Svjetla na prozorima zagrebačkih fakulteta u kasnim večernjim satima stanari okolnih zgrada donedavno su samo iznimno mogli vidjeti, no na Filozofskom fakultetu, Fakultetu političkih znanosti, Ekonomskom fakultetu... od ove se akademske godine vrijedno uči dok se obični građani polako spremaju na počinak.
Nemamo izbora, radi se do 21 ili 21.30 sati, a nekih dana i do 22 sata kažu na Filozofskom fakultetu. Da, zato često hvatam zadnji autobus. A i raspored dnevnih predavanja pun je rupa, nekad čekam od deset do 18 sati poslije podne. U međuvremenu potrošim novca i novca, ne pitajte koliko tuži se brucoš na Filozofskom fakultetu, smjer informatologije, Filip Obsieger iz zagrebačkog naselja Brezovica.
Izgubljene sate već je u drugom tjednu prestao brojiti. Nerijetko ga, kao i kolege s viših godina, umjesto najavljenog predavanja, dočekuju zatvorena vrata.
Cijeli tjedan iz Zaprešića dolazim na predavanja, a još nisam vidjela nijednog profesora! Profesori su prezauzeti, predavanja se odgađaju, a nama nitko ništa ne javlja. Mojoj je kolegici iz Zagorja još gore, putuje dva sata, potroši sto kuna i onda poljubi vrata kazuje Ana Dežmar, studentica četvrte godine hrvatskog jezika.
Početak bolonjskog procesa i nenadani izravni upis djece branitelja razotkrio je prostornu i kadrovsku nestašicu na mnogim fakultetima, a posebice na spomenutima, koji su i bili najzanimljiviji mladima s pravom izravnog upisa. Prvi tjedni ove školske godine bili su prava mora i za one ispred i za one za katedrom. Povećana nastavna satnica, večernji rad i predavanja vikendom... razlog su što fakultetskim hodnicima kruži podsmješljiva sintagma "fakultetska treća smjena".
Nastava uz pojačan angažman
Zbog novih rasporeda sati i studenti i profesori propuštaju večere, druženja, omiljene TV emisije, mijenjaju planove obveza... Na pitanje topi li se usporedno s tim i kvaliteta nastave, najoptimističniji je odgovor sa Sveučilišta u Zagrebu: "Vjerujemo da uz pojačan angažman kvaliteta nastave neće bitno trpjeti."
Normalna i ozbiljna sveučilšna atmosfera, međutim, trpi. Kako je i osigurati u ustanovi koja u samo osam učionica treba nagurati 2200 ljudi, s čime su suočeni, recimo, na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti. Nije jednostavno rasporediti ni nešto više od 250 "prekobrojnih", koliko ih se mimo planiranog broja našlo na prvoj godini Filozofskog fakulteta zahvaljujući izravnom upisu.
Oni su jednako vrijedni kao i drugi studenti, na razredbenom su ispitu postigli slične rezultate kao i redovito upisani, no moramo reći da je to ipak stvorilo niz problema. Nemoguće je tek tako sve organizirati za 30 posto više studenata od planiranog broja kaže Dalibor Blažina, prorektor za nastavu na Filozofskom fakultetu. U moru "krupnica" i sitnica koje valja promijeniti, prilagoditi, i sasvim su prizemne brige: "Pa puknut će mi glas! Nije isto objašnjavati nešto dva ili četiri sata", požalio se jedan sveučilišni profesor.
Jedan drugi, zasad šutke, bez gunđanja, s matičnog Filozofskog fakulteta odlazi održati predavanje na susjedni, Strojarski, gdje su privremeno unajmljene predavaonice. Ali dokad? Obveze su nam se višestruko povećale, individualni način rada sa studentima traži veću pripremu, a mi istodobno moramo držati i više predavanja. Trpi znanstveni rad, za to se više nema vremena. Posao nam počinje sličiti poslu srednjoškolskih porofesora kaže Neven Hrvatić, pročelnik Odsjeka za pedagogiju na Filozofskom fakultetu. Valja reći da se dodatni rad još ne plaća.
Kod nas dogodine sigurno ništa ni od upisa ni od bolonjskog procesa ne dobijemo li novu zgradu ili barem još sedam-osam dodatnih predavaonica te ako se ne zaposle novi ljudi. Bojimo se da će dogodine djece s pravom izravnog upisa biti i više jer i sada nam se javljaju oni koji su naknadno doznali za tu mogućnost.
Ako se netko razboli, nemamo osobu za zamjenu. Naše su mogućnosti i s planiranim kvotama bile napete do posljednjih granica, a izravan je upis sustav doveo do ruba pucanja upozorio je Zdravko Petak, prorektor za nastavu na zagrebačkom FPZ-u, na kojem su izračunali da će troškovi za ovu školsku godinu biti 1,7 milijuna viši nego za prošlu. Od resornog je ministarstva za pojačane potrebe na zagrebačkim fakultetima zatraženo sto milijuna kuna.
Neki su fakulteti dio već i dobili. Drugog načina i nema, potrebe su uistinu povećane. Bolonjski proces diktira promjene koje se ne mogu provesti bez financijske potpore. U iduća dva-tri tjedna dobit ćemo izveštaje dekana s kojim se sve problemima suočavaju zbog bolonjskog procesa i izvanrednog upisa studenata, pa ćemo imati potpuniju sliku kaže Vjekoslav Jerolimov, prorektor za nastavu i studente Sveučilišta u Zagrebu.
Studentski stres raste
U međuvremenu, studentski će stres svakim danom samo rasti. Bolonjski proces zahtijeva maksimalan angažman i više nije dovoljno odsjediti na predavanjima. Studenti po novom imaju više seminara, moraju dolaziti na vježbe, aktivno sudjelovati na satu, biti spremni za eventualno ispitivanje...
A kada da se za sve to pripremimo uz ovako raštrkana predavanja? Kad dođem kući u deset, jedanaest, nisam ni za što, a kamoli za knjigu. Ne znam samo kako će biti kad počnu ispiti pita se Ana Sekso, studentica druge godine mađarskog jezika. Usto, kruži priča da su profesori živčani jer rade više za isti novac, što samo povećava studentske brige.
Već ispaštamo, a sad bi se i to moglo prelomiti preko naših leđa. Pa naravno da se bojimo i da ne želimo frustrirane i nezadovoljne profesore, ni na predavanju, a kamoli na ispitima priznala je studentica Filozofskoga fakulteta.Na zagreba?kom Fakultetu politi?kih znanosti u samo osam u?ionica treba nagurati 2200 studenata"Nemamo izbora, radi se do 21 ili 21.30 sati, a nekih dana i do 22 sata", kažu na zagreba?kom Filozofskom fakultetu
Najveći problemi
NEPLANIRANI BRUCOŠI
Među 12.000 zagrebačkih studenata prve godine, oko 1500 upisano je izravno, zahvaljujući tome što dolaze iz braniteljskih obitelji. Zagreb tako bilježi 12,5 posto izravno upisanih, dok ih je, primjerice, na osječkim fakultetima između 25 i 30 posto.
MANJAK PROFESORA
Procjenjuje se da samo na zagrebačkim fakultetima nedostaje šeststotinjak predavača. Zbog bolonjskog procesa i nenadanog upisa većeg broja studenata, taj je manjak još veći. Inače, u Zagrebu na jednog predavača u prosjeku dolaze 24 studenta, sedam više nego što je europski prosjek.
VIŠAK RADNIH SATI
Šest do osam sati tjedno pred studentima uobičajena je predavačka norma. Izravni upis i izmjene programa zbog Bolonjske deklaracije (neki predmeti sele se na prvu godinu, pa ih istodobno slušaju studenti na dvije godine), iskustvo je na Filozofskom i FPZ-u, u prosjeku normu uvećavaju za dva sata.
UPITNA PROLAZNOST
Hoće li novonastale okolnosti u školskoj godini 2005./2006. dodatno pokvariti brojke u prolaznosti na više godine? Sadašnji pokazatelji govore o tome da do diplome nikad ne stigne čak 60 posto upisanih studenata.
BOLONJSKI PROCES
Prema Bolonjskoj deklaraciji, kažu na Fakultetu političkih znanosti, idealne su grupe za seminare do trideset studenata. Kod njih, međutim, često nemaju izbora i radi se u grupama od njih 50, 60, a katkad i osamdeset.
