Proizvođači banana diljem Latinske Amerike ovih dana strepe od gljivice Fusarium oxysporum, soja Tropical race 4 (TR4), zbog koje je Kolumbija već proglasila elementarnu nepogodu. Gljivica, poznatija kao panamska bolest, nije štetna za ljude koji jedu banane sa zaraženih plantaža, no izjeda korijen i blokira protok vode i nutrijenata u biljkama te prijeti uništenju tisuća hektara sorte cavendish, koju i u Hrvatskoj tamanimo, a čini gotovo polovicu globalne proizvodnje banana. U svijetu, naime, ima više od 1000 sorti tog dragocjenog voća, različitih oblika, boja i veličina, no cavendish čini 48% ukupne proizvodnje. Proizvede se više od 50 milijardi tona plodova godišnje, od čega se velik dio izveze na europsko, sjevernoameričko i druga tržišta na kojima banane ne uspijevaju, a dostupne su svih 365 dana u godini.
Hoće li tako biti i ubuduće ili će i banana postati luksuz, ovisit će o uspješnom suzbijanju bolesti, koja je zasad ograničena na 175 hektara kolumbijskih plantaža uz granicu s Venezuelom. Spore gljivice koje u okolišu mogu preživjeti i 30 godina prenose se gumama automobila, obućom, rukama... pa je čitavo područje, kako prenose CNN i lokalni mediji, u karanteni. Uvedene su stroge fitosanitarne mjere, a bolest nadziru i laboratoriji te molekularni biolozi sa sveučilišta Wageningen i biotehničke tvrtke iz Nizozemske.
Potrošnja raste svake godine
Stručnjaci tvrde da je to prvi put da je panamska bolest tipa TR4 otkrivena u Latinskoj Americi, odgovornoj za četiri petine svjetske proizvodnje banana. TR4 je dosad bio ograničen na jugoistočnu Aziju, Bliski istok i Afriku. Prije nekoliko godina pošast je zahvatila i Australiju što se automatski odrazilo na više cijene banana i u Hrvatskoj. Ne zato što je Australija, koja proizvede banana za oko 550 milijuna dolara, velika izvoznica, nego zato što su potražnja za uvoznima s tog tržišta, kao i špekulacije i crni scenariji povezani s panamskom bolesti, automatski generirali i više cijene banana u svijetu. Početkom prošle godine visoke su cijene banana, koje su na našem tržištu koštale i 14 kuna po kilogramu, bile uvjetovane nizom elementarnih nepogoda koje su poharale područje Srednje Amerike. Honduras, Gvatemalu, Meksiko, Kostariku, Ekvador pogodile su ogromne količine oborina, poplave, niske temperature, što je za posljedicu imalo manju proizvodnju na plantažama, ali i kašnjenja na terenu i probleme s logistikom u lukama i na cestama. S time su se poklopila i politička previranja u nekim zemljama, u Hondurasu i štrajkovi radnika Chiquite, te su čelnici dviju velikih multinacionalki – i Chiquite i Del Montea priznali da imaju problema s proizvodnjom banana.
A sada se susreću s potencijalno puno većom pošasti od koje je strah itekako utemeljen. Tome u prilog govori i činjenica da je soj TR1 pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća s latinoameričkih plantaža gotovo izbrisao sortu Gros Michael, poznatiju kao Big Mike, te je upravo ona zamijenjena cavendishem za koji se u to vrijeme smatralo da je otporniji na bolesti. Kolumbija je lani bila četvrta na ljestvici latinoameričkih izvoznika banana, nakon Ekvadora, Kostarike i Gvatemale, pa se tamošnji ministar poljoprivrede Andres Valencia Pinzon ovih dana u Ekvadoru susreo s predstavnicima 15 zemalja, najvećih svjetskih izvoznica banana kako bi zajednički dogovorili mjere očuvanja tog zlatnog rudnika prihoda, od otpremanja banana brodskim kontejnerima, dezinfekcije i slično, kako bi se mogućnost zaraze svele na minimum.
– Prisutnost Fusariuma ne predstavlja rizik za izvoz. Samo u Kinu ove godine šaljemo banane u vrijednosti od 40 milijuna dolara – kazao je predsjednik grupacije plantažera trgovaca SAC Jorge Bedoya.
Fernando Araya, direktor kostarikanskog ureda za fitosanitarne mjere istaknuo je pak kako oni pušu i na hladno, s obzirom na to da je panamska bolest latentna opasnost posljednjih godina. Kostarika je stoga već dugo posvećena preventivi kako bi održala sektor proizvodnje banana o kojemu direktno ovisi 40.000 ljudi te 100.000 njih indirektno, objasnio je.
A potrošnja banana, pa tako i izvoz, iz godine u godinu rastu – lanjski je izvoz, većinom iz latinoameričkih zemalja, bio težak 13,6 milijardi dolara, što je rast od 22,5% u odnosu na 2014. Latinska Amerika zajedno s Meksikom i Karibima od toga je uprihodila 8 milijardi dolara ili 58,7% ukupne prodaje u svijetu, od čega Kolumbija oko 866,2 milijuna dolara ili 6,4% ukupne prodaje.
Dogovoren posao za 2020.
Gotovo 98% količina koje se konzumiraju u razvijenim zemljama otpada na sortu cavendish, pa tako i u Hrvatskoj. No Stipo Vrcan iz Dodira prirode, koji je u nas najveći uvoznik banana, kaže kako je hrvatski cavendish iz Ekvadora, koji ima najkvalitetniju robu, a tamo mu dobavljači nisu prijavili problem s panamskom bolesti. Cijela priča, smatra on, napuhana je. On je već dogovorio i posao za 2020. Cijene će biti iste, jedino što u nas neprestano rastu tražene količine jer su banane trgovcima jako dobar mamac za kupce, pogotovo otkako im je cijena s nižom stopom PDV-a pala ispod 10 kuna.
Usto, cavendish je po Vrcanu i najbolja, najizdržljivija i najukusnija sorta banana pa nije čudno da ih kupci prepoznaju i sve više traže. Godišnje samo Dodir prirode u Hrvatsku uveze više od 600 tisuća kutija banana, oko 11 milijuna tona, od kojih svaka u prosjeku teži 18,14 kilograma, a već iduće godine planira uvesti i 800 tisuća kašeta, ne računajući i srpsko tržište na koje izvozi.
– Mi svoju priču gradimo isključivo na kvaliteti. A proizvođači iz Ekvadora s kojima surađujem kažu mi kako je tamo sve kako treba i nema nikakvih problema s cijenama, količinama i kvalitetom... – priča Vrcan koji radi s većinom trgovačkih lanaca, kojima isporučuje banane pod robnom markom Favorita. Kaže kako mu je teško išta govoriti o očekivanjima zbog kolumbijske krize, no nada se da se bolest neće širiti i da će ostati pod kontrolom.
Banane i mi izvozimo
– Moji proizvođači koji su ozbiljni i imaju proizvodnju na više od 1000 hektara kažu da nema problema, a što će biti u budućnosti teško je reći – kaže on, ističući kako je cavendish jako dobar pri sazrijevanju. Do Hrvatske putuje između 24 i 32 dana, ovisno o tome stiže li u jadransku ili neku drugu luku. Sorta je toliko kvalitetna da i nakon takvog puta može još dva tjedna biti zelena u komori. No samo ako se nakon branja odmah uskladišti u kontroliranim uvjetima na 13 do 14 stupnjeva Celzijevih.
Banana, koja je nutritivno najbogatija od prosinca do travnja, u nas je najprodavanije voće, tek onda slijedi jabuka, tvrdi Vrcan. Na godinu po stanovniku pojedemo više od 16,7 kilograma ovog voća, no u slučaju da ih panamska bolest iskorijeni jeli bismo više druge vrste voća, jabuke, naranče... dok se ne nađe alternativa, odgovara.
Tvrdi se da je cavendish klon jedne jedine biljke iz Jugoistočne Azije tako da bi je neka invazivna patogtena bolest doista mogla izbrisati sa Zemlje, dok bi pronalazak zamjenske sorte ili razvoj GMO cavendisha mogao potrajati 5-6 godina. Kako bilo, Hrvatska je lani uvezla 67 milijuna kilograma banana za oko 50 milijuna eura, 6% više nego godinu ranije, a iako nismo veliki izvoznici poput Belgije, Njemačke ili Nizozemske koji su u top 15 svjetskih izvoznika banana – i mi ih svake godine izvozimo. Lani 316 tona za oko 2 milijuna eura, što je 259% više nego godinu ranije.
Bananu su prvo uzgajali u Maleziji prije više od 4000 godina, a odatle je prenesena na Filipine i u Indiju. Arapski su je trgovci pak donijeli u Afriku, a Portugalci odatle krajem 15. stoljeća u obje Amerike. Vjerovali ili ne, banana pripada porodici Liliaceae s ljiljanima i orhidejama, a može narasti i do osam metara. Osma je po važnosti poljoprivredna kultura u svijetu, a u zemljama u razvoju četvrta.
