćem periodu, no nije potpuno nezamisliv scenarij. S druge strane, proširenje EU je značajno realniji scenarij s obzirom na strateške interese država članica Europske Unije te potrebe za osiguravanjem stabilnosti u cijeloj Europi, posebice u Jugoistočnoj i Istočnoj Europi, ali i interes niza država da se pridruže EU i NATO. Iako nema punog suglasja oko ovog pitanja, većina članica EU shvaća da proširenje donosi dugoročnu stabilnost i sigurnost, ali dodatno osnažuje gospodarsku povezanost. Također, izazovi poput klimatskih promjena, migracija i geopolitičkih preslagivanja čine proširenje važnim korakom, a kako bi države članice EU zadržale svoj utjecaj u globalnim okvirima. Proširenje bi stvorilo nove prilike za Hrvatsku i njezine tvrtke, jer bi širenje jedinstvenog tržišta EU-a omogućilo lakši pristup susjednim tržištima na zapadnom Balkanu. To bi također moglo povećati investicije u infrastrukturu i energetiku u regiji, što bi koristilo i hrvatskom gospodarstvu. Proširenje bi pomoglo i stabilizaciji država Jugoistočne Europe, što je izravno u interesu Hrvatske.
Koji su ključni strateški interesi Hrvatske u novim okolnostima globalnih resursnih ratova, poput borbe za vodu i energente? Kako se možemo pripremiti za te izazove?
Goran Bandov: Živimo u vremenima globalnih previranja i klimatskih promjena, koja već danas snažno utječu na društvo koje poznajemo. Kao društveni prioritet nameće se usvajanje dugoročno održivih strategija za osiguranje za štite ključnih resursa posebice voda, poljoprivrednih površina, prehrambenih resursa i energetike. Posebna se pažnja mora posvetiti ljudskom kapitalu, koji je najosjetljiviji resurs s kojim kao društvo raspolažemo. U području očuvanja i odgovornog upravljanja vodnim resursima nužno je usvajanje strožih zakona i odgovorniji nadzor nad njihovom provedbom, a kako bi se spriječilo onečišćenje i prekomjerno iskorištavanje. Prehrambena (samo)dostatnost je u vremenima globalnih nemira izrazito bitna. Zbog toga se treba usmjeriti na održivu poljoprivredu i povećanje domaće proizvodnje hrane te s tim smanjiti ovisnost o uvozu hrane. Diverzifikacija izvora energije i energetska samodostatnost nameću se također kao ključni prioriteti Hrvatske. U tom području potrebno se dodatno posvetiti obnovljivim izvorima energije i zelenoj tranziciji. Istovremeno se ne može zanemarivati ni pitanje LNG terminala te širenje i integracija u europske energetske tokove što može dodatno osigurati diversifikaciju i energetsku sigurnost. Uz to, nužna je efikasna i brža prilagodba na klimatske promijene kako bi se ublažile posljedice dužih ekstremnih vremenskih uvjeta. Hrvatska mora značajno više ulagati u istraživanje i tehnologiju koja pomaže u prilagodbi ovim promjenama, uključujući razvoj otpornijih usjeva i zaštitu obale od porasta razine mora.
Kako bi se pravovremeno pripremili za vremena pred nama, Hrvatska treba usvojiti dugoročne nacionalne strategije, koje integriraju upravljanje resursima, klimatske promjene i energetsku sigurnost te provoditi odgovorni nadzor nad njihovom implementacijom. Uz to je ključno da se aktivnije koriste nove tehnologije kako bi se postigla učinkovitost korištenja resursa. Pri tom se svakako posebno ističe nužnost daljnjeg ulaganja u istraživanja i inovacija u područjima energetike, ekologije i poljoprivrede, jer su oni ključni su za dugoročni otpor Hrvatske globalnim nadmetanjima za resurse.
Sadržaj nastao u suradnji s Croatia osiguranjem.
