S Barakom mnogo je toga ostalo nejasno. Definitivno se radi o sramotnoj epizodi nakon koje nije lako krenuti ispočetka. S jedne strane, olako se govori kako su Izraelci napravili gaf u cijeloj priči no s naše strane vjerujem kako je usuglašeno nastupanje u projektu koji su zasigurno Izraelci, kao iskusni i izrazito agilni svjetski trgovci naoružanjem i vojnom opremom, osmislili i predložili. S druge strane, sklon sam vjerovanju kako ministar Krstičević nije o svim aspektima i pravilima nabave američkog borbenog aviona (koji je istovjetan za sve kupce diljem svijeta) dobio pravovaljane i pravodobne informacije. Osim pojedinih članova povjerenstva koje je jedan od ponuditelja aviona označio u iznošenju neistina na štetu njihove ponude, neshvatljiva je uloga Ureda za obrambenu suradnju (Office of Defense Cooperation - ODC) koje ima svoje predstavništvo upravo u prostorijama MORH-a.
Ovaj ured glavni je promicatelj obrambene suradnje sa SAD-om kao našim glavnim strateškim partnerom u području obrane. Vjerujem kako dio odgovornosti leži i na ODC-u koji je u duhu dobre suradnje s RH trebao pravovremeno reagirati s jasnim činjenicama i ograničenjima koje američka strana stavlja pred kupce njihovi F-16. No, ako je isto pak i napravljeno, onda nije jasno povjerenstvo koje jedan takav naputak nije shvatilo ozbiljno. Također, temeljni dokument za donošenje konačne odluke bila je Studija izvodivosti, što također nije pouzdana i zakonska praksa. Upitni su i načini definiranja i modeliranja parametara usporedbe koji su posebno nezahvalni kada treba usprediti novi i polovni avion istog tipa itd. U svakom slučaju, debakl s Barakom koji je srušio postavljen „Naš san 2020.“ i popratnom diplomatskom blamažom, doveo je do dezorijentacije na projektu nakon čega više nije bilo jasno želimo li nove, rabljene te koliko aviona...Isto se lako moglo izbjeći da su u povjerenstvu bili zastupljeni stručnjaci po svim domenama.
U novom povjerenstvu također nedostaju zrakoplovni stručnjaci te pogotovo iskusni pregovarači oko financijske ponude s paketom gospodarske suradnje. Vjerujem kako ovako formirana ekipa zapravo predstavlja jedno kombinirano političko tijelo koje više ima zadaću taktiziranja oko cijelog projekta i kupovine vremena. Nisam sklon vjerovanju da u ovom sastavu povjerenstvo može kvalitetno postaviti i vrednovati relevantne parametre, kao i ispregovarati te donijeti pouzdanu konačnu odluku.
U situaciji kada Eskadrila borbenih aviona (EBA) nije imala nikada manje raspoloživih aviona (4 jednosjeda i 4 dvosjedna MiG-21) i letačko-tehničkog sastava, iluzorno je kao spas predviđati nabavu borbenih aviona 5. generacije. Danas je situacija u EBA-i gora nego ikada od njenog osnivanja te u situaciji kada bi i ispravan MiG-21 bio premija, spominjanje aviona 5. generacije je nonsens. Prije bi se trebalo fokusirati na kvalitetu obuke pilota te povećanje godišnje satnice naleta. U tom smislu istaknuo bih potrebu HRZ-a i za dozvučnim mlaznim avionom koji će ionako biti nužni za kontinuitet obuke za borbeni avion 4. generacije, ali i za održavanje većeg dijela godišnjeg naleta pilota.
Ističući nužnost ugovaranja države s državom na ovom projektu isključivo vidim u logici da bi isto trebalo podrazumijevati i osigurati jamstva prodavatelja za investicijama u gospodarskoj suradnji. Budući da smo industrijsko-tehnološki sve zaostaliji, projekt nabave borbenog aviona svakako treba promatrati kao okidač za pokretanje razvoja gospodarske suradnje kroz investicije koje će generirati nova radna mjesta. Naravno, ako potonje predstavlja strateški cilj države. To je jedini razumni i logični način razmišljanja koji su prakticirali i naši susjedi s kojima se nalazimo na liniji Incijative tri mora (Baltik-Jadran-Crno more), tj. Mađarska, Češka, Poljska, Rumunjska, a sa sličnom praksom nastavljaju i Bugarska i Slovačka. U ovim zamljama prepoznati su borbeni avioni iz obitelji F-16 i JAS-39 Gripen, a neovisno o njihovom statusu novi/rabljeni, sve ove zemlje mogu se pohvaliti i snažnom gospodarskom suradnjom i prijenosom znanja i tehnologija od zemalja prodavatelja. Takva praksa im omogućuje, između ostaloga, stjecanje tehničko-tehnološke baze znanja i sposobnosti za prijem i uvođenje aviona 5. generacije
Pogledajte fotogaleriju: Američki vojni zrakoplovi F-16 sletjeli u vojarnu na Plesu
Ponovno otkriće Miragea 2000
U posljednjem slanju poziva za ponude, obuhvaćen je i Mirage 2000 koji opet postao aktualan zahvaljujući nedavnoj ponudi poznatog trgovca naoružanjem i vojnom opremom Zvonka Zubaka. Potonji je ponudio kvalitetne brazilske Mirage 2000/2000D uz nevjerojatnu ponudu po cijeni manjoj od 76 milijuna američkih dolara, što je prava sitnica u usporedbi s drugim avionima iste generacije i sličnog godišta i to kada su obuhvaćeni ponudom država-država. Potonji pojam nema neko značenje i zapravo ne daje nikakvo posebno jamstvo te imam osjećaj da se više koristi za eliminaciju Zubaka u lakonskom morhovskom stilu. Sjetimo se samo debakla s „remontom“ MiGova-21 u Ukrajini i prošlogodišnjeg obećanja ukrajinskog ministra obrane Poltoraka da će nam sanirati nastalu štetu kroz 4 ispravna MiG-21 od čega je ostalo mrtvo slovo u zraku. Zubak je svojom ponudom obuhvatio svoje Mirage 2000 i cijenom reflektirao svoju ulogu, značaj, sposobnost i iskustvo u pregovaranju u ovakvim složenim projektima. Pregovaranje i definiranje cijene zasigurno povlači određene stručne aspekte te ponajprije background prodavatelja i kupca. Tako jedan Zubak zbog svog međunarodnog ugleda za kvalitetne brazilske Mirage 2000 može „pogoditi“ cijenu kakva se na međudržavnoj razini prodaje-kupnje samo može sanjati. Mišljenja sam kako je MORH trebao pokazati minimum interesa za Zubakovom ponudom te ga obuhvatiti u analizi s drugim ponudama. Zubak isto zaslužuje zbog doprinosa u opremanju HRZ i PZO u najtežim danima Domovinskog rata. Prije svega, radi se o izuzetnoj ponudi s elementima koji je reflektiraju kao moguće brzo i učinkovito rješenje za HRZ. No, umjesto toga, uslijedila je opet blamaža iste ponude kroz nekakve pseudo-razloge i blaćenje bez jasne tehničke analize činjenica.
Informativnu ponudu za Mirage 2000 MORH je dobio još u prvom valu projekta borbenog aviona kao odgovor na Zahtjev za informacijama upućen francuskom proizvođaču aviona Dassault Aviation, negdje 2008. ili 2009. godine i ista se nikada nije detaljnije analizirala niti je ovaj avion bio predmet interesa. Sada kada je Zubak „otvorio oči“, „struka“ u MORH-u je brže-bolje uvidjela da i ovaj avion može biti zanimljiv za HRZ pa je shodno tome iskazala interes prema istom. Sve mi se čini da je bitnije tko nudi, a ne što se nudi.
Danijel Vuković, diplomirani inženjer zrakoplovstva, zrakoplovni časnik i časnik HKoV-a, koji danas vodi vlastitu tvrtku Elevon tehnologije kojom pokriva široki spektar zrakoplovnog inženjeringa
avioni se kupuju da ih se drugi boje,.....a ne da se smiju. Sve ostalo je sviranje urcu.